Kančanica naša svagdašnja

Kančanica naša svagdašnja

3737
Podijeli objavu
Teren iz snova /Photo: Vedran Ujdurović
Franko Alujević

Romantičnom slikom ili fotografijom starca dok u sutonu sjedi na svojoj drvenoj barci, držeći povraz u ruci i čekajući ribu, često se u nespecijaliziranim časopisima i novinama ilustrira ribara ili ribolovca.

U takvim se ilustracijama najčešće radi o starcu koji strpljivo čeka ribu držeći u ruci – kančanicu (kanjavaču, bulentin).

Radi se o valjda najzastupljenijem alatu kada je riječ o sportskom ribolovu.

Kančanicom se obično lovi iz usidrenog plovila, iako se često lovi i u „driftu“,dakle puštanjem niz korenat, pri čemu se pretražuje teren i traži riba, te se ovako obično lovi na čistim terenima, bez zadjeva.

Široka primjena, jednostavnost korištenja i uzbuđenje u iščekivanju većeg primjerka arbuna, fratra, komarče, šarga, škarpine i ostale ribe „od kančanice“, čini ovu tehniku ribolova privlačnu mladima i starima, iskusnima i neiskusnima.

Dobila je ime po ribi kanjcu, koja se na ješku, ako je u blizini, baca silovito i bez kalkuliranja.

Ako se pogodi prava pošta, uz malo znanja i povoljne uvjete, kančanica može dati vrlo izdašne rezultate i pružiti nezaboravan doživljaj aktivnog lova.

Kad se sve poklopi / Photo: Vedran Ujdurović

Kančanica kao alat i nije jako komplicirana u svojoj osnovi. Radi se o povrazu koji na svom kraju ima olovo , te dvije ili više udica poviše njega, udaljenih međusobno 10-15 ili više centimetara.

Kako su skoro svi ribarski alati i tehnike evoluirali, tako je i kančanica. Od primitivnih varijacija sa tijelom (osnovom) od dlaka s konjskog repa, do današnje, suvremene kančanice sa osnovom od upredenice (višenitke) i završnjacima (predvezima) od najkvalitetnijih fluorokarbonskih struna.

Photo: Osobni album

Kančanica se sastoji iz dva dijela. Osnove i predveza.

Ako govorimo o ribolovu štapom ( koji zbog svoje praktičnosti  sve više preuzima primat u odnosu na lov „iz ruke“), osnova je obično upredenica.

Za to postoji više razloga.

Naime, upredenica u odnosu na najlonske strune istog promjera ima neusporedivo veću linearnu nosivost, pa tako na dubinama do 50 m možemo loviti upredenicama jako malih promjera i ispod 0.20 mm. Zbog toga upredenica ne stvara otpor pri većim kurentima i ne pojavljuje se luk izazvan istim, ali ipak treba paziti da se ne uzima pretanka upredenica koja na jačim kurentima zna vibrirati.

Drugi je razlog potpun izostanak rastezljivosti, pa je i osječaj puno direktniji u odnosu na najlon.

Predvezi se, pak, izrađuju od fluorokarbonskih struna, koji iako su krući i u pravilu imaju manju linearnu nosivost od najlonskih monofila istog promjera, zbog svoje prozirnosti u moru (indeks loma svjetlosti kod fluorokarbona je isti kao i kod morske vode) izaziva puno manje sumnje nego kod klasičnih monofila.

Arbuni su česti na kančanici /Photo: Osobni album

Spoj osnove i predveza se izvodi preko vrtilice (zogulina) pri čemu moramo paziti da izaberemo onu koja je kvalitetna i ima dobru nosivost, pogotovo kod ribolova na većim dubinama i kamenitim terenima gdje možemo očekivati kakav veći primjerak škarpine, pagra, zubaca krunaša i drugih predatora.

Spojevi prama i osnove predveza se mogu vezati na razne načine, uz upotrebu modernih pomagala kao što su tehnosfere, perle i ostalo. Tehnikalije oko samog vezivanja i konstrukcije predveza se mogu pronaći u raznim specijaliziranima časopisima i puno puta su opisane, tako da se mi ovdje nećemo time baviti. Dobro je pri ruci imati više različitih predveza pa ih po potrebi mijenjati tokom ribolova, jer je jako zamorno izrađivati predveze na licu mjesta, pogotovo u vrijeme intezivnog hranjenja ribe.

Gabariti i nosivost mašinica, te akcije štapova ovise o dubinama na kojima se lovi.

Naime, postoji više verzija kančanice, a tiču se dubine na kojoj se lovi. Laka kančanica bi bila do nekih 20-ak metara dubine, srednje teška do nekih 50 m, a teška kančanica bi bila sve preko toga. Naravno da jačina sistema i opreme mora pratiti i poštovati dubinu na kojoj se lovi da nebi došlo do zakazivanja bilo kojeg dijela opreme u kritičnom trenutku. Pa tako kad se lovi dubinskom kančanicom na dubinama od 80, 100 ili više metara, svakako treba povesti računa o jačini pribora.

Na dobrim pozicijama ovakvi ulovi nisu rijetkost. Rijetkost su dobre pozicije / Photo: Osobni album

U priobalnom pojasu se najčešće lovi do 50 m dubine, pa tako u tom slučaju mašinica je dovoljne veličine do 5000, sa namotanom kvalitetnijom upredenicom sa više upleta (8 ili više).

Štap

O štapu bi se dalo raspredati na dugo i široko, ali velika većina štapova srednjeg cjenovnog ranga i kvalitete će sasvim solidno odraditi posao. Obično se koriste štapovi duljine od 2.40 m do 3,5 m, s tim da puno ribolovaca, naročito oni koji se bave natjecanjima, koriste štapove i do 4,5 m duljine. Akcija štapa za kančanicu mora biti vršna, s tim da se kod većih opterećenja mora savijati cijelom dužinom. Težine izbačaja štapova za srednje tešku i laku kančanicu kreću se od nekih 50 pa do 120 grama, naravno, ovisno o dubini. Za manje dubine biramo mekše štapove osjetljivijih vrhova, te tzv. feeder štapove, tj. štapove s izmjenjivim vrhom, a kako dubina raste, tako i štapovi moraju biti nešto krući i čvršći.

Na tržištu postoji zbilja veliki izbor štapova, kako teleskopskih, tako i dvodijelnih, trodijelnih i četverodijelnih, a kakav ćete štap koristiti ovisi o vašim afinitetima i naravno, o manevarskom prostoru kojim raspolažete.

Udice

Udice moraju biti čvrste i dovoljno jake da izvuku veću lovinu, ali podložne su individualizaciji, pa tako netko koristi one sa kraćim vratom, netko s dužim, veći luk, manji luk itd. Osobno, obično na kančanicu stavljam prvu udicu veću i jaču (gledajući od olova prema gore), zbog jednostavnog razloga što se na samom dnu često nađe škarpina za čija velika usta male udice nisu pogodne, te se veća udica da obilnije naješkati, izazivajući tako škarpinu na napad.

Danas je na tržištu dostupna sva sila razne opreme, pa tako nije problem pronaći ono što vam najviše odgovara.

Stara škola / Photo: Vedran Ujdurović

Ješka

Za ješku na kančanici se koriste skoro sve dostupne ješke. Najviše se koristi dagnja, kozica, veliki morski crv, lignja i srdela. Ovisno o vrsti lovine mogu se koristiti i druge ješke, kao recimo gambori, mali račići iz pijeska,a koji žive na ušćima rijeka i potoka i koji su arbunima jednostavno neodoljivi.

Obično se u ribolov nosi više različitih ješki, pa na poziciji otkrivamo koja je vrsta ribe ispod nas i na što najbolje reagira taj dan.

Teren

Ulovi na kančanici su raznoliki i ovise o vrsti terena i dubinama na kojima se lovi.

Tako nad pješčanim i muljevitim dnom možemo očekivati arbuna, komarču, pauka i drugu ribu od pijeska, dok nad kamenitim dnom možemo očekivati cijeli spektar raznih vrsta kao što su fratar, škarpina, šarag, pic, kanjac, pirka itd.

Dobro pogođen teren se očituje u raznolikosti ulova. Ako u kanti (ili čuvarici) imamo fratre, arbune, komarče, škarpine, možemo biti sigurni da smo na dobrom terenu i da se u potpunosti možemo prepustiti uživanju.

Zlata vrijedni savjeti

Svaka riba traži individualizirani pristup i ima svoje načine napada na ješku. Tako dok arbun lagano „melje“ i polako zateže vrh štapa gore-dolje, komarča povlači silovito i naglo, a škarpinu često niti ne osjetimo dok ne počnemo vući prema gore. Iskustvom se dolazi do toga da već pri prvim kontaktima ribe s ješkom znamo o kojoj se vrsti radi i kako ćemo se ponašati dalje. Neke ribe traže više taktike i nadmudrivanja, a neke manje, te se za svaku vrstu traži drukčiji pristup i to je ono što dolazi sa iskustvom.

Kančanica ne iziskuje od ribolovca veliko iskustvo ni preskupu opremu (pod uvjetom da imamo plovilo) pa će tako i oni manje iskusni vrlo lako doći do prvih ulova.

Uz ishođenje ribolovne dozvole i poštujući zakonsko ograničenje ulova na 5 kg na dan, moramo znati i da  svaka pojedna vrsta ribe ima minimalnu lovnu duljinu. Poštujmo to da bi i naša djeca sutra mogla uživati u ribolovu.

Čuvajmo more i do sljedećeg javljanja – pozdrav!

Franko Alujević

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: