BUDUĆNOST HRVATSKIH BRODOGRADILIŠTA – Ili “Kud plovi ovaj brod?”

BUDUĆNOST HRVATSKIH BRODOGRADILIŠTA – Ili “Kud plovi ovaj brod?”

1404
Podijeli objavu
Photo: Uljanik

U zemlji u kojoj su se s gubitkom tržili sladoled, mineralna voda, kruh ili mlijeko, pa je trebalo izmisliti famozni “lex Agrokor” da “drži vodu dok majstori ne odu”, kako će se tek reagirati kada će “barka mala početi propuštati na sve strane”, a brodovi će “se nasukati na suhom”?! Brodogradilišta, dakle, po uzoru na ona u susjednoj Italiji, prema najmračnije scenariju staviti ključ u bravu! Možda neće nitko niti primjetiti da više ne radimo brodove?!

Gordana Igrec

Pretakanje iz šupljeg u prazno

Ta, nije to automobil da ga svako jutro trebaš paliti kako bi njime stigao na posao! To je brod. A “brodovi su isti ka i ljudi”. Zapravo, isti su kao klaviri. Velik trup, zastrašujući, a glazba koja izlazi iz njega nježna i zadivljujuća. Tako i škverani već stoljećima kod nas prilaze tim grdosijama: svatko radi svoju “partituru”. Vari, buši, reže, spaja, a sve se to sjedinjuje u harmoničnu “melodiju” – cjelinu koja potom, jednim udarcem boce šampanjca, odlazi rezati valove svjetskih mora. Tako je bilo u Kraljevici od 1729. godine, u Uljaniku od 9. prosinca 1856. godine kada je carica Elizabeta udarila kamen temeljac. Tako je bilo tijekom dva velika rata. U svim krizama i u onoj najvećoj do sada koja je, za one koji vole datume, kalendare, događaje, imena mjesta i ulica, imena osoba koje će kasnije prozivati za krivce, počela domino efektom na Wall Streetu 2008. godine. Međutim, svim krizama unatoč, naša brodogradilišta su se uspjela održati i glavu držati iznad površine vode. Danas ponovno svjedočimo kako je “ovaj dužan ovome, a ovaj onome i tako sve do “Pere i Katice” koji drže sve u šaci” i u poplavi informacija ne znamo zapravo kako doista stvari stoje u našim brodogradilištima? Osim da se, kao u čitavoj hrvatskoj privredi “pretače iz šupljeg u prazno”.

Photo: Uljanik

Zatvara se državna slavina

Što se, međutim, valja iza odluke Vlade da “sva hrvatska brodogradilišta koja su ušla u program restrukturiranja istekom prvog kvartala 2018. godine moraju postati samoodrživa. Prestaje dotok novca iz proračuna i jedino o njihovoj poslovnoj spretnosti ovisit će hoće li i kako nastaviti proizvodnju?”

U ovom nesigurnom i hirovitom svijetu ima nekih s razlogom vjerodostojnih i uglednih kompanija koje rade svoje petoljetne (nije petoljetka) ili čak desetogodišnje poslovne planove i po njima “kormilare kroz poslovne vode”. Kod nas je upravo suprotno.

Photo: Viktor Lenac PR

Vlade nisu zanimali dugoročniji planovi od vlastitog mandata

– Ja sam predložio projekt bivšoj Vladi, ali Vlada to nije željela čuti, jer je to projekt koji traje dulje od četiri godine, ali niti ona prethodna to nije željela čuti, da ne bi bilo sad je ova dobra, a ona je bila loša. Ne, nije. One i jedna i druga zadovoljavaju onaj Einsteinov kriterij koji sam na početku rekao. Ja već nekoliko godina tvrdim da kao što je govorio Einstein  da “način razmišljanja koji nas je doveo u stanje u kojem jesmo, da taj isti način razmišljanja nas ne može izvući iz stanja u kojem jesmo! No, kod nas je na snazi: ne talasaj! Ne muti vodu! A svakim danom izlazak iz krize  je sve skuplji! Danas nije štos u tome kako proizvoditi nego – što?! Ako ste lider i ako radite nove stvari – dobri ste, ako radite stare stvari – niste dobri! To je kao i u farmaceutskoj industriji. Kada smo radili Sumamed bili smo ozbiljna tvrtka, sada kada radimo generičke proizvode više nismo. Koliko se god mi ljutili to su činjenice. Ja sam Dalmatinac i ja ću to reći: I mi smo u brodogradnji radili dobre brodove, svjetski dobre brodove ne naše dobre brodove. I mi da smo radili na daljnjem razvoju brodograđevne industrije i brodarenja mi smo mogli uspjeti! Nekad je Jugolinija bila svjetska tvrtka. Ja ne znam zašto Hrvatska to nije mogla imati?! Ako je tadašnja, bivša država kakva je god bila , bila treća u brodogradnji na svijetu, manje više svi su se ti brodovi gradili u Hrvatskoj. To je hrvatska nacionalna industrija! Prema tome: Ima li Hrvatska ima šanse? – pitao se dr. sc. umirovljeni ekonomist Guste Santini.

Photo: Brodotrogir

Radnička ili djelatna klasa?

Iako je u Hrvatskoj radnička klasa, posebice škverani, posljednjih desetljeća Internacionalu zamijenila pjesmom koja se čuje iz priobalnih kafića i onih otočkih, a i na kontinentu: “Kako ću joj reć da varim dok je u kafiću barim. Mala moja bi li dala kad bi samo znala?”, unatoč stanju među radnicima brodogradilišta čija je sudbina krajnje neizvjesna i za koje je i “zagorski Che Ge Vara” kako nazivaju istaknutog borca za radnička prava Dragutina Vargu iz tvornice ITAS (nekad Prvomajske) u Ivancu kazao: “Kako se boji da će sve oko brodogradilišta loše završiti po radnike”, iz Sindikata metalaca Hrvatske čujemo neke drugačije tonove.

– Kad država „zatvori pipu“ u 2018. Uljanik grupa bi trebala imati sanirani 3. maj u sastavu i Uljanik Brodogradilište u restrukturiranju. Ukoliko Europska Komisija odobri plan, odobrit će i financijsku podršku uz uvjete koji će se naravno morati ispuniti – reći će to sindiklani povjerenik Đino Šverko.

– Ugledni ekonomista prof.dr.sc. Slavko Kulić je mišljenja kako “bi samo udruženi rad kvalitetnog menagmenta i kvalitetne radne snage koja nije upitna, unatoč uvozu i proglašavanju viškom zbog naknadne pameti onih koji odlučuju, mogla dati rezultate u brodogradnji“.

Photo: Pixabay

Plaće bi se trebale zarađivati kroz produktivnost

– Već se sada naša brodogradilišta prilagođavaju otvorenom tržištu,očekujemo da opstanu na način da rade sofisticirane i složene brodove, država ih treba poduprijeti jamstvima, a i sama će se moći financirati ako uspiju biti uspješni na tržištu. Ako brodogradilišta uspješno riješe proces restrukturiranja plaće bi se trebale zaraditi kroz produktivnost. Manjak radne snage do sada se „peglao“ uvozom radnika, od sada bi trebao prekvalifikacijama,boljim uvjetima rada,boljim plaćama…. Strani radnici ne ruše nam cijenu rada jer je ona za domicilne radnike ugovorena kolektivnim ugovorom.Garancija su za radnička prava potpisani kolektivni ugovori – kazao nam je Šverko.

Sasvim je drugačijeg mišljenja od sindikalnog povjerenika dr.sc. Guste Santini. On će reći kako:” Hrvatska tvrdoglavo, ustrajno, gotovo bi se reklo štreberski provodi neoliberalistički koncept. A neolibileralistički koncept u uvjetima globalnog tržišta nije mogao drugačije rezultirati nego kako je rezultirao. Ja ne vidim što bi tu trebalo nas iznenaditi. Meni je to sasvim normalno. Čak smo se i dobro držali u takvim uvjetima . Tome je dokaz Slovenije. Samo je nekoliko godina trebalo kako je zamijenila svoj tolar u euro od kako se Slovenija našla u ozbiljnim poteškoćama. Što znači da je naše gospodarstvo bilo puno žilavije nego što se to misli!  Takva politika je jasna.”

Photo: Uljanik

Hrvati uvijek traže krivce vani, a ustvari…

– Ono što se po mome mišljenju često interpretira, da je to “svjetska kriza”. To nema veze. To je naša , originalna kriza u kojoj je svjetska kriza samo bila katalizator koji je ubrzala proces. Ova kriza je naša originalna kriza, jer mi nemamo viškovnih kapaciteta, mi nismo niti imali primjerenu zaposlenost. Mi smo vodili procikličku politiku . U dobrim vremenima smo se zaduživali. Podsjećam na faraonom san: “na sedam debelih i sedam mršavih krava!” Mi nismo vodili jednu sustavnu politiku da smo se u dobrim vremenima skrbili za loša vremena i td. Zemlje koje su to mogle, država je intervenirala. Država je, dakle, to riješila. A inače te manje razvijene zemlje imaju manje prava nego razvijene zemlje – kazat će dr.sc. Santini.

Za razliku od dr.sc. Guste Santinija sindiklani povjerenik Šverko vidi “svjetlo na kraju tunela” ili budućnost naših  brodogradilišta. Ona je prema njegovom mišljenju” u ciljanim specijalizacijama za složene brodove, reparacija,prepravke i dokovanje, širenje djelatnosti na područje marina, elektroindustrije-obnovljivi izvori energije.”

-Zaposlenici prate sudbinu svojih firmi na koju baš ne mogu puno utjecati,ali s obzirom na reduciranje ukupnog broja zaposlenih mislimo da perspektive ima – rezolutan je Šverko.

Photo: Pixabay

Može to i pametnije!

Svugdje u svjetu brodogradnja je lokomotiva ukupnog razvoja, vuče uz sebe ostale prateće djelatnosti.U svijetu kroz neizravne financijske potpore suportira se i subvencionira brodogradnja. Razvija u okruženju srednje škole i fakultete, znanost općenito. Obično se to „zamota“ u nekakav ekološki doprinos, potpora za inovacije, ili se podupiru čeličane koje onda isporučuju jeftiniji čelik brodogradilištima, jeftiniju struju.

– Svi se nekako snalaze samo mi u RH moramo smanjivati kapacitete, otpuštati radnike, ukinuti potpore, privatizirati da bi ušli u EU (poglavlje VIII o tržišnom natjecanju)… I sama država gubitnik je ako ne pomaže brodogradnju makar kroz jamstva jer samo jedan visokosofisticiran brod podiže nacionalni BDP, a za to je potrebno tisuće noćenja u turizmu na koji smo tako ponosni. – zaključio je Đino Šverko.

Photo: Pula.hr/hr

Da se o sudbini radnika i velikih tvrtki ne odlučuje kod nas na prečac i na refule, svake četiri godine iznova, možda bi i sudbina radnika naših brodogradilišta zajedno sa sudbinom naših brodova, bila izvjesnija. Ovako, ne samo da moramo čekati što će donijeti prvi kvartal godine koja je na pomolu i koja nešto slabo obećava, već u startu, već se s pravom kako na početku cijele štorije tako i na kraju, možemo zapitati: Kud plovi ovaj brod? Kud ljude odnosi? I da li itko zna, što more sprema?!

Gordana Igrec

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: