ZADARSKI OTOCI: Boravak na otvorenom diljem obale

ZADARSKI OTOCI: Boravak na otvorenom diljem obale

4802
Podijeli objavu
Metajna, otok Pag / Photo: Igor Narandžić

Kažu da je u davna vremena silni vjetar s Velebita imao ljubavnicu negdje na izbačenom moru. I svaki dan joj je dolazio. I svaki dan je bio odbijen te se neuzvraćene ljubavi, onako silan i ljut vraćao na svoju planinu, pritom uništavajući sve na povratku. A naročito jedan otok, koji mu se zbog svog položaja uvijek nalazio na putu. Predstraža Velebita. Otok Pag.

Igor Narandžić

Pag

Legenda pripovijeda da je Pag zbog toga bez drveća, gol i bos, oštrih i nazubljenih stijena. I nije sve tako jasno i vidljivo na njemu, kao što se čini jer ima on svojih tajni. Pag je jedan od onih otoka koje morate proći čitavom dužinom kako biste utvrdili njegove različitosti. Automobil je najbolje sredstvo, a lipanj i rujan su najbolje vrijeme za izbjegavanje komercijalnog lica otoka. Na Pag možete doći s dvije strane.  Ako dolazite s kontinenta, onda je za vas trajektna linija Prizna Žigljen najbolji put, a ako dolazite s juga, iz Dalmacije, idete preko paškog mosta.

Jedno malo skretanje putem; želite li probati najhladnije i najbistrije more u koje sam ja ušao, onda se okupajte u Ražancu, malom mjestu u Podvelebitskom kanalu koje vam je na putu za paški most.

Photo: Jurica Gašpar

Znate ono kad smjesu za palačinku izlijete u tavu pa vam se ne stvori fini, okrugli oblik već vam smjesa ostane puna rupa i nedovršenih oblika,  to je ono na što me Pag podsjeti kad sam gladan. A kada nisam gladan, Pag doživljavam na više načina;

južni dio otoka kao širine i dužine ogoljele pustopoljine s nevjerojatnim vidicima

sredinu otoka kao turističku razglednicu s mjestima Pag, Novalja, Zrće uz ugodno iznenađenje zvano Metajna te

sjever otoka kao usku traku koja završava u mjestu Lun, punu zelenila i stoljetnih maslina.

Photo: Boris Kačan

No krenimo od mosta. Čim ga prijeđemo, uočavamo krajolik koji će nas pratiti veći dio puta; kamenje svuda oko nas, a Velebit iznad. Pošto u velebitskom kanalu i nije baš najmirnije more, a istočna strana otoka Paga uranja u taj isti kanal, logično je da ćemo za naš boravak na otvorenome izabrati zapadnu stranu otoka. Stoga nekoliko kilometara nakon mosta na prvom skretanju koje nam to omogućuje idemo lijevo i odlazimo put Vlašića, Smokvice, Povljane…. Tamo možete boraviti bilo gdje, naravno gdje nađete mjesto i da je skriveno od bure. Ako ne znate kako, evo savjeta: s mjesta uz more koje ste odabrali ne smije se vidjeti Velebit, tada ni on vas neće vidjeti pa vam neće poslati buru. Ili se ugledajte na koze, reći će vam svaki pastir; one uvijek idu od bure, a ovce na buru. Kada se stado počne dijeliti, dolazi bura.

Photo: Boris Kačan

Na tom dijelu otoka glatke i ogromne stijene na kojima su nastala cijela naselja, blago se urušavaju u more bez ikakve zapreke. A između njih pitome i ravne plaže. Šumu i stabla na ovom dijelu otoka nemojte ni tražiti, sve više od toga je lutrija (izuzetak su plaže u Smokvici koje se mogu pohvaliti zavidnim hladom!).  Područje je to sa kojeg se dobro vidi otok Vir i ninska laguna. Za boravak ovdje dobro obratite pozornost na zaštitu od sunca, jer sunce je ovdje nemilosrdno, čak i u lipnju. Improvizacija od vaših ručnika puno je bolja opcija nego se skriti po zvizdanu u šator, koji zbog svog materijala ima efekt saune.

Photo: Igor Narandžić

Kako prilazimo sredini otoka tako se i krajolik mijenja; divljina se pretvara u komercijalnu divljinu te nakon grada Paga svjedočimo Novalji, Zrću… Srećom pa i sredina otoka nudi neke neobične bisere; potražite Metajnu. Nakon Zrća skrenite na desnu stranu otoka, to je pravac za trajektno pristanište Žigljen i poznati paški trokut. Ustvari dobar način kako hrpu kamenja i široku golet pretvoriti u nešto bolje, recimo UFO festival.

Metajna – Nakon uskih i vijugavih cesta dolazi se do rijetko viđenog krajolika čak i za Pag; stječe se dojam da se dio Velebita odlomio i spojio s otokom Pagom na mjestu zvanom Metajna. Ogromne stijene od kojih su neke u moru, a neke na kopnu pružaju izvrstan zaklon (ovaj dio otoka se  blago zaokreće i stvara ogromni zaljev gdje uvale gledaju na zapad). Jedno od neobičnijih mjesta gdje sam boravio, spoj pustoši i plavog mora. Za dolazak do takvih uvala morat ćete koristiti sve svoje vještine planinarstva jer su, opet naglašavam, neke od njih vrlo nepristupačne. Tim bolje.

Zelenilo sjevernog Paga / Photo: Igor Narandžić

Nakon skretanja lijevo i skretanja desno, ostaje nam samo ravno do vrha otoka. Sve je uže, more se sada može vidjeti s obje strane ceste, sve je više zelenila i šumovitije. Masline posvuda.

Photo: HP

Svako malo imamo skretanje ulijevo na makadam do nebrojenih obala i malih uvala, stoga ako dosad nigdje niste bacili šator na tlo, vrijeme je da to ovdje učinite. Zapadna strana otoka završava u mjestu Lun, najsjevernijoj  točci otoka poznatoj, po vrlo starim i zaštićenim lunskim maslinicima.  Sama mogućnost da vam se nudi toliko uvala na ovom dijelu otoka je fascinantna, okrenite volan i siđite s puta, vjerujte mi, nećete požaliti. Idealno mjesto za boravak na otvorenom, s pogledom na otok Lošinj u daljini.

Silba

Za razliku od Paga gdje je auto potreban, na Silbi auto nije potreban, dapače, zabranjen je. Potrebne su samo noge. Silba (lat Selba; šuma), šumovit otok poznat po silbanskim kapetanima i njihovoj bogatoj prošlosti.  Jedino mjesto na otoku, nosi ime Silba i  nije selo već mali grad. To je prvo što ćete uočiti kad stignete na pristanište, konture grada su postavljene kao  i društveni život koje to malo mjesto od davnina njeguje. Idealan šetački otok. Ima oblik broja 8 te hrpu staza koje vode sjeverno i južno od glavnog gradića na otoku, već spomenute Silbe.

Photo: Boris Kačan/Wikimedia

Otok je poznat po još nečemu; po dugoj tradiciji kampiranja i boravka na otvorenom. Mnogobrojne robinzonske nastambe svuda po otoku izgrađene su 70–ih godina prošlog stoljeća, a tome je kumovala i naša novovalna scena 80-ih (Azra, Haustor, Laibach, Buldožer…) čiji su članovi nemalo puta boravili ovdje u ‘naturalnom’ ozračju (čitaj nudistička hipičija). Otok je nizak, duž njega se pruža pogled te je stoga prilično lak za orijentaciju.  Uvala Dobra Voda jedna je od onih koje smo mi izabrali. Udaljena nekih 45 minuta hoda od civilizacije, u koju smo se vraćali samo kad bi nam ponestalo kruha i vode, osvojila nas je na prvi pogled.

Photo: Igor Narandžić

Otok obiluje pješčanim plažama, no ova puna oblutaka, s kristalnim morem,  pogledom na zapad i na otok Premudu, pružala je takav mir i utočište da se dalje nije trebalo ništa tražiti. Kada se makneš s obale u grmlje iza, naiđeš na cijeli niz odaja i šumskih prostorija  pregrađenih ljudskom rukom za improvizirani život na otvorenome. Čak su i kante za smeće napravljene od plastičnih spremnika. Nazivi villa i prostorija još stoje uklesane na malim drvenim tablama kao podsjetnik na njihove graditelje, a sudeći po potpisima, bili su sa svih strana svijeta. Silba očarava na prvi pogled, svojom mirnoćom, sigurnošću i slobodom, stoga ako planirate ikad noćiti igdje, neka to bude ovaj otok ovdje.

Photo: Igor Narandžić

Silba je odlično povezana linijom Zadar –Pula (via Silba, Premuda, Mali Lošinj, Unije) te uz nju u idealan izlet možete uključiti i slijedeći otok na toj liniji, suštu suprotnost Silbi, otok Premudu.

Photo: Youtube/Screenshot

Premuda

Otok po mjeri svakog ljubitelja surove i divlje prirode. Kako mu i samo ime kaže bio je primo modo (prvi oblik), koji se ukazivao pomorcima koji su uplovljavali sa talijanske strane Jadrana u zadarski arhipelag. Nalazi se zapadno od Silbe i gleda na otvorenu pučinu.

Ako Silbu shvatite kao pitomu, ugodnu po svačijoj mjeri, čim stupite nogom na pristanište u Premudi, brzo ćete pogledom potražiti trajekt u odlasku i promisliti da niste negdje zalutali. Istoimeno selo i jedino na otoku nalazi se na samom sjeveru te se otok u cijeloj svojoj dužini pruža put juga za istraživanje.

Photo: Igor Narandžić

Prašnjavi makadam ide po sredini otoka te vam nudi dosta zarasle i neprohodne putove do uvala koje od gore, s puta, samo nazirete. Savjet za Premudu. Mali brod na napuhavanje za dvije –tri osobe, kakvi se danas nude po trgovačkim centrima bio bi idealan za ovaj tip otoka, jer se ovdje teže kretati kopnom, nego morem. Čim izađete na pristanište, napušite brod, ubacite stvari u njega i morskim putem potražite mnogobrojne uvale koje vam se nude. Usto, brodom ste mobilniji i bolje možete istražiti cijelu obalu tog otoka koja je nevjerojatna. Mi smo se smjestili na jednoj od južnih uvala otoka i tu kao da je stalo vrijeme. More bogato ribom i sitne školjke nude samo takvu gastronomiju, a golemo zvjezdano nebo nudi osjećaj koji vam se i nakon toliko godina vrati kroz misao da morate opet posjetiti to mjesto.

Photo: Boris Kačan

Sama izrada logorišta i mjesta za boravak na Premudi iziskuje puno više truda i vještine nego na Silbi gdje smo nailazili na već gotova mjesta za boravak. Dnevne aktivnosti troše dosta vode, stoga po danu je najbolje potražiti zaklon i ne umarati se previše te dočekati svježinu večeri kada se može početi graditi mjesto za spavanje ili postavljati šator. Obroke smo kuhali samo noću, pritom pazeći da ne trošimo previše vode na njih, uglavnom ulovljenu ribu i rakove od kojih smo dobivali odličnu juhu s ribom, kao glavno jelo.

Tri navedena otoka u mnogočemu su različita, razlikuje ih pitomost i divljina, dužina i golet, šetnja i  vožnja, ali ih isto tako jedna stvar i  spaja;  osjećaj da se na  trenutak možeš izgubiti iz civilizacije i ne znati ni tko si ni što si.

Pročitajte još: POD OTVORENIM NEBOM: Boravak na otvorenom diljem obale – Zadarsko područje

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: