POTRESNA PRIČA ZADARSKOG VOLONTERA Ivan Ražov: Suze mi idu zbog današnjeg dana...

POTRESNA PRIČA ZADARSKOG VOLONTERA Ivan Ražov: Suze mi idu zbog današnjeg dana i patnje tih ljudi

2035
Podijeli objavu
Photo: Ivan Ražov

ZADAR – Ivan Ražov je preko Facebooka odmah nakon što se dogodila strašna poplava, uputio apel Zadranima, ali i svim građanima Hrvatske, da pomognu unesrećenim ljudima i obiteljima. Ljudi su reagirali odmah. Toliko brzo i efikasno, kaže, da im je noćas, iscrpljen i sa suzama u očima, uputio zahvalu. 

U ponedjeljak je sa svojim terencem koji se mogao probiti na mjesta gdje drugi nisu išao na sve strane. Kaže da mu je najdramatičnije bilo na makadamskom putu u Crnom gdje je u jednom automobilu zatekao čovjeka s djetetom koje je zarobila bujica. Izvukao ih je iz pogibelji i dodaje da se zbog toga ne osjeća kao heroj. U takvim situacijama nitko o tome niti ne razmišlja.

Kako je krenuo pomagati sugrađanima, podijelio je s čitateljima našeg portala:

“Jutro u 8 sati zove me radnik (imam dva dućana u zadru s biciklima Calimero Sport) i kaže mi da je počela voda prodirati u dućane. Ni u jedan nam nikad nije ni kapi ušlo do ove kiše. I ja dođem brzinski u firmu i dignemo sve što možemo da se ne uništi i izbacujemo vodu vani. Međutim uzalud. Nakon dva sata smo odustali zatvorili sve i krenuo sam sa autom najprije đir po gradu da snimim situaciju i usput sam odveo jednog radnika doma jer običnim autom nije mogao nigdje i tu je krenulo sve. 

Posted by Calimero Sport on 11. rujna 2017

Vidio sam da je svugdje kaos i onda sam tražio ‘posao’. Išao sam sam. Prvi dan sam skupio prijatelja Hrvoje Lerga te je i on krenuo sa mnom. Tu smo spasili čovjeka s djetetom. Auto smo digli rukama i zanijeli ga pola metra u stranu da sa džipom mozemo proci sa straznje strane i vezati ga na vitlo te izvuci. Nagnala me normalna ljudska reakcija koja u meni nije izumrla. Zar me treba nešto nagnati?” 

Pogledajte video spašavanja čovjeka s djetetom iz bujice

Posted by Calimero Sport on 11. rujna 2017

Posao spašavanja i pomaganja ljudima nije stao tu, već se nastavio do dva sata u jutro u srijedu, kad je vidno iscrpljen prije spavanja napisao emotivan status zahvale na Facebooku.

“Nakon jednog zaista dobro odrađenog volonterskog dana koji je trajao do maloprije, sa ponosom mogu reći da mogu konačno mirno zaspati! Uz pomoć vas dobrih ljudi velikog srca rješili smo najbitnije. Toliko smo riješili da su vatrogasci večeras nazivali telefonski broj po broj (imaju zabilježene pozive svih koji su trebali pomoć) i javljali da imaju slobodne timove ako nekom i dalje treba pomoć. Bilo je u pitanju oko tisuću objekata po mojoj informaciji koji su bili potopljeni, naravno ima ih još i dalje ali su to većinom podrumi/spremišta. Nekima se voda povukla a neki su se snašli sami dok su došli na red. Sutra idemo sa drugom fazom a to je obnavljanje domova sa namještajem ili što bude trebalo. Svi koji možete pomoći javite se meni jer ne znam kome drugom za sad pošto nisam imao vremena cijeli dan istraživati koga što i kako.

Photo: Ivan Ražov

Roland Rock hvala ti puno! Čovjek velikog srca koji je popravljao i pribavljao pumpe cijeli dan. Hvala vrijednim vatrogascima! Hvala Šime Šokota koji također dva dana pomaže. Hvala Vam svi dobri ljudi koji ste mi se javili na raznorazne načine i ponudili pomoć u bilo kojem obliku. Hvala i Tamara Torbarina mlada cura koja je među prvima ponudila smještaj i ostalo. Hvala i svima ostalima da ne nabrajam svakog posebno.

Photo: Ivan Ražov

Ovo je bila toliko emotivna situacija tijekom cijelog dana i vjerujte mi da to trebate stvarno doživjeti kako bi shvatili. Ako ne shvaćate onda sa vama nije nešto u redu. Dok sam se vozio danas po suncu i donekle lijepom vremenu nakon sanacije nekog objekta, mislim se u sebi; Vidiš tko bi rekao da sad ljudi pate negdje u gradu u poplavi (ili bilo gdje u svijetu), da spavaju u krevetu bračnom i umjesto tepiha sa strane kreveta im je prljava smrdljiva crveno žuta “voda” koja je do jastuka..

 

Photo: Ivan Ražov

Jutros novinarka čeka na ulazu da fotograf poslika poplavljeni stan. Ja joj kažem: skinite obuću i uđite unutra sa mnom u stan. To je i učinila uz moj mali nagovor. Novinarka je bila u šoku, nije mogla doći sebi. Zašto sam joj to rekao, upravo zato da može napisati tekst iz srca kako i je možda dođe nekom do glave! Pitam je: da li sad vidiš ovo totalno drugačije svojim očima? Kaže mi: Da Ivane u pravu si.

Photo: Ivan Ražov

Pišem i suze su mi na očima kad se sjetim današnjeg dana i patnje tih ljudi.

Ljudi u samo jednom danu majka priroda nas je izbacila sa puta. Što bi bilo da pada mjesec dana ovako!? Nebi postojali vjerovatno više. Osvjestite se, volite jedni druge, ranjivi smo uzalud nam “zlatni oklopi” Promjeni sebe kako bi promjenio svijet. Vrijeme je. Čuvajmo bogastva koja imamo. Trudim se čuvati prirodu koliko kod mogu i prenosim to znanje kad kod i koliko mogu.

Video i slike sam krenuo obrađivati ali NE, ove slike i videa trebaju biti ovako kako su i snimljeni. Preživio sam rat, bunkere, 7 dana 7 metara pod zemljom bez sunčevog svjetla, bježanje od neprijatelja, gledao granate kako vijore po zraku preko moje glave i gađaju objekte par km dalje i tako dalje. Ovaj današnji dan me vratio u to doba odnosno zaključak na ovo sve je da mogu današnji dan usporediti sa ratnom zonom, svugdje tuga oko mene dok ne izađem na cestu…”

Ivan Ražov

Posted by Ivan Ražov on 12. rujna 2017

Vaš komentar