MORE I IMAGINACIJA – O slikovitom odrazu ljudskog iskustva

MORE I IMAGINACIJA – O slikovitom odrazu ljudskog iskustva

969
Podijeli objavu
Photo: Pixabay

Portalu Morski.hr pridružuje se još jedna članica koja će na doista drugačiji i zanimljiv način pisati o proznom i prozaičnom moru, vezanom za povijest, sadašnjost i budućnost. Dobrodošla na portal!

Valentina Butumović

Valentina Butumović studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i završila preddiplomski studij na odsjeku za Animirani film i Nove medije.

U procesu stvaranja zainteresirana je za mnogobrojne teme kroz koje najčešće propituje odnos fikcije i stvarnosti, kao i za mnogobrojne medije kao što su fotografija, video, jezik, crtež i umjetnička knjiga.

Kao kćer svjetioničara sa iskustvom života na svjetioniku, posebno je fascinirana morem i svjetionicima, te različitim pozadinama istih koje se uslojavaju u kulturnoj imaginaciji, pa se tako more kao motiv pojavljuje kroz gotovo sve radove; (ne)vidljivo, fiktivno i (s)tvarno.


More kao slika, aktualnost, pjesma, ili kao zapis; dokumentarni, mitski ili prozaičan. Fascinacija morem oduvijek je bila prisutna u svim kulturama i narodima koji su naseljavali morske obale ili otoke, te su često imali priliku susresti se sa licem i naličjem morske snage. Zahvaljujuci mediju jezika i slike, otvara nam se ulaz u suptilni svijet temeljen na fantastičnom i imaginarnom; morska površina čini se poput zrcala u kojem se čovjek ogleda, prenoseći svoje drame i konflikte u naizgled beskrajan prostor morskog plavetnila dok prepoznaje svu množinu simboličkih vrijednost koje ono nosi. Imajući spomenuto na umu, uvidjeti ćemo da more nosi oznaku izvora života u užem i širem smislu – jednaku kao i oznaku smrti, izgubljenosti i patnje – ono je bilo misteriozno mjesto, naseljeno poznatim i nepoznatim bićima. Fantastične zvijeri dalekih mora, otoci gdje prebivaju bogovi starih panteona, nestalan prostor u kojem se smrtnici i bogovi susreću sve su plodovi čovjekove imaginacije u stalnom procesu pokusavanja da sažme grandioznost morskim predjela te objasni i približi nedostupne, mračne dubine.

Photo: Pixabay

Prateći povijesne tragove uronjeni smo u bogatstvo imaginacije starih Grka koji su nam ponudili nacrt imaginarne karte morskih predijela udomljujući paradoksalne psihološke odrednice morskoga čiju horizontalnost površine označava put i prosperitet, jednako kao što vertikalnost dubine označava nepreglednost, skrovitost i smrt. Posvuda u Grčoj kulturi mnoge su aluzije na oba shvaćanja. Dok su nam slike morskih puteva kao komunikacijskog kanala koji donosi prosperitet kroz trgovinu i razmjenu nematerijalnih dobara izmedu zemalja i kultura najpoznatije,  snažno do nas dopire vjerovanje da ulaz u grčko mitološko podzemlje Had, leži skriveno duboko ispod nemirnog vodenog pokrivača te potvrđuje simboličku promjenjivost mora i utvrđuje poveznicu sa smrću.

Priča o moru, u svojoj suštini, je ambivalentna

Utvrdili smo, dakle, da je čovjek od davnina uvažavao snagu mora, koje je za posljedicu rezultiralo širokim spektrom emocionalnih stanja prema prisuću nepoznatoga. Svaki čovjek prema životnim iskustvima kao ribar, pomorac ili svjetioničar doprinjeo je stoljetnom taloženju impresija koja će kasnije rezultirati elaboriranim te manje ili više okamenjenim slikama, mitovima te umjetnošću riječi –  stoga valja predpostaviti da se o moru oduvijek mislilo kao o prelasku u drugačiji svijet koji je rođen iz potrebe za pomirenjem suprostavljenih značenja koja su u nj kroz generacije upisana. Tako ćemo kroz seriju članaka istražiti raznovrsna naličja čovjekove veze s morem, prateći tragove ostavljene kroz stoljeća povijesti, mitologije, literature i umjetnosti.

Photo: Valentina Butumović

MITSKI HEROJ KROZ MORSKO ZRCALO

Od svih priča koje se bave fenomenom ambivalencije i dvostrukosti, tematski najpoznatija i najuniverzalnija je ona arhetipska istraživača ili heroja. U herojskom monomitu, heroj nosi oznaku arhetipa; termin na koji ćemo naići u raspravama o univerzalnim simbolima koji potvrđuju veću ili manju sličnost kroz sve kulture, te koji “progovaraju” svakome čovjeku na psihološkoj razini koristeći se slikovnim jezikom i metaforama. U tom kontekstu, sve što se događa heroju na njegovom putovanju koje se tradicionalno može podijeliti na ponavljajući uzorak faza (odlazak, inicijacija, povratak), otkriva nam ponešto o samom unutarnjem životu junaka  uobičajeno obojanom negativnim jednako kao i pozitivnim karakteristikama koje se kroz napredovanje putovanja dovode u stanje ravnoteže i jedinstva.

Poznati su nam epovi, pjesme i proza koje nam ostavljaju u nasljeđe najistančanija osjećanja čovjekove duše u susretu sa izvanrednim životima imenovanih junaka koji lutaju na  putovanjima, ponekad izgubljeni, ponekad slavodobitni u svojim pothvatima. Od cjelokupnog herojskog narativa, nekolicina je i onih gdje se herojska uloga potvrđuje upravo na moru. Od Argonauta, Odiseja pa sve do Sinbada i Eneje poznate su nam točne rute i stanice svakog putovanja, izvanrednih i piktoresknih. Valja napomenuti da je junak u grckoj i mnogim drugim kulturama oznacavao izvanrednog pojedinca (nerijetko djelomično božanskog porijekla) koji poduzima znakovito putovanje kako bi potvrdio svoju individualnost  prolazeći razna iskušenja. Kroz to putovanje, junak se suocava sa psiholoskim i fizickim preprekama u kojima pomiruje svoje konfliktne aspekte (tu ćemo povući paralelu između more i paradoksalne kvalitete) – sve ovo posve se zrcali u morskom putovanju pomalo atipičnog heroja, u jednom od temeljnih tekstova zapadne literarne tradicije; Homerovoj Odiseji.

ODISEJ – BEZVREMENSKO HEROJSKO PUTOVANJE

U Grčkoj epskoj pjesmi Odiseja, imamo priliku uočiti motiv putovanja ne samo kao fizičkog, već kao i psihološkog fenomena u kojem posebno do izražaja dolazi more kao paralela opjevanim stanjima junaka Odiseja. Nakon sudjelovanja u trojanskom ratu, krajnje je vrijeme za povratak na Itaku, no junaka sustiže kazna boga Posejdona – osuđen je lutati sredozemnim morem punih deset godina u žudnji za domom. Upravo taj dugi povratak morskim putevima, predstavlja ukupnost Odisejevih psihičkih sadržaja, a morske nemani poput Skile, morske čuvarice ulaza u Had i brojne druge prepreke nadnaravne prirode poput Sirena, čarobnice Kirke i nimfe Kalipso, aspekti su putovanja koji izranjaju iz nediferenciranih morskih i psiholoških dubina kako bi otkrili Odiseja samome sebi kroz susrete i proživljavanje istih. Odisej pokazuje glavne herojske karakteristike koje su prevrtljive ovisno o datim okolnostima, primarno zahvaljujući njegovoj lukavosti – upravo to odražava ambivalenciju mora koje na simboličkoj razini dosljedno prati promjenjivost našeg takozvanog, neptunskog heroja.

Johann Heinrich Füssli -ODISEJ, SKILA I HARIBDA

Iako nas tisuće godina povijesti i tehnološke sofistikacije dijeli od Grčke civilizacije, pomorac će uvijek morati poštivati more u svoj svojoj promjenjivosti – krajnja tehnološka sofistikacija ipak su same čovjekove mogućnosti i vještine koje će nepogrešivo uvijek biti nadiđene olujama i morskim neprilikama. Ako oduzmemo sve simbole i slikovitost Homerovog epa, koliko često pomorci i ribari bivaju suočeni sa sličnim preprekama kao Odisej, sa istim opasnostima i strahovima na svojim svakodnevnim morskim putevima? Koliko često se nalaze u milosti i nemilosti mora, struja, vjetrova i valova? Koliko god bilo poznato, more će uvijek biti i nepredvidljivo – opasnosti na pomorskim putevima ostaju stoljećima iste: morem se ne ovladava, plovidba je umijece suradnje s morem i vremenskim prilikama u svakom trenutku. Dobro je imati na umu, kao što su imali Grci i mnogi drugi pomorski narodi, da su morske dubine prisutne i prijeteće i onda kada spavaju ukroćene ispod najmirnije površine. Sve do sada rečeno ide u korist moru kao izuzetnom faktoru koji uživa neporecivu moć nad čovjekovom psihom i imaginacijom.

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: