Blagdan sv. Jeronima, zaštitnika Dalmacije: “Oprosti mi Bože jer sam Dalmatinac!”

Blagdan sv. Jeronima, zaštitnika Dalmacije: “Oprosti mi Bože jer sam Dalmatinac!”

364
Podijeli objavu
Sveti Jeronim (Leonello Spada 1610)
Dalmacija 30. rujna posebno štuje Sv. Jeronima, zaštitnika cijele Dalmacije i Hrvatske provincije franjevaca konventualaca. Njegova molitva: “Parce mihi Domine quia dalmata sum” ili “Oprosti mi Gospodine jer sam Dalmatinac”, postala je u provinciji koja ga slavi krilatica dalmatinskog načina života.
Prvi zaštitnik provincije Dalmacije bio je sv. Serafin, tj. sv. Franjo ranjeni, no tadašnja je uprava Reda tražila da ni jedna provincija u redu ne može imati sv. Franju za zaštitnika, osim Asiške. Stoga je za ondašnju prov. Dalmatiae izabran sv. Jeronim dalmatinac, piše Hrvatska provincija svetog Jeronima.

Sv. Jeronim rođen je 340. godine u Stridonu, u Dalmaciji.Školu je pohađao u Rimu i ondje je kršten. Prigrlio je pokornički, asketski život, pošao na Istok i tamo je zaređen za svećenika. Vrativši se u Rim, postao je tajnik pape Damaza i ondje je započeo prevoditi Sveto pismo s izvornika na latinski jezik. Taj prijevod Biblije naziva se Vulgata (tj. popularni, pučki prijevod). Promicao je monaški, samostanski način života, te se nastanio u Betlehemu. Napisao je brojna djela, osobito tumačenja Svetoga pisma. Umro je u Betlehemu 420. godine.

Često se sv. Jeronim prikazuje s perom i knjigom kako radi u spilji. Danas živi u legendi o lavu koji je ušetao u spilju dok je on radio. Lav je u šapi imao trn, a sv. Jeronim se odvažio i bez straha izvadio trn iz lavlje šape. Lav je izlazio noću da bi se nahranio, te se vraćao sv. Jeronimu kraj nogu. Zapravo je lav sv. Jeronimu služio kao pas.

Sveti Jeronim (Jacques Blanchard, 1632)

Zaista, je li Jeronim bio Dalmatinac?

On se sam tako nije izjašnjavao, barem koliko je poznato. Jedini točniji podatak o zavičaju dao je u svojemu djelu O slavnim ljudima (De viris illustribus) s opisom života i djela nekih 150 značajnih osoba rane kršćanske književnosti. Tu je o sebi napisao:
Hieronymus natus patre Eusebio, oppidio Stridonis, quod a Gothis eversum Dalmatiae quondam Pannoniseque confinium fuit. Dakle, Jeronim, Euzebijev sin, iz opiduma Stridona, (porušena od Gota), što je bio na granici Dalmacije i Panonije, pisao je Vojko Mirković u Slobodnoj Dalmaciji.

Nikad nađeni grad

Prema tome, utvrđeno naselje (oppidum) Stridon bio je u graničnom području dviju rimskih pokrajina. Od naših pisaca, koliko je poznato, prvi Toma Arhiđakon u 13. stoljeću u svojoj Kronici Stridon stavlja u blizinu Kvarnerskog zaljeva. Međutim, kako ostaci toga grada nisu nikada pronađeni, razni su pisci Stridon smještali u međusobno vrlo udaljene krajeve. Neki pisci u Istru, drugi u antičku Dalmaciju, treći u Bosnu, a neki čak i u Međimurje.

Zemljak naših glagoljaša

Ipak, barem među crkvenim ljudima, ponajviše se Jeronima smatralo Dalmatincem. Tome je u prilog išlo i to što je Jeronimov suvremenik grčki crkveni pisac Paladije o njemu zapisao (na grčkom) Ieronymos tis apo Dalmatias, tj. nekakav Jeronim iz Dalmacije. Bulić navodi čitav niz pojedinosti, više ili manje uvjerljivih, pa da je Jeronim Dalmatinac, a ne Panonac ili Istranin. Napokon, značajno je i to da su ga dalmatinski glagoljaši smatrali svojim zemljakom.

Marulićev uzor

Marulića su Jeronimu vjerojatno privlačile mnoge preporuke o tome kako treba živjeti i slijediti kršćanske uzore. Možda mu je bilo zanimljivo i to što je Jeronim za rimskih godina školovanja živio nesputano, a tek se u zrelijim godinama stao zanimati za askezu, pa i sam iskusio pustinjštvo. Nešto je od toga, dakako u drugim okolnostima na drugi način, iskušao i Marulić barem prema poznatim opisima njegova životnog puta.

Vulgata i Tridentski Sabor

Papa Damaz I. 382. godine svetog Jeronima uzima za svog tajnika te mu daje u zadatak reviziju starolatinskog prijevoda Evanđelja. Sveti Jeronim na vlastitu inicijativu proširuje ovu reviziju i prijevod na većinu knjiga Biblije. Katolička crkva potvrdila je Vulgatu kao službenu verziju Biblije na Tridentskom saboru koji se održavao od 1545. do 1563. godine.

Izdanje ovog djela iz 1598. bilo je službeno crkveno biblijsko izdanje sve do 2001. kad je izdana i službenom imenovana Nova Vulgata. Bedeković je djelovao kao prior samostana u Križevcima, Sv. Heleni kod Šenkovca i Remetama. Dao je obnoviti crkvu Župe sv. Helene i sagraditi već spomenutu crkvu sv. Jeronima u Štrigovi.

D.G.

Hrvatska provincija svetog Jeronima / Slobodna Dalmacija / Lovely Međimurje

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: