POD OTVORENIM NEBOM 4: Paljenje vatre na otvorenom

POD OTVORENIM NEBOM 4: Paljenje vatre na otvorenom

1000
Podijeli objavu
Photo: Igor Narandžić

Sad, kad smo opet u kalendarskoj zoni u kojoj je dozvoljeno paliti vatru na otvorenome (od 01. studenog), objasnit ćemo nekoliko osnovnih i nadasve zanimljivih principa.

Vatra

Igor Narandžić

Vatri su se oduvijek pripisivala neka mistična svojstva; hipnoza, toplina, ugoda, bol, strah i konačno smrt.

U Meksiku se recimo za Dan Mrtvih (Los Dias de los Muertos), praznik ne može zamisliti bez velikih lomača koje se pale posvuda te koje osim purifikacije i ritualnih obreda imaju još jedno bitno značenje: služe kao sredstvo za pripremu hrane.

Kada bi te velike lomače dogorjele, ljudi bi lopatama kući odnosili žar na kojem bi onda pripremali hranu. Tako jednostavno, tako jednoznačno.

Stoga, pristupimo i mi vatri, prvo kao izvoru svijetlosti i topline, a potom kao izvoru za pripremu hrane. No prije svega, pristupimo vatri smjerno i pažljivo.

Vatru uvijek palimo daleko od svega.

Vatra traži širinu i slobodu. Znači daleko od stabala, visećih grana, daleko od grmlja, od otpalog lišća, daleko od suhe trave na gotovo goloj zemlji.

Daleko znači, da uzmete u obzir  frcanje iskri iz plamena, mogući vjetar i visinu vatre.

Primjer logorišta / Photo: Igor Narandžić

Logorište

Stoga je logorište dobro omeđiti kamenjem i to iz više razloga:

  • Vatri dajemo oblik,
  • skrivamo je od vjetra i nepoželjnih očiju, samim time imamo relativnu sigurnost,
  • vatra grije kamenje što je dobro jer nam poslije to isto kamenje može poslužiti za grijanje vode, hrane….
  • te konačno iz praktičnih razloga; kada želimo ugasiti vatru, samo spustimo kamenje na nju, rupe popunimo zemljom i pijeskom i to je to.

Osim toga logorište je uvijek dobro ostaviti za nekoga tko će naići i kojem će se time olakšati izbor mjesta za paljenje vatre.

Malo logorište / Photo: Igor Narandžić

Priprema

Da bismo upalili vatru moramo pripremiti:

  • suhe travke, grančice i mahovinu za pripalu,
  • srednje grančice za prihvat vatre
  • te konačno veće drvo za održavanje vatre.

To su minimalni stupnjevi između kojih vatra funkcionira, prevelike razlike u gorivoj tvari vatri daju previše zraka i ona gasne, ako se nema za što primiti.

Drvo mora biti nakupljeno, suho i u dovoljnim količinama složeno kraj logorišta; podijelite ga odmah na sitno granje, srednje i veće. Ako ima vlažnih grana, postavite ih uokolo logorišta da se što prije počnu sušiti.

Photo: Pixabay

Kada stvorimo plamen, goriva tvar se  postepeno i polako dodaje na nj, te produkt tog finog balansiranja između previše i premalo, u konačnici postaje – vatra.

Ako vatru koristimo za svijetlost i toplinu, palimo je na zemlji. Želimo da se njena toplina raširi uokolo i da nas grije, a nestalna svijetlost da igra uokolo našeg logorišta.

Ako vatru koristimo za pripremu hrane, onda je između ostalog možemo paliti i u zemlji.

Grčka vatra

U tijeku grčko-turskih ratova, Grci su primjenjivali ovu metodu kako bi sebi spremili meso bez da budu primijećeni i tako otkriju svoj položaj. Princip je bio vrlo jednostavan i efektan. Neka vrst zemljane peke.

Vatra u zemlji / Photo: Igor Narandžić

Prvo bi iskopali rupu u zemlji duboku kao rov, zavisno od toga što su mislili spremati (obično je rupa bila tolika da jedan čovjek može sjesti unutra bez da mu glava viri vani). Na dnu rupe bi zapalili vatru dobro pazeći da plamen ne izviruje preko ivice. Nakon dosta loženja, stvorio bi se silan žar na koji bi oni potom stavljali tanke kamene ploče. Kamen bi se brzo ugrijao i služio bi istovremeno i kao stalak za meso i kao užarena grijača ploča. Na te kamene ploče stavilo bi se meso, pokrilo ostatkom kamenih ploča i na sve to nasula zemlja do vrha rupe.

Zagrijana zemlja i kamene ploče savršeno su funkcionirale kao podzemna peka; kada bi htjeli probati da li je meso pečeno, Grci bi samo malo razgrnuli zemlju, maknuli jednu ploču i zarezali meso s gornje strane. Ako je bilo gotovo, znači da je i donja strana mesa bila pečena, pogotovo što je ona bliže žaru.

Vatra u zemlji II / Photo: Igor Narandžić

Tako bi sebi spremili večeru bez da su ih Turci vidjeli. Možda samo namirisali.

Slična metoda samo bez kamenih ploča, gdje bi se nakon nekoliko sati loženja, ložište raskopalo, unutra ubacilo meso i sve opet nasulo zemljom, bila je dobro poznata kulinarska vještina u Antici, o kojoj nam je tako često pisao i sam Homer.

Danas, kada niste u ratu ni s kim, a i higijenski ste malo na višoj razini od starih naroda, možete koristiti grčku vatru na više načina.

Ono što je bitno jest da na taj način imate vatru skrivenu u zemlji i sigurnu od vjetra.

Photo: Igor Narandžić

Jeste li grill ili peka style?

U slučaju da imate gradele i neko mjesto u prirodi, savjetujem vam da se malo poigrate s navedenim tehnikama.

Dakle, da bismo napravili grill s grčkom vatrom, prvo moramo iskopati rupu čija će širina biti širina naših gradela, a dužina uvijek malo veća tako da ne pokrijemo skroz rupu s gradelama već da nam ostane malo manevarskog prostora za dodavanje žara ispod gradela. S dubinom rupe ne pretjerujte ipak je ovo samo vježba, stoga 30- 50 cm uzmite kao neki orijentir.

Naložimo vatru u našoj rupi, napravimo dobar žar te stavimo gradele preko vrha rupe kao na slici; imamo sve – zagrijanu zemlju, postojani žar na koji ne djeluje vjetar te sigurnost da ništa nećemo zapaliti jer je sve u rupi. Na gradele stavite nešto za ispeći jer vježba koja završava s praznim želucem nije dobra vježba. Kada je sve gotovo, rupu samo zatrpate  zemljom i možete ići.

Ako želimo napraviti peku s grčkom vatrom,  prošećimo se uokolo i skupimo nekoliko manjih plosnatih kamenja, što tanjih to bolje te jedan veći kamen s kojim ćemo zatvoriti rupu. Dimenzije sami odredite, rupu kopajte prema velikom kamenu koji nađete.

Photo: Pixabay

U slučaju peke, rupa za grčku vatru će biti nešto dublja od grill metode, stoga kopajte dublje od 50 cm. U iskopanoj rupi, naložite vatru i napravite dobar žar. Po žaru polegnite plosnato kamenje, na kamenje poslažite meso te umjesto da sve to zatrpate zemljom (higijenski iskorak za razliku od Grka),  rupu zatvorite velikim kamenom koji ste našli, a sitne rupice sitnim kamenjem. Prostor koji vam je ostao unutar donjih i gornjih kamenih ploča ne smije biti prevelik kako bi se koncentrirala toplina na kamenje koje će služiti kao žareća ploča, a samo mali dio topline u obliku dima naći će svoj izlaz kroz naslagano kamenje. S obzirom na kvalitetu izrade vaše zemljane peke i izbor kamenih ploča te na jačinu žara s kojim raspolažete, dobit ćete rezultat po zasluzi. A tu vam radost nitko ne može oduzeti…..

Dakle grčka vatra je prilično korisna stvar kada se zbog vjetra ili nekog drugog razloga ne usudimo vatru paliti na otvorenome.

Ako se i sami želite uvjeriti u toplinu grčke vatre, dobro je naložite u maloj rupi, potom rupu zatrpajte zemljom i legnite na to. Osjetit ćete grčku vatru kao što su je i stari narodi osjetili; najbolja je kad ponire iz majke Zemlje.

Photo: Pixabay

Do slijedećeg javljanja, jedna stara izreka;

“Svjetlo svjetlu,

Toplina želucu”

                                                   –   Stara gurmanska…

 

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: