U tri desetljeća spiskane milijarde, a brodogradnja i dalje pred bankrotom

U tri desetljeća spiskane milijarde, a brodogradnja i dalje pred bankrotom

350
Podijeli objavu
Photo: Uljanik

PULA/RIJEKA – Ulazak Hrvatske u Europsku uniju domaća su brodogradilišta (do)čekala potpuno nespremna, jer se državno gospodarenje navozima svodilo mahom na postavljanje politički podobnih direktora. Dvanaest milijardi kuna za pokrivanje gubitaka i dodatnih 2,7 milijarde izravnih novčanih dotacija tijekom petogodišnjeg razdoblja restrukturiranja – toliko je izdvojeno samo za posljednju sanaciju i pokušaj spasa splitskog, riječkog i trogirskog brodogradilišta, piše Novi list

Na red sada dolazi i pulsko brodogradilište, čiji se troškovi restrukturiranja procjenjuju na oko tri i pol milijarde kuna. I da, još gotovo milijardu dolara jamstava, koliko je država izdala za gradnju ugovorenih brodova u sva četiri brodogradilišta. Uskoro će proći gotovo puna tri desetljeća kako hrvatska država raznim sanacijama i potporama održava brodogradnju na životu, a rezultati su prilično porazni.

Nakon ovih, običnom građaninu nepojmljivih iznosa, ostaje za zapitati se, što je netko i naglas izgovorio na nedavnom skupu u Rijeci koji je bio posvećen daljnjem opstanku »3. maja« i Uljanik grupe – što se sa svim tim silnim novcem moglo napraviti da je kojim slučajem bio kanaliziran prema maloj brodogradnji ili, možda, domaćoj IT industriji ili nečem trećem. Više je bespredmetno podsjećati se razdoblja od početka devedesetih do 2012. i svih onih silnih sanacija brodogradilišta koja su, prema nekim analizama, državni proračun koštale dvadesetak milijardi kuna. Ruku na srce, brodogradnja u tome nije izoliran slučaj jer su se milijardama pomagalo i upumpavalo i u druge naše industrije, a danas imamo to što imamo.

Photo: Brodotrogir

Dio problema i odgovornosti za ovakvo stanje u brodogradnji svakako leži u hrvatskim političkim garniturama. Sve su se hrvatske Vlade bavile brodogradnjom, ali ozbiljnijeg, u svakom slučaju sustavnog pristupa tom problemu nije bilo. Kako i bi, kad se u Lijepoj našoj sve svodi samo na one četiri godine vlasti. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju domaća su brodogradilišta (do)čekala potpuno nespremna jer se državno gospodarenje navozima svodilo mahom na postavljanje politički podobnih direktora i pokrivanje one pozamašne razlike između prihoda i rashoda. O objedinjavanju svih domaćih brodogradilišta kako bi se iskoristili sinergijski efekti i smanjili troškovi proizvodnje, što se u zadnje vrijeme u javnosti ponovno aktualizira, priča se već dvadesetak godina, praktički otkad je hrvatske države. Pa ipak, do toga nije došlo. Zašto? Zato jer je to odgovaralo svima, ponajviše lokalnim političkim i inim moćnicima, a Hrvatska je mala zemlja.

Cijeli članak pričitajte ovdje.

Orjana Antešić, Novi list

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: