MORNARIČKI TULJANI: Iskustvo obuke vojnih ronioca – Komandosa

MORNARIČKI TULJANI: Iskustvo obuke vojnih ronioca – Komandosa

1902
Podijeli objavu
Photo: Sergio Cappelletti/Davor Majkić/Wikimedia

Davor Majkić nije samo sudjelovao u izvlačenju Costa Concordie. Njegovo prebogato iskustvo u životopisu uključuje i obuku podmorskih specijalnih postrojbi, diverzanata ili mornaričkih tuljana. Zemlju zbog vojno-sigurnosnih razloga nećemo spominjati, ali zaključit ćete i sami jer se radi o dvije susjedne azijske države sličnih imena koje su u stalnim konfliktima.

Davor Majkić

DRASSSSSSSSSSSSSSSSSSS

“DRASS” je zapravo “DRASS-Galeazzi” jer su kupili i ostatke legendarne tvornice ronilačkih kaciga i opreme, pa su krenuli novim snagama i preimenovali se u “DRASS tecnologie submarine” ili “DRASS underwater  technology”. Vlasnik Sig. Sergio Cappelletti je bez razmišljanja dozvolio objavu ovih slika, kao i prije za moju brošuricu.

Savršena tehnologija i kvaliteta, izuzetno produktivni, preponosan zbog njihovog poziva i ponude za suradnju bez razmišljanja prihvaćam sve uvjete i zatvaram patentni zatvarač na torbi.Otvoren je samo do pola da se roba zrači, vi koji tako putujete znate zašto.

Uobičajeno, ne brini ništa, jednostavan posao, samo trebaš lokalcima objasniti kako radi novi sistem za zračno i WETT BELL GAS DIVING.

– OK, posao bez veze, daj mi 2 dana,… a  kako radi?

– E, jbg,ne znamo radi li.

– Čekaj, niste ga probali?

– Ne, odvezen je u dijelovima i tamo sastavljen.

– Mila majko, zar opet? OK, a ako radi – kako radi?

– E, ni to ne znamo, imamo nove inventivne inzinjere a nikad nisu ronili.

– Znači ne znamo što je, radi li, a ako slučajno radi – kako radi i što s njim.

– Tako je, imas let u 07:30 sutra.

– OK. Kamo?

– A daaaaj ne pitaj gluposti, prespavaj i čeka te vozač.

Dvije susjedne azijske države sličnih imena, stalno u nekakvim konfliktima

Jedina suradnja im je “battleship” igra jer jedni drugima povremeno potapaju brodove koje nema tko skupiti s dna.

I sad je jedna strana odlučila opremiti se za posljedice igre. Činjenica je da su ih na to potaknule i tragedije potonulih trajekata s puno nestalih putnika.

Gazda je odlučio opremiti i obučiti svoje vojne ronioce, komandose, (nešto kao NAVY seals) za spasilačke opracije, naručio najsofisticiraniju (jbt, jedva sam ovo napisao) opremu koju nitko ne zna koristiti.

Photo: Sergio Cappelletti/Davor Majkić

Naručena, projektirana, konstruirana, isporučena, složena na brodu,… i što sad?

Krenuo, 4 presjedanja, beskonačna čekanja po aerodromima, internet uglavnom ne radi pa već kontam koliko sam dnevnica ostavio telekomunikacijskim tvrtkama – lopovima a nisam ni stigao na posao, i na kraju žele me uvaliti u vlak. E pa jebemti Ćiru, još i to. Da, ali Ćiro kreće odmah a slijedeći avion navečer…dobro, ajde, idem.

Da sam takav ušao u arenu, lavovi bi se vratili Cezaru, ali nemam izbora… i onda…. vlak nije vlak.

Display pokazuje stalnu brzinu 300 Km/h, potpuna tišina osim “sotto voce” klasične glazbe, sjedala su malo veća od mog kauča, konobari zuje i klanjaju se poput legendarne plastične ptice koja na čašama glumi da pije vodu prije kojeg desetljeća, svako sjedalo ima 220V, 110V, 12V, USB, wifi radi… ma jebeš avione, ima’l koji takav vlak iz Lošinja do ovdje? I za natrag?

Ili da ostanem u njemu?

Stigao, sad je traženje načina da taksijem stigneš do hotela. E to je već novi dio priče.

Ne pomaže isprintana adresa hotela, ne pomaže isprintana karta, objašnjavanje, ne pomaže ništa osim navigacije u telefonu i urlanja lijevo, desno, ravno, i na kraju “stani”.

Za malo para. Klanja se on pa se klanjam i ja.

I onda ‘đenje, svi se klanjaju, si pušač? Kod nas se ne puši ali dobit ćeš pepeljaru,…..uz klanjanje, a hoću li dobit’ i batine?

Već sam se u liftu počeo klanjati sam sebi pred ogledalom.

Photo: Davor Majkić

Azijati, nama su smiješni, ali žive drugim načinom života, čini se boljim.

WC na slici je kompliciraniji od sve moje elektroničke opreme, upravo si pomislio kako si isključio grijanje daske a izleti mlaz vode kroz kragnu košulje kao u arabiji, želiš pustit vodu a ova stvar počne svijetlit i svirat,… pa sam je odmah isključio Lethermanom.

Svi hoteli nude u paketu soba-klopa-parking,…. nude i bicikl.

‘ajde, gratis je, probat ću. Ima broj ali ima i sajlu sa šifrom.

Natrag na recepciju i saznam da je šifra: 1234. Tako se kupuje u trgovini i nikad nitko u državi nije promijenio svoju šifru JER NEMA POTREBE. Kriminal 0,00%.

Zapravo 0,01%, jer se jedne noći dogodilo zlo.

Netko (vjerojatno naše gore list) je ostao bez cigara i razbio kutiju u kojoj joystickom vadiš igračke ili kutije cigareta. Taj je vjerojatno ostavio i novce za cigarete, ali došli su na intervenciju OBA POLICAJCA  u gradu od 50.000 stanovnika.

Nevjerojatni su, škver je popunio prostor između 2 grada a u njemu radi 50.000 ljudi, zamislite dvije rijeke bicikla, svaka s jedne strane i u svakoj 25.000 bicikla. Ako te obuhvate, ideš kamo i oni.

Škver je enorman, dug je i širok poput naših gradova a zapravo spaja dva susjedna grada.

Snaći se u njemu je nemoguće bez GPS-a koji je naravno ometan jer rade vojne projekte, pa preostaje samo pisati korake poput bacanja sjemenki Ivice i Marice.

Jednostavno, kroz portu i odmah desno na bus, na jedanaestoj stanici van i odmah lijevo, iza ogromne propele skrenuti desno do komandnog mosta još u temeljnoj boji. Nakon toga slijediti navoz s polovinom broda u izgradnji do hale s podmornicama, iza nje uz suhi dok u kojem pluta prototip podmornice lijevo do kraja rive,…. četvrti SMB brod s lijeve strane.

Photo: Sergio Cappelletti/Davor Majkić

Strogi vojni režim

Odlično. Odlično do ujutro dok nisam opet došao na posao. Ničeg nema.

Luđaci bacaju DNEVNO u more po jedan brod dužine 300 m. I još svako malo sve stane jer izlijeće neka podmornica.

Vojni projekti ne dozvoljavaju bilo kakvu špijunažu pa su i objektivi kamera na telefonima pokriveni posebnom naljepnicom koja pokazuje tragove pokušaja odlijepljivanja. Jasno, ne očekuje se da imaš 2 telefona pa slikanje orijentira po putu spašava situaciju.

Photo: Sergio Cappelletti/Davor Majkić

Brod

Spartak bi ih otkačio i vratio se u arenu. Ništa gore mi nije bilo u JNA, prava vojska, spavaonice s 20-ak kreveta, wc sa smiješnim pregradama da svatko može pričati sa svakim, čak i pantomimom, menza liči na klaonicu, još samo da vidim s čime će roniti. Pa nemaju valjda ručnu pumpu za zrak?

Opet ‘đenje, najprije vidim 3-compartment komoru, dvije glavne komore za 6 osoba ili dvije ležeće i dva asistenta spojene predkomorom. Nisu zaboravili dodati ni aluminijsku transportnu komoru u slučaju potrebe prijevoza unesrećenog na kopno.

Jasno da se odmah uvlačim u nju i prekopavam, ventilacija, grijanje, hlađenje, svaki odjeljak ima medical-lock za unošenje hrane ili lijekova, aparati za gašenje, komunikaciju….i hrpa kojekakvih sondi i senzora.

Photo: Sergio Cappelletti/Davor Majkić

Sljedeće je mokro zvono konstruirano za radne dubine do -100 m. Moon pool je grotlo na sredini palube kroz koje se zvono spušta u more, osoblje koje asistira zaštićeno je od loših meteoroloških uvjeta, skriveni su od špijunskih pogleda, a najvažnije od svega otklon sajli zvona pri ljuljanju broda je minimaliziran što smanjuje mogućnost oštećenja, a olakšana je i dekompresija u moru.

Sistem je složen tako da omogućuje idealne uvjete za površinsku dekompresiju u palubnoj komori… sve izgleda savršeno dok ne vidite komandnu salu.

Da je NASA imala ovo, zaista bi stigli na Mjesec. Svaki pomični element ima svoj senzor koji na monitorima pokazuje dubinu zvona, vertikalni otklon od osi broda, dužinu sajle i glavne pupkovine, tlakove svega u svim tankovima, trzaje broda uzrokovane valovima amortizira konstantnim aktivnim popuštanjem ili skraćivanjem sajle i pupkovine, u zvonu su rezervne banke zraka, kisika i 2 helioxa, rasvjeta oko zvona je bolja nego kod nas na Božić… 3 pupkovine po 100 m što znači da teoretski ronioc može stići do dubine od gotovo -200 m, video nadzor u zvonu i 6 vanjskih kamera koje pokrivaju doslovno sve oko zvona, ispod i iznad njega.

Photo: Sergio Cappelletti/Davor Majkić

U komandnu salu je bolje ne ući. 8 m dugačak panel moje visine sa svim komandama komora, kontrolama, analizatorima plinova, kontrolom reciklaže plina, grijanja, hlađenja, video nadzor…

Do njega je slijedeći vrlo sličan a služi za lansiranje mokrog zvona i “supervising” ronilačkih operacija.

Iz sale se upravlja spuštanjem i podizanjem zvona, bira se i mijenja smjesa za disanje ovisno o aktualnoj dubini, prati se rad ronioca,…

Sve još nekako do čudnog ormara koji podsjeća na kuhinjski hladnjak, dok se ne otvore vrata ukucavanjem passworda. GAS CHROMATOGRAPHER. ‘ajd’ izgovori to.

U ronjenju obavezna je analiza % kisika, ugljičnog dioksida i a često i monoksida i za to postoje jednostavni analizatori za svaki od tih plinova.

Ova čudna sprava čudnog imena je analizator sastava svih plinova u smjesi istovremeno.

Obzirom da upute za puštanje u rad ne stanu u prosječan kofer, a “user’s manual” je na DVD an CD, mogu priznati da sam o njemu naučio samo sljedeće:

Photo: Sergio Cappelletti/Davor Majkić

“U struju inertnog plina (koji služi samo kao vlak) ubrizga se uzorak za testiranje kojeg razvlači po kapilari koja podsjeća na ciklotron. Obzirom na molekularnu ili atomnu težinu uzorak će se separirati po dužini kapilare što će  računalo prepoznati i optički prebrojati atome i molekule svakog plina.”

Za naša sportska i radna ronjenja potpuno nepotrebno, ali za vojne uvjete vjerojatno ima osnova.

Uz mokro zvono postavljen je i ozbiljan vanjski sistem površinske dobave spreman za samo jednu operaciju, eventualna pomoć i spašavanje ronioca iz zvona. Iako je napajan s površine potpuno je prilagođen uronima do -100 m dubine.

I onda još pogled u potpalublje. Ne… hoću kući… hoću mamu. Pa tko će ih to naučiti, ni sam ne shvaćam kako radi, ako radi.

Trostruka centrala za napajanje toplom vodom roniocima i zvona te grijanje komora. Svaka od 3 centrale ima 3 napajanja vodom i 3 izvora struje. I još se može ispospajati sve sa svačim. Tank jedne centrale, pumpa s druge a grijač s treće, i još predgrijana voda brodskog sistema.

Sve dalje-sve gore. Banke zraka, kisika,nitroxa i nekoliko različitih helioxa. Svaka od banki ima dovoljno plina za cijeli mjesec ronjenja 24/7 sati.

Photo: Sergio Cappelletti/Davor Majkić

Nadam se da im te plinove dovoze gotove i tu griješim. Postrojenje za miješanje i prepumpavanje plinova je jednostavno neprepoznatljivo. Membranski kompresori onemogućuju kontaminaciju plinova uljem, oxy booster pumpe prepumpavaju kisik iz polupraznih tankova u one s većim tlakom, gas blender miješa bilo koju smjesu bilo kojih plinova kako mu odredimo parametre pa ih gas booster pumpe tlače u boce.

Krenuli smo, 45 dana noćnih pokušaja odgonetanja funkcije sklopa za sutrašnje predavanje, 45 dana znojenja objašnjavajući da će sve raditi kad shvatimo kako pokrenuti, i na kraju zaista sve radi.

Photo: Sergio Cappelletti/Davor Majkić

Lokalni živalj me je oduševio dobroćudnošću i poštenjem, pažnjom i poštivanjem svih oko sebe i zaista sam uživao toliko da sam se još više puta vraćao na druge projekte.

Kad sam krenuo kući u hotelu su mi zvali taxi ali mu nisu objavili kamo idem, nakon nekoliko sati vožnje ukrug Baltazar se sjetio i nacrtao vlak, i eto nas na kolodvoru za par minuta.

Natrag istim putem na isti način, kao Lassie

Knjigu Davora Majkića cRommercial diving, možete naručiti OVDJE.

Photo: Naslovnica

Davor Majkić

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: