OTOČKE KNJIŽNICE: Mjesta gdje libar zadržava dušu

OTOČKE KNJIŽNICE: Mjesta gdje libar zadržava dušu

1694
Podijeli objavu
Photo: Wikimedia

Gordana Igrec – Rođena Varaždinka, pisanjem se bavi od najranije dobi. Najprije novinarka Večernjeg lista, zatim OTV-a iz Zagreba, nakon čega je šest godina pisala u Slobodnoj Dalmaciji.

Gordana Igrec

Pisala je za Vjesnik, Gloriu, Doktor u kući, i još nekoliko drugih medija. Do je izdala dvije zbirke poezije U susret njima; oni ti i ja i Svaštarica srca moga. Početkom 2018. godine namjerava izdati zbirku pjesama “Sa tugom, sjetom i vedrinom nekom” i roman „Kako smo (prije) živjeli?“ Piše scenarije za dokumentarni film, igrane filmove i slikovnice za djecu. U međuvremenu se odlučila pridružiti timu stručnjaka za problematiku mora i pisati za Morski.hr. 

Dobro došla!


Libar otočki, pouzdani!

Iako je naša obala među najrazvedenijima na svijetu, što joj daje posebnu draž i ljepotu, ipak ima neka “tajna veza” koja povezuje sve te otoke i otočiće. To su knjižnice po našim otocima koje su sve dobro umrežene. 26 narodnih knjižnica i nekoliko biblioteka na kotačima ili Bibliobusa koje su smještene unutar velke brojke od 1 600 knjižnica koliko ih broji Hrvatska.

Nije nasumce izabrano jesensko doba za pisanje o otočkim knjižnicama. Ne samo zbog mjeseca listopada ili mjeseca knjige kako smo ga još službeno nazivali. Nego, furešti otiđu doma. Ostave iza sebe šolde, konzerve, prljavu posteljinu i lijepe uspomene. Kako za naše otočane, posebice, one rijetke preostale primjerke galebara, tako i za turiste koji odlaze s punom naprtnjačom uspomena i suvenira. Pa se nerijetko rado vraćaju na isto mjesto. A do tada, naši otoci samo na njima poznati način žive zimski san.

Dok knjige, ti vjerni prijatelji ljudi strpljivo čekaju na policama knjižnica one ruke koje će ih posuditi i tako sebi uljepšati dane dok bura puše i dok nema vanka žive duše. Nit’ furešta nit’ šušura nit’ gušta. A otvaraju knjižnice svoja vrata za zimskih dana i svakom otočkom ridikulu i svakom starcu koji dođe koju novinu pročitati i doznati tako vijesti iz bijeloga svijeta. Malo proćakulati na toplome i sigurnome sa svojim sumještanima, ono malo ča ih je ostalo. Za našu jesenju šetnju otočkim knjižnicama odabrali smo samo dvije. Onu najstariju na Jadranu koja je u Jelsi na otoku Hvaru i onu drugu na otoku Korčuli u Veloj Luci. Dobro, prozborit ćemo još koju riječ i o “čudu u općini Kali na otoku Ugljanu” i o bibliobusima koji posjećuju naše otoke.

Najstarija narodna čitaonica na jadranskim otocima

-U Jelsi je 1. lipnja 1868. godine utemeljena hrvatska Narodna čitaonica, dok je odluka o osnivanju Općinske knjižnice i čitaonice Jelsa, nasljednice Narodne čitaonice, donijeta 1998. godine. Kao prva hrvatska narodna čitaonica na jadranskim otocima, naša je knjižnica od svojih početaka imala zadaću promicanja obrazovanja i kulture pod geslom Prosvjetom do slobode. Sljedeće, 2018. godine, proslavit ćemo 150. obljetnicu osnutka knjižnice. – poručila nam je to ravnateljica knjižnice u Jelsi, profesorica filozofije i ruskog jezika i književnosti i mag.bibl. Maja Vukić.

U Općinskoj knjižnici i čitaonici Jelsa trenutno je zaposleno dvoje djelatnika, ravnateljica i knjižničar-mrežni administrator. Oboje su otočani.

– Posao knjižničara za nas je poticajan, svakodnevno imamo priliku otkrivati nova i upotpunjavati postojeća znanja naših korisnika, a u tom procesu se i sami izgrađujemo. – kazat će nam mag.bibl. Vukić.

– U knjižnici na Jelsi šepure se tako naslovi knjiga “osobenjaka i čudaka, velikih svjetskih literata i naših, domaćih s ovih prostora”. Tu je Goethe koji je osim što je bio zaljubljive prirode bio i jako ljubomoran na ostale pisce, pa nije dozvoljavao da “itko živući bolje od njega piše. A možda niti njegovi predšasnici”. Do Goethea stoji Lav Nikolajević Tolstoj “kojega nije za svojega života niti vlastita supruga mogla upoznati”, a gdje onda možeš očekivati, jadan ne bio, da će ga upoznati koji čitatelj?! Pa onda je tu Dostojevski sa svojom “crnom kronikom i velikim ljudskim dvojbama”, ali ne većim od one “Biti ili ne biti” jednog nenadmašnog Shakespearea, pa Krleža, pa Tin, pa Matoš, pa Ephraim Kishon i njegove male knjižice prepune zbunjujućeg humora iz malog svakodnevenog obiteljskog života sa svoje dvoje djece i “najboljom suprugom na svijetu”. Ma, skupila se cijela vojska imena i naslova u malenoj Jelsi i svi bi oni htjeli biti ponovno aktivni i u opticaju. Ali, brate mili, ne mogu. I to ti je to!

Ako ćemo pravo, suhoparna statistika za sva ta velika imena kaže ovako: Korisnicima knjižnice dostupno je više od 21000 svezaka knjižne građe i više od 1100 jedinica multimedijske građe. U čitaonici imamo oko 650 svezaka referentnih djela, a u Zavičajnoj zbirci više od 500 jedinica građe. Književnost se čita više od popularno-znanstvene literature, iako i stručna građa zanima mnoge čitatelje. Veoma je popularno biografsko i putopisno štivo. Od književnosti prednjače povijesna i kriminalistička literatura.

-Najčešće posuđivani naslov je Lovac u žitu J. D. Salinger-a, dok je najpopularniji nelektirni naslov Sjene vjetra Carlos Ruiz Zafon-a. – kazat će nam mag.bibl. Vukić.

I dok oni koji nisu s otoka misle kako se najviše u knjižnici za zimskih dana okuplja stariji svijet i otočki “mudraci i čudaci”, mag.bibl. Vukić nas u nekoliko riječi u to razuvjerava.

Photo: Facebook

-Najbrojnija skupina članova knjižnice su učenici osnovne škole. Učenici osnovne i srednje škole najviše čitaju lektirne naslove, ali među njima postoji i strastvenih čitača koji čitaju književnost za mlade i istražuju popularno-znanstvenu literaturu. Odrasli različitih dobnih skupina relativno podjednako čitaju, međutim žene čitaju izraženo više od muškaraca. Najviše posudbi bilježimo ljeti, kada u našoj knjižnici knjige posuđuju povremeni i redoviti posjetitelji Jelse i okolnih mjesta. – kazuje.

Kakva bi to djeca bila da ne traže u knjižnici stripove?! A osim knjiga, knjižni fond knjižnice sadrži i zbirku periodike i stripova te zbirku multimedije.

-Osim knjižne građe korisnicima je u knjižnici dostupno nekoliko računala s pristupom internetu i igračke za najmlađe korisnike. – reći će nam Vukić.

U knjižnici na Jelsi posebno su ponosni na Memorijalnu zbirku Antuna Dobronića koja se nalazi u potkrovlju knjižnice. Memorijalna zbirka sastoji se od namještaja Dobronićeve radne sobe, njegovih osobnih predmeta i biografske izložbe, a namijenjena je očuvanju i podsjećanju na stvaralaštvo ovog cijenjenog jelšanskog skladatelja.

Još jedno pogrešno uvjerenje k’o od šale (kao kulu od karata) srušila je mag.bibl. Vukić. To je ono “da stariji ljudi na otoku dolaze u knjižnicu čitati dnevne novine”.

-Dnevni tisak u našoj knjižnici ne primamo, a od desetak naslova periodičnog tiska najpopularniji su dječji časopisi Prvi izbor i Moj planet te časopisi za odrasle Vidi, More i National Geographic.. rekla je mag.bibl. Vukić.

Photo: Pixabay

Prije 14 godina godina, cjelokupna knjižnična građa stradala je u požaru koji je zahvatio zgradu Općinskog doma u kojem se nalazila knjižnica. Nakon godina privremenog smještaja u neprikladnim prostorima, nova je zgrada knjižnice na Trgu Tome Gamulina obnovljena i opremljena, a svečano otvorenje održano je 14. kolovoza 2014. godine.

Knjižnica privlačnog i modernog ambijenta smještena je u centru Jelse, opremljena suvremenom tehnologijom i prikladna za održavanje raznih kulturnih događanja i edukativnih sadržaja. Tijekom cijele godine organiziraju se predavanja, književne večeri, predstavljanja knjiga i slikovnica, različite radionice, kvizovi, organizirani posjeti, projekcije filmova i ostali raznovrsni programi. Od redovitih programa u knjižnici ističe se već treću godinu zaredom organizirano Dječje ljeto u knjižnici u sklopu kojeg se u ljetnim mjesecima održavaju redoviti dječji programi.

Program Dječje ljeto u knjižnici 2017. – Digitalna slikovnica bio je izuzetno dobro posjećen i uspješan projekt, a rezultirao je izdavanjem mrežne publikacije Ribarske priče – digitalna slikovnica. Također su sve posjećeniji i tečajevi Priprema za porod i dojenje koje u knjižnici u zimskim terminima organiziraju i vode stručni i iskusni volonteri. Odnedavno je u knjižnici zaživio i novi ciklus radionica pod nazivom Virtualni seniori. Projekt je namijenjen osobama treće životne dobi, koje se kroz informatičke radionice, uz stručno vodstvo te uz mlade volontere treniraju u osnovama korištenja računala, interneta i ostalih njima potrebnih informatičkih alata.

-Život knjižnice u maloj otočnoj sredini posebno je zanimljiv zbog prisnosti i odnosa s različitim grupama korisnika, od strastvenih čitača, studenata i profesora, do bakica koje se razonode čitajući ljubavne romane. Posebno je inspirativan i poticajan rad s djecom koja sve radije dolaze u knjižnicu i provode vrijeme u učenju kroz igru i druženje.Rad u velikim knjižnicama organiziran je tako da je svaki djelatnik zadužen za svoj dio posla ili odjel na kojem radi. To je prednost u vidu specijalizacije, no za mene je rad u maloj knjižnici puno veći izazov. Budući da smo u našoj knjižnici samo dva djelatnika, trebamo biti upoznati sa svim aspektima knjižničnog poslovanja, od nabave i katalogizacije, do organizacije događanja i odgovaranja na informacijske potrebe korisnika. Dinamičnost i raznolikost su za mene velike prednosti rada u maloj knjižnici. – govori nam mag.bibl. Vukić.

Photo: Pixabay

A ljeti dok život u Jelsi počinje bujati i broj stanovnika naraste knjižnica otvara svoja vrata i za furešte.

-Povremeni i redoviti posjetitelji Jelse imaju mogućnost korištenja dvomjesečnog članstva u našoj knjižnici. Korisnicima je dostupna i literatura na stranim jezicima koje imamo oko 500 naslova. Uglavnom su to književna djela, većinom romani, no na stranim jezicima imamo i primjerice povijesnih i putopisnih knjiga, turističkih monografija i vodiča, priručnika za učenje jezika i slikovnica. Većina knjiga na stranim jezicima su na engleskom i njemačkom jeziku, no imamo knjiga i na drugim jezicima.- reći će mag.bibl. Vukić.

Iako u maloj Jelsi ne obilježavaju Noć knjige u knižnici se posebna pozornost posvećuje Mjesecu hrvatske knjige.

-Noć knjige do sada nismo obilježavali. Međutim, u tijeku je Mjesec hrvatske knjige u kojem smo pripremili nekoliko događanja; predstavljanje knjige, radionice novinarstva i medijske kulture, organizirane posjete za djecu uz besplatne upise i igre za poticanje čitanja. – kazuje mag.bibl. Vukić.

-Pred božićne blagdane knjižnica na otoku opet nekako posebno oživi. Osjeća se ono malo šušura i gušta koji zahvati sve domove u malenoj Jelsi i u knjižnici među knjigama. Tako da to nije “samo mrtvo slovo na papiru”.

-Poput svih mjesta na kojima ljudi borave i druže se, i knjižnica u posebnim razdobljima u godini poprimi još prisniju, blagdansku atmosferu. Naši nam najmlađi korisnici u to vrijeme pomažu u izrađivanju ukrasa da bi knjižnicu okitili na jedinstven način. Prilikom ovakvih i sličnih radionica upoznajemo ih i nastojimo potaknuti njihove talente. To nas posebno ispunjava jer uz njih i sami učimo i napredujemo.- zaključila je mag.bibl. Vukić.

Photo: Pixabay

Dugogodišnja tradicija čitanja u Veloj Luci

Druga knjižnica o kojoj bismo rado rekli koju riječ više je ona u Veloj Luci ili kako pjeva Jasna Zlokić: “Vela Luku, mala nikad ne zaboravi”. I svatko tko ikada navrati u Vela Luku ne može je tako lako zaboraviti. Ne zaboravljaju se stanovnici Vela Luke, običaji, tradicija niti slatki specijaliti iz Vela Luke koje spravljaju vrijedne i samozatajne nonice. Ovdje kao da vrijem stoji, a s njima uz bok stoje i knjige u njihovoj knjižnici. Stoje i strpljivo čekaju na svoj red, na svojih pet minuta slave.

– Knjižnica u Veloj Luci je slijedila tradiciju čitonica s kraja 19 st. 1944. g. pokrenut je rad čitaonice koja početkom 50-ih god. prerasta u knjižnicu, započinje objedinjavanje razasutog knjižnog fonda i uvode se knjige inventara. Od 1961. g. djeluje u sklopu Narodnog sveučilišta, od 1975. g. je u sklopu Centra za kulturu, a od 2009. g. djeluje kao samostalna ustanova i nosi ime hrvatskog književnika, akademika Šime Vučetića, rodom Velolučanina.- kazat će nam elektroničkom poštom s otoka Korčule, ravnateljica knjižnice “Šime Vučetić” u Vala Luci mag.bibl. Anita Borovina.

Za razliku od velikog broja zaposlenih koje susrećemo u velikim knjižnicama po velikim gradovima u knjižnici u Veloj Luci zaposlena je samo jedna osoba i to otočanka.

I u ovoj malenoj, ali čuvenoj knjižnici za prestiž se na policama bore brojni naslovi i njihovi “jadni za života siromašni ili dobro potkovani i bogati, slavni ili manje slavni, dokoni ili zaposleni, sretni ili nesretni, trezveni ili pijani autori”. Ili, kako neumoljive i pedantne brojke kažu:  Knjižni fond iznosi oko 18000 svezaka knjižne građe.

-Najviše se posuđuje beletristika, ali je posljednjih godina u porastu posudba znanstvene i popularno znanstvene literature.  Više čitaju stariji korisnici, a podatak koji zabrinjava je da djeca i mladi, osim lektire, sve manje posuđuju knjige. Ljeti je knjige više posuđuju, a zanimljivo je i da je posudba knjiga veća za kišnih dana.- kazat će mr.bibl. Borovina.

Photo: Narodna knjižnica “Šime Vučetić”

Knjižnica se nalazi u središtu Vele Luke, u adekvatnom, dobro i suvremeno opremljenom, ali donekle skučenom prostoru. Osim posuđivanje knjiga, knjižnica organizira dječje radionice, promocije knjiga, projekcije filmova, književne večeri i sl. Knjižnica nema prostora za čitaonicu tako da se, nažalost, ne nabavljaju novine i časopisi. Isto tako nema ni računala za korisnike. Usprkos tome, knjižnica je središte društvenog života, njena je uloga u lokalnoj sredini pozitivna, ona doprinosi razvoju kulture čitanja, osiguravaj jednostavan i slobodan pristup informacijama.

Riječ otočanin, ako niste znali dolazi od  latinske imenice insula, talijanske isola. u prijevodu otok, možemo izvući korijen riječi izolacija. Otočanin znači biti izoliran. Zaotočen morem.

Photo: Facebook

-Teško je čovjeku s kopna shvatiti bit života na otoku. Otočani su ovdje rođeni, školovali su se, žive i cijeli život im je određen s tih nekoliko desetaka morskih milja. Sve se u njihovim životima planira u odnosu s morem. Otoci kao geografski izolirane točke tijekom većeg dijela godine, posebno u razdoblju izvan turističke sezone, imaju otežan pristup kulturno – obrazovnim sadržajima, pa je knjižnica gotovo jedina točka u kulturnoj ponudi mjesta, ali i javni prostor koji lokalni entuzijasti mogu na različite načine koristiti. Otočanima, pogotovo onima koji su informatički nepismeni, jedina veza sa svijetom je knjižnica koja im osigurava pristup svim vrstama informacija. – kazat će nam mag.bibl. Borovina.

Ljeti im, kako kazuje mr. Borovina: “dolaze turisti, domaći turisti se upišu u knjižnicu i posuđuju knjige, a za strane turiste imamo knjiga na engleskom i njemačkom jeziku koje mogu posuditi , a u zamjenu ostave neku svoju knjigu.”

A na proljeće se ne zaboravlja Noć knjige koju najčešće obilježe nekim prikladnim predavanjem, izložbom ili predstavljanjem knjige.

Kad zapuše bura i prikrade se zima na otoku tada u knjižnici postaje živo.

-Prosinac u knjižnici je događanje kojim naše najmlađe nastojimo uveseliti i zabaviti. Održavaju se pričaonice, likovne radionice, projekcije filmova, a s ciljem da djecu od najranije dobi navikavamo na posjet knjižnici te da knjižnica postane mjesto susreta i druženja, mjesto na kojem se djeca, a kasnije i mladi i odrasli ugodno osjećaju. U knjižnici vlada pozitivna atmosfera, ljudi se poznaju međusobno.- zaključila je mag.bibl. Borovina.

Knjižnice na kotačima

“Hej, haj, baš nas briga vozamo se na taljiga”, bila je to jedna pjesmica koja je odzvanjala za mojeg djetinjstva s malih ekrana. Isto to se može reći za knjižnice na četiri kotača ili Bibliobus. Otočanima na raspolaganju stoje dva Bibliobusa, tako su nas podučili iz Ministarstva kulture, osobito djelatnica u istom Ministarstvu gđa. Marija Šiško koja se jako razveselila ovoj temi o “Životu otočkih knjižnica”. Dva bibliobusa pokrivaju otok Vir, Pašman, Iž, Dugi otok i Ugljan.

Otok Ugljan pak je priča za sebe. Mala općina Kali prva je na našem Jadranu pokrenula knjižnicu na otvorenom. Gdje svi turisti i kupači na plaži od srpnja do rujna mogu posegnuti za kojim dobrim krimićem ili ljubićem odmah u bade kostimu ili kupaćim gaćama, ravno s plaže. I ne moraju knjigu niti vratiti ako im se tako dopadne. Knjižnice na plažama nisu rijetkost u svijetu. Popularna plaža La Romanquette u blizini Marseillesa u južnoj Francuskoj poznata je i po knjižnici koja ima tri natkrivena mjesta za čitanje. Pješčana plaža, odmarališta Albena na Crvenom moru u Bugarskoj ima knjižnicu s 6 tisuća knjiga na 15 jezika. Veliku knjižnicu na plaži prije dvije godine otvorili su i Kinezi na plaži od Pekinga udaljenoj oko 3 sata vožnje. Naši susjedi Slovenci su zahvaljujući zalaganju njihovog umjetnika Srećka Vilhalja dobili knjižnice na plažama u Kopru i Portorožu.

Photo: eZadar

Pa, ipak, knjižnice na plaži su poput ljetnih ljubavi. “Kratko traju, puno daju”. Dok su sve ove ostale- postojane i pouzdane. Posebice zimi kada okrene na buru, a život na otoku se potpuno primiri i sakrije iza škura. Mjesec listopad u jednoj su trgovini u središtu Zagreba obilježavali kao “Mjesec jastuka, nadmadraca i pokrivača”. Kada stegne studen i život se začahuri u svoja četiri zida, nema ničeg ljepšeg, živite li na otoku ili u u unutrašnjosti Hrvatske, “umotati se dekicom i zavaljeni u fotelji ili naslonjaču čitati neko štivo”. Može to biti knjiga “Umijeće mirovanja” kao jedna od brojen duhovne literature ili nešto od poezije i znanstvene literature, pa do stripova ili knjiga za djecu, do “Kama-sutre” ili “Spize radnika i težaka”, autora fetivog Splićanina sa zagrebačkom adresom novinara i književnika Siniše Pavića, ukoričene kuharice za “prste polizati”. Bilo kako bilo, svatko ima pravo, čak i dužnost barem jedan sat dnevno “otputovati u neke druge svjetove” i uvjeriti se kako život može makar na tren postati ugodno mjesto za boravljenje. Ili, ako ste te sreće ili nesriće da ste otočanin morete barem iz libra doznati kako:  “Moglo je i biti gore!”.

Gordana Igrec

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: