Tradicionalni noćni ribolov s obale

Tradicionalni noćni ribolov s obale

1916
Podijeli objavu
Photo: Jurica Gašpar
Franko Alujević

12 godina djetinjstva provedenih na lanternama Jadrana neraskidivo ga je vezalo za more. Ta najranija veza je i danas snažna, pa mu je more odredilo i profesionalnu karijeru aktivnog pomorca, a u slobodno vrijeme strastvenog ribara, ronioca i zaljubljenika u sve što se tiče mora, Dalmacije, pisme i dobrih ljudi. Na portalu Morski.hr pisat će o čemu najviše voli; ribolovu i načinima kako ribu dobro i ukusno pripremiti. 


Dolaskom toplijih dana mnogi ribolovci, rekreativni ili strastveni, uspješni i oni malo manje uspješni hrle prema moru, te raznim tehnikama, alatima i sistemima pokušavaju uloviti svoju “ribu života”. Neki su od nas malo skromniji u očekivanjima, pa svoju koncentraciju usmjeravamo ka kvantiteti i kvaliteti podjednako. U moru mreža, vrša, parangala, pušaka i ostalih alata koji, uzgredno, postaju sve napredniji i razvijeniji, postoji jedna tehnika koja vas stavlja u neposredan kontakt s ribljim svijetom bez pomoći skupih i kompliciranih alata kakvi su danas sve zastupljeniji i bez brda opreme koju inače nosite kad se spremate za ribolov nekim drugim tehnikama.

Riječ je o tradicionalnom noćnom ribolovu s obale. Naglasak na “tradicionalni” jer se ova tehnika lova nije uvelike mijenjala kroz povijest i na isti način su lovile starije generacije ribolovaca, te je ova tehnika ostala mnogima od njih jedan od najdražih načina ribolova. Govorimo o sportskom ribolovu, dakako.

Postoji više varijacija na temu kad se priča o noćnom ribolovu s obale, pa tako neki love štapovima oboružanim raznim indikatorima ugriza (svjetlosnim i zvucnim), ali mi ćemo se zadržati na klasičnom povrazu “iz ruke”. Takav način ne dozvoljava pasivnost u smislu držanja ruku u džepovima i čekanja da se indikator javi, već je potrebno cijelo vrijeme lova tunju (povraz) držati u ruci, jer reakcija katkad mora biti munjevita da bi uspješno zakačili nesretnika s druge strane tunje.

Lovina koja se može očekivati u ovakvom načinu lova je doista raznolika. Najčešći ulov je fratar koji se noću priblizava obali jako blizu u potrazi za hranom, zatim šarag, komarča, pic, a vrlo često i kavala.

Photo: Morski.hr

Na nekim “divljim” poštama, tamo gdje nije velika koncentracija ribolovaca, ovom se tehnikom uspješno lovi i zubatac. Poznati su mi slučajevi, iz ne tako davne prošlosti, ulova uistinu kapitalnih primjeraka zubataca, koji jednom zakačen, pruža zbilja nezaboravan adrenalinski doživljaj, nemjerljiv onome s, recimo, panule ili puške, jer je potrebno veliko umijeće za takvu ribu napokon izvući iz mora, s obzirom na ograničen manevarski prostor za ribolovca.

Odabir pozicije za ribolov skoro je nevažan

Može se loviti sa potpuno divljih pozicija, može se loviti i u blizini naselja, a može se i loviti sa vrha lukobrana kakve lučice ili trajektnog pristaništa na otocima. Potonje lokacije znaju itekako iznenaditi izdašnim ulovom.

Osobno više volim loviti u blizini naseljenih mjesta, u krugu od oko 500 m od zadnjih kuća i bliže.

Ono što ove pozicije razlikuje od nekih egzotičnijih, divljih pošta, je manja koncentracija murina i ugora, jer zna biti prilično frustrirajuće kad izgubite i 10 udica zaredom,a ne ulovite ribu zbog navale navedenih vrsta. Na divljim je pozicijama veća mogućnost kakve kapitalne lovine, ali se i povećava mogućnost da se cijelonoćni ribolov pretvori u debakl.

Sama tehnika ribolova nije jako komplicirana. Nakon što smo odabrali poziciju koja je udobna za cijelonoćno sjedenje (koliko moze biti), koja nema većih stijena i “zadiva” u krugu dokle nam oko seže, važno je svu opremu koja će nam bit potrebna rasporediti nadohvat ruke, jer jednom kad se “montirate” postaje naporno dizati se jer ste nešto zaboravili. Sa strane na koju ćemo razmotati tunju, neophodno je prostrijeti veći ručnik (za plažu), lancun ili šatorsko krilo, kako nam tunja nebi zapinjala za oštre bridove stijena u trenutku zabacivanja.

Osim uvjeta mirnog mora, sto je od krucijalne vaznosti za opušten i uspješan noćni ribolov, vrlo je važan i mjesec. Najbolji se rezultati postižu od prve trećine do uštapa. Može se loviti i poslije uštapa, ali je riba nesto manje aktivna nego po mladom mjesecu.

Ako uvjeti dozoljavaju najbolje je loviti bez otežanja. Dakle, jednostavno samo tunja i na vrhu udica. Zabacuje se blizu obale, onoliko koliko se možemo dobaciti bez olova, čak i bliže.

Potrebna oprema

Često se događa da tokom noći struje postanu izraženije, ili zapuše vjetar. Tada stavljam zrno olova, koliko god manje mogu i obično bez stopera, dakle puštam ga da kliže skroz do udice.

Zapravo uvijek nosim tri-četiri vec montirane tunje, različitih debljina, sa i bez olova, pa ih po potrebi koristim.

Oprema za ovakav ribolov je raznolika i dopušta individualiziranje. Najčešće se radi o tunji debljine od 0.35 do 0.60, ovisno o terenu na kojem se lovi i očekivanoj lovini. Za jedan “normalan” lov , gdje očekujemo fratra, šarga, komarču, pica ili kavalu prosjećne lovne težine, dovoljna je tunja debljine 0,35-0,40. Iako duljina tunje koju ćemo koristiti prilikom lova nije velika, poželjno je da je tunja manje elastična, zbog neposrednijeg kontakta prilikom kontriranja.

Udice mogu biti različite. Osobno najviše lovim s “kristalkama” dugog vrata i srednje mekoće. Za razliku od dnevnog ribolova udica ne mora nužno biti potpuno pokrivena ješkom, iz praktičnog razloga jer je riba noću teže uočava.

Olovo, kao što smo spomenuli nije od velike važnosti, ali ga je dobro imati u slučaju da se uvjeti tokom noći izmjene.

U noćnom ribolovu nam je neophodno osvjetljenje. Najbolje je koristiti naglavnu lampu sa više stupnjeva osvjetljenja. Najslabiji stupanj koristimo kad režemo jesku, nadivamo udice ili vezujemo tunju. Vrlo je važno što manje osvjetljavati površinu mora, te što manje koristiti svjetlo. Riba ima dobar vid i svaka promjena u okolini je tjera da postane sumnjičava i plašljiva.  Pri premještanju s pozicije na poziciju i uopće hodanju po stijenama imam dobro i jako osvjetljenje, da nebi došlo do kakve nezgode, jer se obično u ovakve izlete upuštam sam.

Photo: Morski.hr

Od stvari koje će nam život učiniti lakšim pri noćnom ribolovu trebamo kvalitetne škare (osobno koristim kirurske od nehrdjajuceg celika) za rezanje ješke i tunje, toplu odjeću i kapu (iako je ljeto, noći znaju biti hladne, pogotovo pri ovakvim statičnim načinima lova), te kvalitetan repelent protiv komaraca. Osobno se ne bih upustio u noćni ribolov bez potonjega, jer bi se lov pretvorio u patnju i neprestano mahanje rukama u obrani od posebno nasrtljivih komaraca u obalnom pojasu.

Kao neprikosnoveni kralj noćne jeske skoro isključivo nam se nameće veliki morski crv (Eunice). Razlozi zbog kojih je on, tradicionalno, najbolja noćna ješka su višestruki. Uz neodoljiv miris, ribu privlači neprestanim meškoljenjem na udici, te svjetlucanjem. Naime, kako se mjesečeva svjetlost reflektira na koži velikog morskog crva on “svjetluca” i time dodatno mami znatiželju riba.

Uz malo vještine i iskustva, crva se da uloviti u priobalnom pojasu morskog dna, ali to je neka druga tema. Bilo kako bilo, u normalnim okolnostima, za jednog ribolovca bi bila dovoljna tri crva za cijelu noć. Ako su veća onda i dva. Ponekad se dogodi da ni jednog ne uspijemo potrošiti, a ponekad je i tri malo, ovisno o aktivnosti ribe. Glave crva i onih tvrdih 10 cm do glave uvijek sačuvam za zoru, pa na njih bacam odmete za komarče. Također ne predaleko od obale.

Ova tehnika ribolova je lagana, oprema dostupna svima, također pozicije lova su različite tako da neće ostati zakinuti ni oni ribolovci bez vlastitog plovila. Jednom kad se svlada, ovaj način ribolova pruža veliki užitak, priliku da se bez većeg planiranja i kompliciranja maknemo od svih obaveza i “pustimo mozak na pašu”.

Photo: Franko Alujević

Ima situacija kad riba jednostavno ne radi, ili je baš tu nema i može proći i cijela noć bez ribe. S druge strane može se dogoditi noć koju ćete pamtiti cijeli život.

U noćnom ribolovu valja biti uporan jer mogu proći sati da se riba ne osjeti, a onda odjednom takva navala da nećete imati vremena nadivati udice. To može trajati pola sata, sat ili više sati. Isplati se čekati.

Meni osobno malo koji način ribolova pruža takvu psihičku relaksaciju kao noćni ribolov s obale.

Fizički zna biti zamorno, ali to nije ništa prema nekim starim ribolovcima koji i dan danas, u poznim godinama, znaju provesti noć “na siki” praktički u čučećem položaju.

Dakle, oboružajte se strpljenjem, toplom odjećom, ješkom, tunjama i marendom i uspjeh neće izostati. Ako ne noćas, možda već sutra.

Franko Alujević

Photo: Osobni album
Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: