Važan doprinos Zadra pomorskoj geografiji Sredozemlja

Važan doprinos Zadra pomorskoj geografiji Sredozemlja

754
Podijeli objavu
Zarae et Sebenici descriptio (oko 1575.) vjerojatno list iz atlasa Abrahama Orteliusa / Scan: ZKZD

ZADAR – Ratovi su se vodili zbog njih i za njih, dijelile su ali i spajale, uostalom, nije ni čudo, ukoliko ćemo se bezazleno našaliti, u gramatici su – ženskog roda. Polazi iz grčke riječi χάρτης chartis, a znači u jednini, u prijevodu: karta…

Pa dodamo li i γράφειν graphein, kao pojam koji označava – pisati, dobijemo znanost o izradi, upotrebi i održavanju geografskih i srodnih karata, naravno u poveznici kartografiju, kao sastavni dio ljudske povijesti već 8.000 godina. Od spiljskih crteža preko antičkih karata Babilona, Grčke i Azije, potom Velikih geografskih otkrića, pa sve do 21. stoljeća ljudi su stvarali i koristili karte kao neophodan pomoćni alat za definiranje, objašnjavanje i navigiranje širom svijeta. Stare su karte dragocjen izvor prostornih podataka.

Odražavaju znanstvene spoznaje o obliku i dimenzijama Zemlje, s tim u vezi definiranoj geodetskoj osnovi, ponajprije kartografskoj projekciji i mjerilu, stupanj geografskih spoznaja o prostoru prikazivanja, mogućnost korištene kartografske tehnike, kao i osobne kompetencije autora i drugih osoba uključenih u izradu karte, ali i opća kulturna obilježja epohe koja se očituju ponajprije u estetici likovnoga izričaja i bogatoj simbolici kartografskih prikaza.Prikaz geografske stvarnosti na starim kartama umnogome je ovisio o namjeri autora ili ustanove koja je kartu izradila, odnosno objavila ili naručila.

Contado di Zara : parte della Dalmatia – Vincenzo Maria Coronelli, 1688. / Photo: NSKZG

Prostor i nepogoda

– Današnji hrvatski prostor prikazivan je na kartama još iz staroga vijeka. Stoljećima su to bile karte izrađene u sitnom mjerilu na kojima je prikazivan velik prostor, npr. cijela Europa, cijelo ili veliki dio Sredozemlja, pa na njima nije bilo mnogo detalja. Od ranoga novog vijeka mnogi europski kartografi počeli su izrađivati i detaljnije karte pojedinih manjih prostornih cjelina. Usporedbom različitih karata moguće je doznati postupno unaprjeđenje geografskih znanja o prostoru prikazivanju, a onda s porastom pouzdanosti karata moguće je i rekonstruirati razvoj prostorne organizacije i krajolika. Nakon 19. st. karte, posebno katastarski planovi, planovi naselja i luka, topografske i pomorske karte, postaju među najvažnijim vjerodostojnim izvorima podataka za geografska istraživanja premda ih je i tada potrebno uspoređivati s pisanim izvorima podataka – arhivski dokumenti, izvješća, opisi, fotografije i sl. – tako i materijalnim ostacima – krajolikom, građevinama – upoznaje nas istaknuti znalac iz toga područja, dr.sc. Josip Faričić, prorektor i redoviti profesor na Odjelu za geografiju Zadarskog sveučilišta.

Dakako, da i “Donatov metropolis”, makar nam se pokatkada to učinilo, nipošto nije izdvojena oaza unutar planeta.

– Najstariji kartografski prikazi Zadra potječu iz staroga vijeka. Antička Jadera prikazana je na Petoj karti Europe koju je u svojoj Geografiji objavio aleksandrijski geograf i astronom Klaudije Ptolemej u 2. st., izvornik nije očuvan, ali su objavljena mnoga izdanja od kraja 15. do 17. stoljeća i na Tabuli Peuntigeriani iz 4. st – sačuvan je preris te karte iz 13. stoljeća. Naš grad je susljedno prikazivan na pomorskim, a zatim i na koreografskim kartama od kraja 13. st., na takvim kartama Sredozemlja, Jadrana, Hrvatske i susjednih regija, na kartama zadarske i šibenske regije, makar srednjovjekovne karte na kojima je bio prikazivan su bile sitnoga mjerila pa na njima nije bilo moguće prikazati tlocrt grada. Prikaz se svodio na oznaku kartografskim znakom i geografskim imenom, no već i sama činjenica da je Zadar na takvim kartama redovito prikazivan ukazuje na značenje toga grada i luke u pomorsko-geografskom sustavu Sredozemlja – tvrdi Faričić i nastavlja:

– Od 16. stoljeća Zadar je prikazivan i na kartama krupnoga mjerila, a među njima i na planovima. Na njima je, uz ostalo, moguće spoznati razvoj geografskih spoznaja o Zadru, a postupno, posebno od kraja 17. st. kada su ti prikazi, bivajući rezultat najprije parcijalnih, a zatim i cjelovitih izmjera, bili sve pouzdaniji, i razvoj zadarske urbane strukture – fizionomija grada, funkcije pojedinih gradskih cjelina, imena ulica i trgova… U tom smislu posebno su zanimljive karte krupnoga mjerila, planovi, iz 19. st. kada se zbivala značajna preobrazba Zadra iz grada-utvrde u otvoreni moderni grad. Prvi detaljniji prikaz Zadra tiskao je Matteo Pagano u Veneciji oko 1535., i to na temelju predloška nepoznatog autora koji je izvrsno poznavao geografska obilježja zadarske regije.

U zadarskim kulturnim ustanovama, ponajprije u Državnom arhivu u Zadru i u Znanstvenoj knjižnici Zadar čuva se više desetaka karata s prikazima Zadra koje su izrađene i objavljene u Zadru i mnogim europskim kartografskim središtima.

– Mnogo je starih kartografskih prikaza Zadra koji se čuvaju u knjižnicama i arhivima Venecije, Beča, Pariza, Londona, Rima i drugih svjetskih kulturnih središta. Među novovjekovnim kartama Zadra posebno su dragocjene one najkrupnijeg mjerila – planovi – na kojima je bilo moguće prikazati najviše detalja. Takvi su, primjerice, planovi Zadra koje je Vicenzo Maria Coronelli objavio u zbirci karata Mari, Golfi, Isole, Spiaggie, Porti, Citta, Fortezze, Ed altri Luoghi Dell’Istria, Quarner, Dalmazia,…, objavljenoj u Veneciji 1688., zatim planovi Zadra koje je rukopisno izradio zadarski javnim mjernik Carlo Antonio Signoretti, ali i više rukopisnih i tiskanih planova Zadra iz 19. stoljeća, na kojima je, uz ostalo, moguće pratiti transformaciju Zadra iz grada-utvrde u moderni grad. I to širom otvoren morskom pročelju i opremljen mnogim kulturnim i administrativnim ustanovama, kao i gospodarskim objektima koji su zrcalili moderni društveno-gospodarski razvoj dalmatinske metropole tada – napominje Faričić podcrtavajući kako su europski kartografi na prikazima Zadra posebno isticali gradske utvrde, pri čemu su napose značajna najmanje dva razloga.

Plan obrambene utvrde Zadra – oko 1595. godina / Scan: ZKZD

– Dakle, jedan je da gradskom fizionomijom doista dominira obrambeni sustav bedema i utvrda, a drugi je što se time korisnicima karte sugerirala činjenica da se radi o jakom uporištu na sjeveroistočnoj obali Jadrana. Uz gradske zidine i veliku utvrdu Forte, današnji Perivoj Vladimira Nazora, često je prikazivana i porporela, podmorski nasip podno bedema koji je imao dvije osnovne funkcije, sprječavanje mehaničkog udara valova i potkopavanje zidina, odnosno onemogućavanje pristupa neprijateljskim brodovima. Kada je 70-ih godina 19. stoljeća porušen jugozapadni i sjeverozapadni dio gradskih zidina, materijal nastao njihovim rušenjem nasipan je do porporele i tako je oblikovana zadarska riva, jedan od najprepoznatljivijih zadarskih javnih urbanih prostora. Na starim kartografskim prikazima moguće je uz spomenute i mnoge druge fizičke promjene u izgledu i širenju gradskoga tkiva pratiti i promjene u imenima ulica, trgova i drugih gradskih cjelina. Možda su najzanimljivije upravo one promjene koje su vezane uz Rivu – kazuje nam potanko prof. Josip Faričić sa ZD sveučilišta.

– Dok je u jeziku Zadrana od njezina oblikovanja korišten jednostavan hodonim, ime, Riva ili Nova Riva, lokalne su se vlasti nastojale dodvoriti vladajućim elitama, monumentalizirajući najčešće ime aktualnog vladara. Tako je Riva za austrijske uprave imala ime Obala Franje Josipa I., zatim je tijekom talijanske okupacije i prvih godina talijanske uprave između dva svjetska rata imala neutralno ime Nova Riva, da bi zatim dobila ime po talijanskom kralju Vittoreu Emanuelu III. Poslije Drugoga svjetskog rata Riva je imenovana po maršalu Josipu Brozu Titu, a nakon stjecanja hrvatske neovisnosti dobila je ime po hrvatskom kralju Petru Krešimiru IV., čime je suvremeni naraštaj Zadrana nastojao podsjetiti na slavne dane hrvatske prošlosti i poznatu sintagmu toga hrvatskog kralja o Jadranskom moru kao našem, hrvatskom, moru – mare nostrum – pojašnjava.

Tijekom jednoga stoljeća jugozapadno zadarsko obalno pročelje je promijenilo pet službenih imena, sva su ona zabilježena na kartama (planovima), ali Zadrani ga i dalje jednostavno nazivaju Riva!

Tafel der Stätte und Herschafften Zara und Sebenico in Dalmatia gelegen – Merian, Matthaeus 1647. / Scan: NSKZG

– Da! Ne bi li bilo dobro da se na novim planovima Zadra uz službeno ime barem uz zagrade za taj geografski objekt ispiše i ime koje funkcionira u živom jeziku Zadrana? Na starim kartografskim prikazima Zadra mogu se vidjeti i mnogi drugi geografski objekti. Jednom od njih kartografi su pridavali veliku važnost još iz 16. stoljeća. To je povremeni potok, a kadšto i bujični tok Ričina. Svojevrsnu hirovitost toga vodotoka koja je u vezi s oborinama koje padaju u Zadru i neposrednom zadarskom zaobalju, stari su kartografi nastojali prikazati preuveličanim crtežom na kojemu je potok prikazivan duljim i širim nego li je on to u stvarnosti. U neposrednoj blizini Ričine ništa se nije gradilo, osobito ne na lokacijama na kojima bi se izgradnjom poremetilo otjecanje oborinskih voda. Jedini objekti izgrađeni na vodotoku bile su mlinice koje su koristile snagu vode za pokretanje mlinova za žito! – ističe profesor i povlačeći paralelu podsjeća nas na prirodnu nepogodu iz rujna s priličnim posljedicama:

– Svjedoci smo nedavnih događaja, kada je, doduše za enormno velike količine kiše koja je u Zadru i okolici pala u svega nekoliko sati, Ričina podivljala, a objekti kojima je pregrađen i pri tome neprimjereno uređene njezin tok su poplavili. Pri lociranju i projektiranju tih objekata očito je previđena snaga prirode, ali i zanemareno višestoljetno iskustvo koje je, uz ostalo, jasno prikazano na starim kartama. Primijenjena su pragmatična načela raspoloživosti slobodne površine za građenje, dostupnosti i prometne propulzivnosti, na dolazno-odlaznoj točki koja grad povezuje sa širim prostorom, ali ne i graditeljski standardi koji trebaju uvažiti vrlo varirajuće hidografske režime u prostoru u kojem se izmjenjuju karbonatni sedimenti i fliš – ističe i upozorava.

Uspon i – ljepota

To su – navodi – samo neke priče koje možemo rekonstruirati proučavanjem starih karata s prikazima Zadra.

– Baš svaka karta, poput mnogih drugih slika, doista govori bolje nego li tisuća riječi. O mnogim bi se kartama mogle napisati cijele knjige, nadam se da će takvu knjigu dobiti i priča o razvoju Zadra, njegovim usponima i padovima, ljepotama i problemima, sve na temelju starih karata – naglašava prorektor Sveučilišta u Zadru za strategiju razvoja i izdavaštvo, vrsni poznavatelj kartografije, geografije i povijesti rodnoga zavičaja…


Josip Faričić / Photo: eZadar

Josip Faričić rođen je u Zadru 16. lipnja 1976. Tu je 1998. diplomirao geografiju i povijest na Filozofskom fakultetu, a zatim 2003. magistrirao i 2006. doktorirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu ZG sveučilišta. Redoviti je profesor na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru na kojemu postaje i prorektor 2011.

Predaje više temeljnih i izbornih kolegija na sve tri razine studija geografije: Matematička geografija, Kartografija I i II, Geografija religija i Metodologija znanstveno-istraživačkog rada. Autor je i koautor oko stotinu znanstvenih i stručnih radova objavljenih u časopisima, zbornicima radova i kao poglavlja u knjigama iz područja kartografije, historijske, regionalne i pomorske geografije, uredio je više znanstvenih monografija i zbornika radova, aktivno sudjelovao na većem broju znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu, održao niz znanstveno-popularnih predavanja.

Redoviti je član i Europske akademije znanosti i umjetnosti sa sjedištem u Salzburgu (European Academy of Sciences and Arts).

P.L. Narodni list

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: