TAJNE RONJENJA: Dekompresija

TAJNE RONJENJA: Dekompresija

2371
Podijeli objavu
Photo: Pixabay

Dekompresija znači smanjivanje tlaka a roniocima je to izron. Udisanjem zraka ili smjese plinova pod morem i time povećanim tlakom, veća količina plina će se otopiti u krvi, tjelesnim tekućinama i tkivima.

Današnja saznanja pretpostavljaju da je dušik zločesti plin u zraku, a helij u smjesama za duboka ronjenja i saturaciju. Dublji i/ili dugotrajniji uron više zasićuje tijelo plinom, i time traži postupniji izron, kao i hladnija atmosfera, naporno ronjenje u kurentu, teglenje puno opreme, prebrzo kretanje i radovi, a postoji i urođeni faktori koji se mogu množiti s trenutnim psihofizičkim stanjem ronioca.

Davor Majkić

Izronom se smanjuje tlak i plin se mora izlučiti iz tkiva preko krvi ventiliranjem u plućima.

Prebrzim  izronom nećemo pružiti dovoljno vremena krvi  da stigne do pluća i oslobodi se otopljenih plinova, i nay€β@*%li smo.

Nagrada za takvu žurbu je mjehurić plina koji će se udružiti s drugim sličnim prijateljima, zajedno su jači i zaglavit će se u nekom dijelu tijela.

Dogodi li se u mišiću, možda ćemo jeftino proći mazohistički trpeći bol i dižući kriglu drugom rukom što može proći i bez terapije, no u zglobu ili nekom od živaca može uzrokovati parcijalnu paralizu. Još je gore sjete li se mjehurići šetati po leđnoj moždini ili skromnoj količini sive tvari ronioca čime uzrokuju potpunu paralizu i bolno gašenje životnih funkcija.

Temelj izračuna dekompresijskog režima su maksimalna postignuta dubina i ukupno trajanje urona.

Prije nekoliko desetljeća pionirski pokušaj pojednostavljenja dekompresijskih izračuna poklonio nam je dekompresimetar, metalnu kutiju umjesto sata, dubinomjera i tablica.

Mehanički sklop sastojao se od krute i meke komore međusobno spojenih poluporoznom keramičkom kapilarom.

Okolni tlak potiskivao je zarobljeni kalibracijski plin iz meke komore u krutu nastojeći im izjednačiti tlakove. Obzirom na malu propusnost keramičkog elementa, proces se odvijao sporo a ta je brzina precizno određivana dužinom same kapilare kako bi bila što sličnija (navodno) već poznatom ritmu zasićenja tijela ronioca dušikom iz zraka.

Izronom i smanjenjem tlaka, isti plin težio je povratku u meku komoru i to je bio temelj procjeni dekompresije. Uspoređivanjem tlakova u obje komore ili mjerenjem promjene volumena mekog mijeha, kazaljka instrumenta pokazivala nam je traženi tijek i završetak dekompresije.

Revolucionarno rješenje nije se sviđalo roniocima i nije bilo dovoljno pouzdano da bi dozvolili svoju ovisnost o njemu, pa je palo u zaborav do usavršavanja novih ideja.

Postupak dekompresije / Photo: Wikimedia

Tada su računala ušla u živote ronioca, ali i u more s njima.

Suradnjom razvojnog laboratorija švicarske tvornice ”Uwatec” i tvorca izvrsnih tablica, profesora Bühlmanna, pušten je iz svjetiljke dobri duh  ”Aladin”.

U današnjoj elektronskoj eri, cijelu brigu o dekompresiji moglo bi preuzeti minijaturno računalo, ali i ono može imati svoj loš dan, pa smo opet nay€β@*%li.

Btw, svim vlasnicima starog “Aladina” korisna informacija: trgovine elektroničke opreme imaju baterije koje traju koliko i originalna. Ne zaboravite kod lemljenja primiti “špicangama” ugrađenu žicu na bateriji kako bi odveli toplinu od baterije, a višak žice na bateriji odrežite NAKON LEMLJENJA jer i ona odvodi toplinu.

Jednostavan programčić u malom sklopu obrađuje postavke dekompresijskih tablica, neprekidno ih uspoređuje s trajanjem i trenutnom dubinom urona, te slaže virtualni grafikon zasićenja tkiva plinovima. Radi savršeno.

Dekompresijske tablice / Photo: Wikimedia

Pri izronu zvukom upozorava na propuste u dekompresiji. Neki modeli psuju više od ronioca, a novi modeli imaju ultrazvučni kontakt s ronilačkom bocom, pa se ljuti i izračuna li da Vam je preostali zrak dovoljan tek za planiranu sigurnu dekompresiju.

Svi modeli pamte najmanje desetak posljednjih urona, mnogi imaju ugrađen sat pa ga možete nositi i nakon ronjenja kako bi svijetu pokazali čime se bavite, a većina nudi i spremanje svih podataka u računalo te ispis grafikona profila urona.

U slučaju dekompresijskih problema i posjete komori, neizmjerno je važno pokazati ga liječniku i time mu olakšati izbor najboljeg rekompresijskog tretmana. Ovo je usluga vama a ne liječniku!

Ogromna većina takvih instrumenata ima još hrpu beskorisnih mogućnosti, vrlo zvučna imena i nepristojnu cijenu. Potrebni podaci su trenutna dubina, maksimalna postignuta dubina, trajanje urona i dekompresijski zastanci.

Osim sportskog ronjenja, spužvarenja, koraljarenja, inspekcijskih ronjenja, vađenja ribarskih mreža ili drugih spašavanja, primjena ronilačkog računala u radovima je nikakva.

Brigu o dekompresiji u poslu preuzeti će supervisor, odabrati adekvatnu tablicu ovisno o dubini i vremenu na dnu, o vrsti posla i uvjetima rada, osobitostima ronioca te temperaturi okoline.

”Ameri” patriotski uvjetuju upotrebu isključivo svojih ”USN”tablica, ali u radovima dozvoljavaju i preporučuju (????) postroženje režima za jednu stopu dubine i jednu stopu BTT vremena (Jesus factor), što se poklapa s francuskim osjetno strožim ”Comex” kalkulacijama, a Rusi kao Rusi, imaju svoje teorije ali zato nemaju unesrećenih ronioca.

Poslijednje izdanje “USN Diving Manual” Revision 7 nudi dekompresijske tablice u kojima je izbačen najduži zastanak na -3m što je izuzetno korisno u lošim vremenskim uvjetima kada valovi mijenjaju dubinu na dekompresiji. Zadrzite li se zbog valova na većoj dubini od predviđenog zastanka, i računalo će produžiti dekompresiju te vas vratiti ispravne na površinu.

Korištenje tablica je jednostavno ali ipak isplanirajte ronjenje zbog količine zraka u bocama.

U svim tablicama ćete naći najprije maximalnu dubinu urona, do nje morate izabrati ukupno vrijeme u minutama koje ste potrošili gnjaveći morske životinje i svoje partnere, i to će Vam odrediti duljine zastanaka na određenim dubinama.

Nije bitno koju tablicu koristite, bitno je da je poštujete i ako osjetite bilo kakvu nelagodu sjetite se Jesus factor-a i primjenite ga pa ćete komoru gledati samo izvana.

Barokomora / Photo: Pixabay

Detalj koji je ispušten u mnogim tablicama morate upamtiti : brzina urona i brzina izrona su 10 metara u minuti i to nije manje važno od ostalih podataka.

“UK Royal Navy diving manual” i Norveške škole za komercialne ronioce  preporučuju da se nakon 3 ronilačka dana (naporni uroni, s dekompresijom dužom od 15minuta, osjećaja hladnoće,..) četvrti dan može se dozvoliti isključivo nezahtjevan uron do -9m dubine.  Vrijedi i za sportaše, ne zanemarujte!

Mnoge sportske tablice i sva računala nude opciju za diskutabilna ponovljena ronjenja, ali to se kosi sa svim ozbiljnim teorijama. Ponovljeno ronjenje su svi uroni između kojih je prošlo manje od 24 sata, a slijedeći uron nikako ne smije biti dublji od prvoga. U pravilu je samo za spasavanje života.

Na bilo kojem ronilačkom izletu, nakon prijepodnevnog urona, poslijepodne iskoristite za šetnju, pivo, roštilj ili spavanje na plaži. Ne idite u teretanu, ne forsirajte se, a ne ronite niti na dah jer takve brze tlačne promjene mogu izazvati postdekompresijski šok te Vas ipak odvesti do komore.

Čak i ”AMA” ronilice, koje skupljajući bisere rone samo na dah, ali duboko i učestalo, imaju takvih teškoća. Zapravo, samo pivo i roštilj. Ili pivo, roštilj i AMA.

Dekompresija na užetu / Photo: Wikimedia

U sportskom ronjenju prisutna je jedino dekompresija u vodi, možemo si je olakšati vješanjem lanca s broda na koji se zakačimo carabinerom kako u slučaju gubljenja svijesti ne bi zauvijek nestali, ili barem prečkom ili užetom gdje ćemo lakše glumiti Tarzana na lijani.

Visite li na užetu mijenjajte ruku kojom se držite što učestalije da dozvolite krvi iz obje ruke cirkulaciju i oslobođanje od nakupljenih plinova.

Zbog visine/dužine tijela pojavljuje se znatna razlika u izlučivanju plinova pa bi idealan položaj tijela bio vodoravan kao da ležite, i pokušajte naći način da cijelo tijelo bude opušteno ispruženih udova.

Neke situacije zahtijevaju skraćenje dekompresije i tada je predviđeno disanje zraka obogaćenog kisikom, ali ne u omjeru više od 50% i ne dublje od 6m. To je ”Nitrox” popularan u sportskom ronjenju, ali dišni sklop mora biti potpuno odmašćen i izrađen od materijala koje kisik podnosi bez vatrometa.

U američkim uvjetima komercijalnog ronjenja uobičajena je površinska dekompresija koja započinje u moru i nastavlja se kisikom u palubnoj komori ali zahtijeva zračne prekide u razmacima od najviše 30 minuta, na internetu : Unit Pulmonary Toxic Dose.

Prednosti su nesmrzavanje i neklaćenje na kojekakvim konopima ili lancima, ispijanje kave u zračnim prekidima, čitanje prastarih novina i beskorisnih lokalnih glasnika, vizualni nadzor… ali vrlo je diskutabilna nagla promjena tlaka izronom na površinu i ponovljeno tlačenje na 12 m.

Najveća prednost saturacijskog ronjenja je jedinstvena dekompresija nakon višetjednog ciklusa pod tlakom, čime se izbjegavaju svakodnevni šokovi promjenama tlaka. To ne znači da su izbjegnuti i svi ostali šokovi koji Vas čekaju u tih nekoliko tjedana života pod tlakom.

Na poslijednjim tečajevima upozorili su nas da “tijelo pamti”objašnjenjem kako žile prepoznajući problem, u krvi odvajaju “ljuskice” poput riblje krljušti čime žele zaustaviti kretanje mjehurića i zaštiti vitalne organe. Zvuči divno, ali ljuskice ostaju otvorene zauvijek i pod sobom gomilaju mjehuriće do trenutka kad narastu, udruže se i počnu zajedno putovati po tijelu u najzločestijoj namjeri. To znači da nakon prvog incidenta, slijedeća čak i mala pogreška u dekompresiji može biti fatalna. Drugim riječima, tko je već jednom imao dekompresijski problem – Jesus factor mu je osnova izračuna dekompresije zauvijek.

Kraću dekompresiju ne rade heroji, već budale.

Photo: Anurag Harichchandrakar/Unsplash

Ono o čemu morate i sami misliti je da nakon ronjenja ne smijete letjeti ili planinariti i skijati a to uključuje i vožnju preko Velebita ili u Alpe:

          Zabrana   letenja do 600m

visine

kratki letovi dugi letovi
Zračna ronjenja bez dekompresije kraća od 60 min 2 sata 8 sati 24 sata
Sva ostala ronjenja 1 – 4 sata, bez obzira na smjesu za disanje 12 sati 24 sata 24 sata
Sva ronjenja duža od 4 sata sa zrakom i mješavinama, saturacija 24 sata 48 sati 48 sati

Sljedeća tablica pokazuje maksimalno dozvoljen BTT (Bottom Time – vrijeme od prvog udaha pod vodom do trenutka napuštanja dna.Znači broji se i vrijeme spuštanja do dna= 10m/min ) za zračna ronjenja u ronilačkim radovima, mislim da bi je i sportaši trebali poštivati: 

Radna dubina (m) BTT (min) Radna dubina (m) BTT (min)
12 240 33 40
15 180 36 35
18 120 39 30
21 90 42 30
24 70 45 25
27 60 48 25
30 50 51 20

Uobičajen pozdrav mojih kolega je

“Dive safe”

Davor Majkić

Knjigu cRommercial diving, možete naručiti OVDJE.

Photo: Naslovnica
Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: