SIGURNO RONJENJE: Ovih osam pravila čuvaju Vaš život!

SIGURNO RONJENJE: Ovih osam pravila čuvaju Vaš život!

631
Podijeli objavu
Photo: Anurag Harichchandrakar/Unsplash

Podvodni ribolov uz uporabu podvodne puške za mene je jedan od najljepših načina lova uopće. Odnos lovca i lovine je pošten: svatko svojim snagama! Nema snajpera, specijalnih noćnih ciljnika, infracrvenih i drugih pomagala, vabilica… Zaista je i znanje i umjetnost nadmudriti i uloviti ribu puškom. U taj sport novače se samo posebno dobri ronioci.

Kako bilo, svako toliko rastuže me vijesti iz crnih kronika. Svako toliko dogodi se zlo i uvijek kažem da će netko od naših najboljih podvodnih ribolovaca poginuti i ove godine. Netko voli more toliko puno, tako jako, da će ga zagrliti zauvijek! Najčešće je to baš tijekom ljetnih mjeseci, u sezoni godišnjih odmora i turizma, kad je more najtoplije, a dan najduži, kad nam dođu gosti i iz onih zemalja iz kojih se more povuklo prije puno tisuća godina. U jednom trenutku, u jednom sasvim kratkom trenutku, najbolji među roniocima možda zaborave na neka od pravila toga sporta ili ih jednostavno obuzme strast. Strast je jaka, jača od opreza, razuma i iskustva. Prejaka je to ljubav da bi se mjerila kapljicama opreza ili razuma. Medicina ronjenja i svakodnevna praksa ronjenja ponekad se ne razumiju baš najbolje, no postoje pravila na koja povremeno treba podsjetiti, piše dr. sc. Nadan M. Petri iz Hrvatskog društva za pomorsku, podvodnu i hiperbaričnu medicinu Split u Slobodnoj Dalmaciji.

Photo: Jakob Owens/Unsplash

Hiperventilacija

Najveći neprijatelj svih ronilaca na dah je hiperventilacija ili prekomjerno disanje. Svi podvodni ribolovci žele ostati pod morem što duže. Iz iskustva su naučili što treba i kako se to može učiniti, premda je postupak potencijalno vrlo opasan. Ako ribolovac prije zarona osobito duboko brzo udahne i 15-20 puta uzastopno te izdahne ili hiperventilira, isprat će zrak iz svojih pluća zrakom iz okoliša i tako zrak u plućima učiniti čišćim. U plućima se, naime, normalno nalazi višestruko više ugljikova dioksida nego u zraku koji udišemo. Zbog hiperventilacije se prije zarona smanjuje količina ugljikova dioksida, plina koji je poticaj disanju, pa će centar za disanje za zakašnjenjem dobiti signal da je došlo do porasta količine ugljikova dioksida i da je vrijeme izroniti.
Ronioci namjerno provode hiperventilaciju jer žele što kasnije izroniti, dopustiti sebi što više vremena pod morem. Više vremena pod morem znači i priliku uočiti i uloviti ribu, ali i više vremena za trošenje kisika. Ronilac pod morem nikada neće pasti u nesvijest zbog nedostatka kisika, jer će povišeni opći tlak pod morem uvijek imati za posljedicu dovoljno visoki udjelni tlak kisika, što će održavati svijest. Osim toga, poticaj za disanjem ili izronom, do kojega dolazi zbog povećanja razine ugljikova dioksida u krvi, uvijek će se pojaviti prije negoli nastane kritični nedostatak kisika koji bi izazvao nesvjesticu, pa će ronilac uvijek izroniti prije nego što bi pao u nesvijest.

Ako ronjenju prethodi hiperventilacija, zaista se produžuje vrijeme boravka na dubini, ali i stanje potrošenosti kisika, što se manifestira pri površini, ili na samoj površini, ondje gdje je i opći tlak najniži. Ronilac pada u nesvijest i tone. Ako u blizini nema nikoga, nažalost tone i utapa se, a da mu nitko ne može pomoći.

Precjenjivanje mogućnosti

Tijekom posljednje godine u hrvatskim je knjižarama osvanuo barem jedan izvrstan priručnik o podvodnom ribolovu. Poželio sam opet malo vježbati s puškom. No, ostajem na suhom. S divljenjem i poštovanjem i dalje ću promatrati pothvate meni najdražih ronilaca – podvodnih ribolovaca, dahara, kako ih nekada znamo zvati. Oni su istinski heroji, zaljubljenici u dubine, tragači i romantičari, pravi sportaši! Tehnika sportskog ribolova rijetko kad predviđa ili preporučuje ronjenje u paru.

Sigurnost u podvodnom ribolovu i ronjenju na dah

U ronjenju uz uporabu autonomne ronilačke opreme (scuba, od engl. self-contained underwater breathing apparatus; autonomni ronilački aparat) ronjenje u paru je pravilo, ali u podvodnom ribolovu nije. Ronilac ide po svoju lovinu sam zbog nekoliko razloga, ali o njima su na stranicama Otvorenog mora već pisali podvodni ribolovci. Ta je okolnost dodatni čimbenik rizika. Ako nešto pođe krivo ili po zlu, nema pomoći sa strane. Stoga je iznimno važno ni u kojem trenutku ne pomisliti da se bilo kojim trikom, bilo kojim postupkom, bilo kojim manevrom ili varkom može prevariti priroda, da se može protiv zakona prirode ili vlastite fiziologije. No, lako je reći, a teško je odoljeti trenutku u kojem se pokazuje jedinstvena prilika. Tko nije probao, taj ni ne razumije. Snaga podvodnih izazova je golema!

Photo: Pixabay

Neadekvatna oprema

Odabir ronilačke opreme za podvodni ribolov nije lagana zadaća. Za to je potrebno i znanje i iskustvo. Treba znati odabrati pravo odijelo, masku što manjeg volumena koja dobro prianja na lice i koja neće curiti, mudro odlučiti koliko olovnih utega ponijeti kako se ne bi ugrozila pozitivna plovnost toliko potrebna pri izronu, odabrati pravi model peraja, ponijeti nož… Podvodni ribolovci rone tijekom cijele godine i za njih je odabir opreme zadaća koja se stalno mijenja.

Osiguranje na površini

Osiguranje na površini znači imati na mjestu ronjenja prikladno plovilo sposobno za brzi manevar, voditelja plovila (barkarijola) sposobnog za pružanje pomoći pri povratku u plovilo i prihvat opreme i lovine, opremu za prvu pomoć na plovilu, ronilačku signalnu plutaču sa sigurnosnim konopcem, te opremu za signalizaciju iz plovila u slučaju opasnosti. Pratitelj u plovilu može lako i brzo pozvati pomoć mobitelom ili radiostanicom. A što ako nema pratioca? Tko će pozvati pomoć? Plovilo na vesla nije prikladno za osiguranje podvodnog ribolova, jer se očekuje sposobnost brzog premještanja radi prihvata potencijalno ugroženog ribolovca.
Nažalost, čak ni brzi gliser, a ni vrlo kompetentan barkarijol nisu garancija da će pomoć ribolovcu biti pružena na vrijeme, odnosno da će uopće biti pružena. Ribolovac može pasti u nesvijest tik pod površinom i potonuti tako brzo da ga njegov barkarijol neće ni primijetiti. Premda ne pruža apsolutnu sigurnost, signalna plutača s konopcem vezanim za ronioca znakovito povećava izglede za spas u slučaju prijeteće pogibelji.

Odustajanje na vrijeme

Nije lako znati ni naučiti kada treba odustati. Lako je prepustiti se strasti i ljepoti dubine, adrenalinskom užitku koji osjeća pravi lovac, varljivom osjećaju da će sljedeći zaron biti uspješan i da je možda potrebno još samo par sekundi da bi se neka velika i već pogođena riba izvukla na površinu. Nije lako odlučiti se ostaviti lovinu ili omiljenu podvodnu pušku i otisnuti se na površinu. Nije lako čak ni odbaciti tih nekoliko kilograma olovnih utega kojima je ronilac možda preopteretio vlastitu plovnost.

Iscrpljenost i pothlađenost

Ronioci znaju. Njih treba pitati. Iscrpljenost i pothlađenost dvije su polovice istoga začaranog kruga. Što je duže ronjenje i što je dublje pod morem, to će roniocu biti hladnije i to će pothlađivanje brže nastupiti. Nažalost, ronilačko odijelo ne štiti apsolutno od gubitka topline, nego ga samo usporava. Gubitak tjelesne topline, makar u izvjesnom stupnju, nastupa uvijek i kod svih ronilaca, a umor je posljedica intenzivnog trošenja mišićne snage. Zajedno dovode do iscrpljenosti. U takvom su stanju i pogreške češće, oprez popušta, a male opasnosti postaju velika prijetnja.

Photo: Diving Centre Blue Nautica / PR

Obroci prije ronjenja?

Ne postoje stroga pravila o tome što i kada jesti prije ronjenja, ali iskustvo kazuje, a fiziologija probave potvrđuje, da ronilac ne bi smio jesti kasnije od dva sata prije ronjenja. To može biti neki lagani, lako probavljiv, ne preobilan, ali kaloričan obrok. Grah s kobasicama nije dobar obrok prije ronjenja, jer je teško probavljiv, te stvara plinove i izaziva podrigivanje, a od podrigivanja do povraćanja samo je jedan korak. Povraćanje pod morem, zna se, potencijalno je jako ružna opasnost. Srdele na gradele i gemišt od lošeg vina također nisu primjeren obrok. Sve što izaziva podrigivanje ili se okreće u želucu dok ronimo nije dobar izbor.

Tlak mora djelovati na cijelo tijelo, pa tako i na trbušni zid, potiskujući ga prema natrag, prema kralježnici, i prema gore, prema ošitu. Ako je želudac pun, a pogotovo ako je pun hrane koja u želucu dugo ostaje, nastupit će problemi. Oni koji rone su barem jednom doživjeli povraćanje ili barem bljuckanje pod morem. I zaista, kao što to kaže dr. Jim Caruso, ekspert za podmorske nesreće i moj kolega iz škole ronjenja Američke ratne mornarice… povraćanje pod morem privući će puno ribe na besplatni obrok…, no neće svi ronioci reagirati jednako smireno. Moguća je panika i čak smrt, što je medicinska literatura, nažalost, već opisala.

Kondicija, alkohol, pušenje

Važno je biti tjelesno spreman za zahtjevan sport kakav je podvodni ribolov. Tjelesnu spremu (kondiciju) treba održavati redovitim vježbanjem, za što nije dovoljno samo redovito roniti. Pijenje alkoholnih pića, osim u rijetkim prigodama, te pušenje duhana nisu primjereni sportašima, a pogotovo su štetni podvodnim ribolovcima. Osim mišićne snage, važna je spretnost, gipkost i motorička snalažljivost koja se, sukladno mojim iskustvima, dobro uvježbava kroz sve igre loptom, ali o tom problemu mogu kompetentnije govoriti kineziolozi.

dr. sc. Nadan M. Petri, Hrvatsko društvo za pomorsku, podvodnu i hiperbaričnu medicinu Split, Slobodna Dalmacija

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: