Hrvatska je danas pomorska zemlja jedino brojem pomoraca

Hrvatska je danas pomorska zemlja jedino brojem pomoraca

621
Podijeli objavu
Photo: Youtube/Screenshot

RIJEKA – Dobre vijesti za hrvatske pomorce stigle su s Dana pomorstva, održanih u Opatiji. Iz samog državnog vrha najavljeno je kako će zahtjevi Sindikata pomoraca, Udruženja posrednika u zapošljavanju pomoraca CROSMA i Udruženja brodara Mare nostrum, po pitanju oporezivanja pomoraca i korištenja prava na beneficirani radni staž, biti prihvaćeni u novim izmjenama Pomorskog zakonika. Glavni tajnia Sindikata pomoraca Neven Melvana Novom listu odgovara nba pitanje je li zadovoljan najavljenim izmjenama.

– Bit ću zadovoljan kad vidim da su doista prihvaćeni. Godine su me naučile oprezu. Ta će priča za mene biti gotova kada se dignu ruke u Saboru i kad zakon stupi na snagu. Za sad je situacija takva da smo dali zajednički prijedlog Ministarstvu i on je prihvaćen, bez primjedbi.

Apsurdne situacije

Možete li ukratko pojasniti osnovne izmjene po pitanju oporezivanja pomoraca na kojima ste inzistirali?

– Našim prijedlogom riješile bi se neke apsurdne situacije, odnosno pomorac bi bio oslobođen plaćanja poreza i kad je u određenoj godini bio na brodu manje od 183 dana, ako je razlog tome bila primjerice bolest, ozljeda, gubitak posla zbog propasti brodara, u biti sve one situacije u kojima pomorac nije sam odlučio provesti na brodu manje od pola godine. Sada je situacija takva da su obitelji pomoraca koji su preminuli u godini u kojoj su imali manje od 183 dana navigacije, morale platiti porez. To je najeklatantniji primjer bezobzirnosti i nehumanosti. Mi tražimo oslobađanje od plaćanja poreza za sve situacije koje nisu u rukama samog pomorca. Ne može nitko odlučiti hoće li umrijeti, razboliti se, hoće li ga brodar napustiti, i prema tome ne smije za to još biti dodatno kažnjen naplatom poreza. Jednako tako, tražimo i da se dani na izobrazbi u Hrvatskoj računaju u 183 dana navigacije, a ne samo u inozemstvu. To će, osim pomorcima, koristiti i našim obrazovnim institucijama i trening centrima za pomorce.

Sindikat je prethodnih godina inzistirao na tome da se pomorce potpuno oslobodi plaćanja poreza, bez obzira koliko su dana proveli u navigaciji, tumačeći kako manje od 183 dana ionako imaju samo oni koji su se, primjerice, razbolili ili ostali bez posla. Zašto se sada od toga odustalo?

– Razgovarali smo o toj opciji, da uopće ne plaćaju porez, što, u konačnici, Europska unija dopušta. Dva su razloga zbog kojih je Sindikat odlučio da se zadrže 183 dana. Prvo, to će s najavljenim izmjenama biti uređen sustav, koji s ovim izuzecima ostvaruje željeni efekt, i pomorci su tu sada izjednačeni s bilo kim tko radi izvan Hrvatske. Drugo, ne vjerujemo da bi Ministarstvo financija prihvatilo tu opciju, a Sindikat bi se našao u situaciji da gubimo vrijeme forsirajući nešto za što unaprijed znamo da neće proći, umjesto da, kao sada, rješavamo ova pitanja koja su stvarni problem. I najvažnije, time bi srušili postojeći sustav od 183 dana, uveli nula posto poreza, ali i dali mogućnost nekoj budućoj vladi da jednostavno za godinu, pet ili deset, kako bi napunila proračun, potezom pera taj porez poveća na deset ili dvadeset posto. To je opasna igra, jer time bi pomorce prepustili čisto političkoj odluci i trenutnom raspoloženju vladajućih u Saboru. Na ovaj način bit će bolje zaštićeni.

Photo: Pixabay

Politička volja

Hoće li se izmjenama zakona do kraja riješiti korištenje beneficiranog staža? Do sad je pomorcima bilo isplativije otići u prijevremenu, nazovimo je običnu mirovinu. Cijeli sustav beneficiranog staža pokazao se besmislenim, jer je manje od stotinu pomoraca iskoristilo to pravo. Hoće li se to promijeniti?

– Tumačenje je do sad bilo takvo da pomorac koji je napunio šezdeset godina života i najmanje petnaest godina navigacije, ima pravo na umirovljenje s beneficiranim stazom. Ali isto tako, pomorce se tim tumačenjem svrstalo u posebnu kategoriju, zajednc s, na primjer, saborskim zastupnicima, čime gube prave na zaštitni dodatak na mirovinu od 27 posto, čime se potpuno gubi smisao beneficiranog staža, jer im na taj načir mirovina ispadne manja nego ako odu u običnu, prijevremenu mirovinu. Tražimo de se taj dio izbriše, čime bi im se i dalje za svaku godinu priz nalo 15 mjeseci staža, koji moram to naglasiti, sami pla čaju. I time bi dobili pravo m zaštitni dodatak od 27 posto.

Na sustavu poreza, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja za pomorce radi se već godinama. Hoće li ta posao biti konačno završen?

– Cijela ta priča rastezala se godinama zbog nedostatke političke volje, a rekao bih znanja svih prethodnih vlada. Jednostavno nisu pokazivali ni interes ni dovoljne znanja da razriješe ove probleme o kojima govorimo, fi znamo daje u Hrvatskoj politička volja sve. Sada smo do bili vladu koja ipak pokazuje volju da se to riješi, želimo iskoristiti taj trenutak i urediti sustav. Prethodne dvije-tri vlade nisu pokazivale ni mrvicu volje za rješavanjem, iako se sve moglo vrlo lako riješiti već odavno, izmjenama svega nekoliko članaka Pomorskog zakona. O tome smo pričali, raspravljali, molili, prijetili, sve ove godine, ali nije bilo volje s druge strane.

Hoćete li iskoristiti taj moment da se riješi i pitanje oslobađanja pomoraca od obaveze plaćanja doprinosa u slučajevima kada ih brodar napusti? Takvi su primjeri, srećom rijetki, ali imali smo slučajeve poput broda »Katina«, čiji su pomorci ostavljeni na cjedilu u Jemenu, jedva se vratili kući, bez centa isplaćenih plaća, ali im je država svejedno »odrezala« desetke tisuća kuna doprinosa.

– To se pitanje, na žalost, ne rješava kroz Pomorski zakonik, ali ćemo po tom pitanju morati nastaviti raditi, upravo zbog takvih slučajeva. Moramo senzibilizirati institucije koje su odgovorne za taj dio da shvate u čemu je problem. Svakako ćemo nastaviti rad i na tome.

Photo: Youtube/Screenshot

Olakšice brodarima

Ovih dana sve je u znaku pomorstva. Obilježavanje blagdana Svetog Nikole, Dani pomorstva u Opatiji… Vaš prethodnik Predrag Brazzoduro često je znao reći da smo od pomorske, već odavno postali primorska zemlja. U kakvoj je situaciji hrvatsko pomorstvo po vašem mišljenju?

– To je pitanje statistike i tonaže brodova pod hrvatskom zastavom i u vlasništvu hrvatskih kompanija. Naravno da nismo pomorska zemlja. Hrvatska je pomorska zemlja samo po broju pomoraca koji plove svjetskim morima i ugledu koji uživaju zbog svojih stručnih znanja. Sve drugo, ako povučemo paralelu s devedestim godinama, pa pogledamo koju tonažu smo imali onda, a koju danas, je katastrofa. Spali smo na petnaest-dvadeset posto ondašnjih brojki. To najbolje govori koliko smo bili orijentirani ka pomorstvu.

Što bi trebalo učiniti da ponovno postanemo pomorska zemlja. Znamo da su svi naši brodari u manjim ili većim problemima. Kako ih riješiti, ali i privući nove?

– Imali smo desetljeće teškog razdoblja u svjetskom pomorstvu i na to Hrvatska nije mogla utjecati. Čak sam iznenađen da su opstali ovi koji su još na tržištu. Nismo imali tako ogromne rezove kao devedesetih. Brodari su preživjeli. Izmjenama Pomorskog zakona može se pomoći, ali to je opet stvar političke volje. Hoće li Hrvatska odlučiti da privuče brodare pod svoju zastavu? To se može učiniti. Ne bih volio da se to učini na način da od svoje zastave radimo »štracu« i svedemo je na razinu jedne Paname. Ali uvođenjem međunarodnog registra, na način kako je to učinjeno u uređenim zemljama poput Norveške ili Njemačke, sigurno bi to dalo priliku za povećanje broja brodova pod hrvatskom zastavom. Neka se napravi prvi upisnik, za kabotažu u Hrvatskoj, ali neka se i omoguće neke olakšice koje će brodarima omogućiti bolje poslovanje, a onda će i flota pod našom zastavom porasti. Time će nam svima biti bolje, pomorcima posebno. Meni se uopće ne sviđa stalno ponavljana sintagma da je pomorac najbolji hrvatski izvozni proizvod. Bolje bi bilo da su na brodovima po našom zastavom.

Sami pomorci za sebe često kažu da su najbolji hrvatski bankomat?

– Točno tako. Ali da se vratimo na izvoz radne snage, u pomorstvu su Filipini najpoznatija zemlja po tome. Ali razlozi zbog kojih se to događa nisu ono što želimo, jer to je prvenstveno neimaština. To je spas od bijede. I ako se svedemo na to, neće biti dobro.

Ali i u Hrvatskoj vidimo, recimo po broju upisanih na pomorske škole i fakultete, da broj učenika i studenata raste proporcionalno ekomskoj krizi. Odlazak na brod je i kod nas često spas od bijede.

– To je normalno. Kad bismo imali standard kao u Njemačkoj, interes bi bio puno manji. Nije tajna da mladi odlaze u pomorce jer žele sebi i obitelji omugućiti relativno pristojan život.

Zanimljiv je i fenomen da se u zadnjih desetak godina sve više mladih iz unutrašnjosti odučuje za pomorska zanimanja?

– Interes je ogroman. I mijenja se struktura učenika i studenata. U moje vrijeme se u šali za Višu pomorsku školu govorilo da je »posljednja šansa«. Danas je na Pomorskim fakultetima situacija posve drugačija, treba imati sasvim pristojan prosjek ocjena za upis. A to jamči i stvaranje kvalitetnih kadrova koji će dugoročno opstati na tržištu. U to ne sumnjam. Iako me ne veseli to što je razlog prvenstveno neimaština. Ali u situaciji kakva je u Hrvatskoj, posebno u Slavoniji i drugim dijelovima unutrašnjosti, ne čudi što mladi iz tih krajeva žele na more.

Volja za dijalogom

Kad smo kod Hrvatske, iza sada već bivše uprave Jadrolinije na čelu s Alanom Klancem, ostao je niz neriješenih pitanja i sukoba sa Sindikatom pomoraca. Što očekujete od nove uprave?

– Ne da smo bili u sukobu, nego je bila prekinuta svaka komunikacija. Komunicirali smo tek kad je trebalo spašavati prethodnu garnituru, tek onda su bili raspoloženi za razgovor. Nova uprava pokazala je za sad volju za dijalogom i dogovoreno je da se u najkraćem roku riješi pitanje kolektivnog ugovora. U Jadroliniji treba pod hitno povećati plaće, koje nisu rasle punih devet godina, otkad je potpisan zadnji kolektivni ugovor. Tu je i pitanje sistematizacije radnih mjesta, koja je doslovce unakažena od prethodne uprave koja je zapošljavala po nekom svom ključu, a jednako tako i otpuštala radnike. Tu imamo potpuni nered. Moramo riješiti i pitanje radnih sati pomoraca, posebno u sezoni, kada rada debelo preko ruba svojih mogućnosti, ali i zakona. Imamo čitav niz apsurdnih situacija iz prošlosti i nadam se da će nova uprava imati snage i volje da do riješimo. Spremni smo, zajedno s kolegama iz Nezavisnog sindikata, danonoćno raditi na potrebnim izmjenama, a predložili smo upravi i da prije novog kolektivnog ugovora odlukom poveća plaću, jer zbilja je neumjesno da se već devet godina nije mijenjala.

Kakva je, po vama, budućnost Jadrolinije, s obzirom na liberalizaciju tržišta, ali i odluku nove uprave da odustane od gradnje nekih već najavljenih novih brodova?

– Do kraja godine će se održati natječaji za linije, što je za njih presudno. Za sad nije bilo nekog interesa stranih brodara i to je za Jadroliniju dobro. Ako dobiju sve te linije, mogu stvoriti jasan plan za idućih pet godina, moderniziraju flotu i onda na idućim natječajima za pet ili deset godina, ovisno o liniji, pometu konkurenciju. To im od srca želim.

Photo: TNG

Raširena pošast

Jedan od problema kojima se Sindikat sustavno bavi je kriminalizacija pomoraca. Bez obzira na sve napore, i dalje imamo slučajeve da pomorci ni krivi ni dužni završavaju po zatvorima diljem svijeta.

– Nažalost, kriminalizacija pomoraca je postala raširena pošast diljem svijeta. Samo u zadnje vrijeme imali smo pomorce zatočene u Angoli, Cadizu i u Libiji, pod potpuno neosnovanim sumnjama, bez ikakvih dokaza i što je najgore, bez mogućnosti za pravu obranu pred sudom. Situacija u Angoli je riješena, pomorci su došli kućama, ali ljudi su i dalje u Cadizu i u Libiji. Radimo na tim slučajevima preko Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF), naše diplomacije i svih drugih institucija. Međutim u Cadizu se i unatoč tome situacija razvlači preko svake normalne mjere, a o Libiji da i ne govorim, s obzirom da tamo država efektivno ne funkcionira.

Ove godine preuzeli ste vodstvo Sindikata pomoraca, koji su ciljevi u vašem mandatu?

– Prioritet je rad s članstvom, i to od srednje škole i fakulteta do onih pred mirovinu. Član mora dobiti servis koji zaslužuje, a koji u kraj nj oj liniji i plaća. Kad se pojavi sa svojim problemom, to se mora riješiti najbolje moguće i u najkraćem vremenu. Član mora biti u središtu našeg rada.

Vaš prethodnik Predrag Brazzoduro obilježio je cijelu jednu epohu u radu Sindikata, ali i pomorstva općenito, koliko će zahtjevno biti »popuniti njegove cipele«?

– Neće biti lako. Kolega Brazzoduro i Vladimir Svalina ovaj su Sindikat pokrenuli i osovili na noge u strašno teškim uvjetima, napravivši golem posao. U devedesetim godinama, kada su ga osnivali, radili su u neusporedivo težim uvjetima nego mi danas, stvarali sindikat i sustav od nule, dok sada imamo uređenu situaciju i zahvaljujući njima, jedan od bolje »posloženih« sindikata u Hrvatskoj. Meni sigurno predstoji lakši posao od onoga koji su oni imali, iako su izazovi danas drugačiji i tražit će nova rješenja.

Photo: Pixabay/SPH

Plava vrpca Vjesnika

Sindkat pomoraca uspio je na životu održati jedinstveni nagradu – Plavu vrpcu Vjesnika, za spašavanje života na moru. I ove, kao i prethodnih godina svjedočili smo nizu hrabrih pothvata naših pomoraca koji su spasili desetke ljudskih života.

– Posebno smo ponosni što smo tu nagradu, nakon propasti Vjesnika, uspjeli spasiti, uz veliku pomoć obitelji njezina utemeljitelja, Ratka Zvrke. Ta je nagrada jedinstvena u svijetu i bila bi ogromna šteta da je nestala iz naše pomorske tradicije. Možemo biti ponosni i na naše pomorce, koji iz godine u godinu svojim djelima zaslužuju da im se oda takvo jedno priznanje. Ovogodišnji dobitnici, mladi ljudi, kapetan Andrej Vlašimskv i treći časnik Luka Peroš, kada s njima malo razgovarate, vidite da su to heroji bez namjere. Ono što su učinili, učinili su kao nešto najnormalnije, i uopće nisu razmišljali ni o kakvim priznanjima i nagradama za učinjeno. Nisu se ni kandidirali za Plavu vrpcu, nego su to drugi učinili za njih. Pozivam sve ljude koji znaju za slične slučajeve da nas obavijeste, kako bi svi ti ljudi bili na pravi način predstavljeni javnosti i kako bi njihova hrabra djela ostala zabilježena.

Osim hrabrosti, u akcijama spašavanja nominiranima za Plavu vrpcu, naši pomorci redovito pokazuju i vrhunska pomorska znanja i vještine, od upravljanja brodom u iznimno teškim uvjetima, vođenja akcija traganja i spašavanja, do samog izvlačenja unesrećenih iz mora ili s tonućih brodova.

– Pogledajmo samo ovogodišnje dobitnike. Kapetan Vlašimsky se, po jakom vjetru i valovima brodom od 350 metara uspio približiti tonućem brodu na samo dvadesetak metara udaljenosti, a kasnije rukovodio akcijom traganja i spašavanja za brodolomcima u kojoj je sudjelovalo više brodova, avion i helikopter, i to čitav jedan dan, dok i zadnji preživjeli nije pronađen. Luka Peroš se s dvadeset metara visine u spasilačkoj brodici spustio u olujno more i spasio ribare s tonućeg broda. To pokazuje da našiimaju tu jednu kombinaciju odgoja, odgovornosti, ali i znanja potrebnih za ovakva djela.

Marko Glavan, Novi list

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: