SPOR SA SUSJEDIMA: Hrvatska sa Slovencima vodi – Gandhijevsku politiku!

SPOR SA SUSJEDIMA: Hrvatska sa Slovencima vodi – Gandhijevsku politiku!

1271
Podijeli objavu
Photo: Google maps/Screenshot/Wikimedia/Morski.hr

SAVUDRIJA – I prije nego ovi redci postanu samo slovo na elektroničkom papiru, bez jeke, jer u današnje vrijeme sveopćeg medijskog “izdrkavanja”, kako to pjeva splitska grupa TBF, više se ne može čuti ona, ona PRAVA RIJEČ, možda nam slabu nadu daje da će netko od dežurnih moćnika koji drže konce sudbine naših života u svojim rukama, ipak čuti našu poruku i ono “što je pjesnik htio reči” ovim člankom.

Gordana Igrec

“Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?

Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka.

Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek – svi pripadaju istoj obitelji.

Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.

Poglavica Seattle / Photo: Wikimedia

Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga.

To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane.

Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome.

Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti – naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.

Poglavica Seattle (oko 1780.7. lipnja 1866.) je bio poglavica plemena Duwamish.Grad Seattle u državi Washington je dobio po njemu ime. Poznat je po svom govoru (pismu), američkom predsjedniku Franklinu Piercu, kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju. Pismo indijanskog poglavice Seattlea se ubraja medu najljepše i najdublje misli koje su ikada izrečene o čovjekovoj prirodi, pa je ušlo u povijest i u srca zaštitara prirode I ekologa. Nitko ne zna što je poglavica toga dana 1854.godine, zaista rekao.”

Photo: Wikimedia

Baci narodu kost da se glođe

Nismo ovo najčuvenije pismo poglavice Seattle odabrali nasumce za početak ovog teksta o sporu između Republike Hrvatske i susjedne dežele oko državne meje. I prije nego ovi redci postanu samo slovo na elektroničkom papiru, bez jeke, jer u današnje vrijeme sveopćeg medijskog “izdrkavanja”, kako to pjeva splitska grupa TBF, više se ne može čuti ona, ona PRAVA RIJEČ, možda nam slabu nadu daje da će netko od dežurnih moćnika koji drže konce sudbine naših života u svojim rukama, ipak čuti našu poruku i ono “što je pjesnik htio reči” ovim člankom.

Dakle, dok se prijepori o Instabulskoj konvenciji ne smiruju već dobrano raspiraju, dotle u stvarnom životu, ispod površine koju treba zagrepsti, bujaju problemi poput “obezglavljnih i poniženih hrvatskih ribara” zbog jalove politike s jedne i druge strane meje. To se pak službeno u visokoj politici zove – “spor zbog arbitraže”. A tihi rat koji se vodi između Slovenije i Hrvatske može se poput nekih iskustava iz prošlosti kod skandinavskih zemalja voditi tako “u rukavicama” do unedogled. Postati nešto poput teško probavljive sage ili znatiželjno gledane turske sapunice s nestrpljenjem iščekujući happy and. Hoće li baš oko sporo za Savudrijsku vale biti – happy and-a, to sa sigurnošću ne možemo reći. Još nismo dorasli tome da čitamo iz kugle.

No, za sada iz pouzdanih izvora doznajemo da su 4 ribara dobila kaznne, eki su dobili više kazni neki manje. Tri ribara je dobilo oko 1000 eura kazne, a jedan 20.000 eura kazne. Ribari koji su dobili kazne su iz Savudrije jer oni gravitiraju u tom akvatoriju.

Photo: Facebook

– Ono što čudi je da su se okomili samo na nekolicinu, a znamo da je puno više ribara radilo na tom području. Očigledno je da Slovenija igra neku svoju igru.- reći će nam to 53 godišnji ribar  Danijel Kolec koji je od 1999. g. do 2003.g. obnašao funkciju predsjednika ribara pri udruženju obrtnika Umag, a 2003. g. nije više predstavljao ribare pri UO jer je, kako nam reče: “Vidio što se sve tamo događa, te se prije deset godina osniva Udruga profesionalnih ribara MARE CROATICUM s ciljem da potaknemo ribare Hrvatske da se udruže i da preuzmu svoju sudbinu u svoje ruke, ali uzalud. Ja sam na

žalost još predsjednik udruge…”

Dok u svojoj “croatocentričnosti” na svaki napad na naše nacionalne osjećaje naš ubogi narod ili burno reagira ili je već postao ravnodušan, ovaj smireni i stameneni ribar Kolec izlazi pred javnost sa argumentima.

Photo: Facebook/Daniele Kolec

Slovenske spletke i hrvatski izdajnici

Najveći krivci su Slovenci jer je to čista teritorijalna pretenzija i nikada nisu bili za neke kompromise. Oni su već polovicom 80 tih god. krenuli sa investicijama luke Koper  i čim se zapucalo iznad Rijeke preusmjerili su sve brodove iz Rijeke za Koper. Očito je da su znali da će doći do raspada Juge i na to su bili spremni. Nisu bili spremni da će Hrvatska tj. njihovi ribari biti toliko žilavi jer su  već za vrijeme Domovinskoga rata  krenuli raditi probleme. Što se tiče Hrvatske ja osobno volim reći da je Hrvatska u ovih 25 godina najviše izrodila izdajnika nego od 7-mog stoljeća pa do 1990. god. Po tom pitanju prednjači Račan, pa Kosor. U biti Račan time što je htio darovati ogroman akvatorij Slovencima dokazao je koliko poštuje sve one dečke koji su poginuli u Domovinskom ratu samo zato što mu je Drnovšek bio partijski kolega. – kategorično govori Kolec.

Prema njegovom mišljenju “Račan je bio začuđen da su Istrani tako skočili pa i većina naših političara, imali su krivu percepciju nas Istrana oko pitanja. Kosorici zamjeram što nije znala prekinuti sa Slovencima, tj nije išla stopama Sanadera (oko tog pitanja), a da ne govorim njezino ponašanje sa Pahorom to je bilo ispod svakog državničkog ponašanja. A o ovim manjim političarima da i ne govorim, jer bi pale teške riječi. Puno njih se dokazalo da gledaju samo svoje interese, pa su mijenjali mišljenja, kad im je partija bila na vlasti govorili su nam jedno, a kad bi bili u oporbi govorili su nam drugo. Ali bilo je stvarno i dobrih političara koji su nam pomogli kao Tonči Tadić, Slaven Letica, Jadranka Katarinčić, Darko Jergović pa i ne bi se mogao žaliti i na Sanadera koji se trudio, ali je podcijenio Slovence.”

Uz onu tzv. visoku politiku problem je i lokalna samouprava koja pogotovo ovih 9 godina pokušava na sve strane oslabiti, tako da ne možemo realizirati nikakve projekte, ne žele namjerno investirati u luke.

– Izgubili smo jedini sajam ribarstva CROFISH, a nisu se udostojili niti doći kod ribara pitati što treba. Što se tiče pravednog razgraničenja, Hrvatska se uvijek držala međunarodnog prava i uvijek je tražila da se ide na međunarodni sud mora, bila je i spremna na kondominij što su Slovenci uvijek negirali. Znate da je 90 tih god Banditerova komisija rekla da republičke granice SFRJ moraju postati državne granice, pa se sada  svaki pametan čovjek može zapitati koliko daleko se može pomicati ta granica? 10, 100, 1000 metara? Takav princip vrijedi i na moru. Za vrijeme SFRJ postojali su republički zakoni pa tako i ribarski, pa dovoljno je zapitati se gdje bi počeo slovenski ribarski zakon? Kad znamo da za vrijeme Juge  hrvatski republički inspektor kontrolirao je od ušća rijeke Dragonje, a ne kanala Odorika. Istina je da je slovenska milicija kontrolirala Savudrijsku Valu, ali je i istina da je hrvatska milicija kontrolirala Savudrijsku Valu, ali  patrolirala  je i do Kopra. Nije da se baš sjećamo da je slovenska milicija patrolirala do Umaga, znala je doći do Savudrije, ali ne preko. – govori nam Kolec.

Photo: Facebok/Udruga Mare Croaticum

Ali nama sada ne pada na pamet reći hrvatsko teritorijalno more je do Kopra. To vam sve govori. Na žalost ima onih koji govore da granice na moru nije bilo, to govore tendenciozno i namjerno. Kod takvih postoje određeni razlozi zašto to govore. Ovo što je presudila ta arbitraža je sve nas malo iznenadila iz razloga što ne znamo sa kojim kriterijima su ovi povukli crtu.

– Povukli su crtu tako da se hrvatska uzgajališta u Savudrijskoj vali nalaze  pola u Sloveniji.,  a pola u RH.  Pitamo se zašto crta kod linije Savudrija Piran skreće na jug? Pametnome dosta. U ostalom gledajući realno Slovenci su izgubili taj spor i ako smo mi izašli, pa niti tih 50 km kvadratnih ne bi trebali dobiti. Nemojmo zaboraviti da su taj sporazum oni sastavili i nama ga imponirali jer su nas ucjenjivali s ulaskom u EU. – kazat će Kolec.

Prljavi igraju prljavo

Oko raspleta ove “životne sapunice” teško je unaprijed govoriti. Slovenci su nepredvidljivi i igraju prljavo.

– Mijenjaju konstantno igru na terenu. Interesantno kako sada govore da mi ne poštujemo međunarodna pravo jer smo izašli iz te kontaminirane arbitraže, ali ne pitaju se koja su sve međunarodna prava kršili svih tih 28 godina. Od aneksije Savudrijske vale preko memoranduma Piranskoga zaljeva, zakona o morskom ribarstvu  RS s kojim su ušli debelo u naše teritorijalno more, aneksijom dio HR međunarodnih voda itd. I sa svime time ušli su u EU. Za to i EU ima svoju krivicu. Oni su jaki destabilizatori ovih krajeva, imaju sreću samo da Hrvatska vodi neku Gandijevu politiku, jer ruku na srce tko bi pustio slovensku policiju da pređe crtu sredine i da tako slika naše ribare i na kraju još nam šalje kazne. Jednostavno bojimo se da izgubimo jedinu granu koja je pozitivna kod nas, a to je turizam i ako se slovenci trude jako pametno uništiti nam turizam sa kilometarskim kolonama na granici, antipropagandom, itd. – upozorio je Kolec.

Prema viđenju “situacije na terenu” ribar Kolec tvrdi kako su: “Svi smo mi na gubitku. Nemamo mira. Mogli su prihvatiti kondominij i tako raditi zajedno sa nama, ali je očito da im slov. politika to ne dozvoljava. Što se tiče da će raditi do Vrsara, na to mogu zaboraviti. Ima slovenskih ribara koji igraju prljavo tj dobivaju instrukcije od slov. političara i do sada nismo baš vidjeli da su slov. ribari  pokušali kontrirati slov. političarima, a znaju dobro kako se radilo za vrijeme SFRJ .”

Međutim poantira Kolec: “Ribari neće platiti kaznu jer ako bi platili priznala bi se slovenska granica. Toga smo svi svjesni.”

Photo: Facebok/Udruga Mare Croaticum

U svemu ovom “životnom cirkusu i đumbusu” Kolec daje za pravo premijeru RH, Andreju Plenkoviću kada kaže kako je: “Premijer je jedno ugodno iznenađenje, jer nikada do sada jedna Vlada nije tako reagirala”.

– Poslan je  prilično veliki broj  policijskih brodova (što nekima smeta, nama ribarima ne). Imali smo više sastanaka sa Vladom, a nemojmo zaboraviti da je premijer bio i kod nas kao što je bila i predsjednica. U kontaktu smo sa ministrima  i očekujemo brzo još jedan sastanak. Vlada je preuzela sve te kazne, a nas su zamolili da se držimo mirnima što je koji put jako teško. Mi ne znamo kako će to sve završiti, naši političari čekaju završetak izbora u Sloveniji (negdje 6 mjes.) da bi krenuli neki pregovori, ali ja osobno mislim da se slov. politika prema nama neće promijeniti. Premijer više lobira na relaciji ZG – EU, ali po meni to nije dovoljno jer smo vidjeli da slov. nije baš da poštuju EU prava kad njima ne odgovara. Trebali bi imati više inicijative i na terenu, a tu prostora ima puno. Smeta isto kad se slovence gleda preko turizma. Često se mogu čuti neki kvazi političari kako oni puno doprinose. Po nekim računicama stvar je obratna. Imaju svoje vikendice u RH koji iznajmljuju na crno, kupuju slovensku špižu, love našu  ribu nekontrolirano i prodaju po restoranima, kad grade vikendice zovu svoje majstore koji rade na crno i uzimaju posao našim obrtnicima, ljeti ulaze s gliserima u naše teritorijalno more bez da naprave ulaz, tj. krše Schengen, crničarter, itd., pa se ja pitam gdje je tu računica.? Neću govoriti o   Lj-banci, Krško, Sv. Gera… – zaključuje Kolec.

Svjetionik Savudrija / Photo: Jurica Gašpar

I dok “ribar plete mrižu svoju, koja njemu triba”, velike ribe jedu one manje. Spor oko granice sa Slovenijom poput Damaklovog mača visi svima nama nad našim glavama i samo se čeka trenutak kada će “siječa započeti” i koja će glava prva pasti ( a u Sloveniji je već glavu izgubio slovenski premijer koji ju je ponudio na pladnju). Za sve to vrijeme “mi živimo kao u nićijoj zemlji”. Dobro kaže ribar Kolec: “Vodimo Gandijevsku politiku” Ili možda na svijet gledamo prostodušno, iskreno i nevino kao indijanski poglavica prije 200 godina? A život dotle uzima svoj danak u šoldima, u strpljenju ribara u njihovom teškom ribarskom životu. I smije mu se u lice, jer kao da hoće reći kako niti ribari nisu više ono što su bili kada je Krist uzeo samo ribare za svoje sljedbenike i sa “jednom ribicom nahranio tisuće gladnih ustiju”. A danas? Svi čekaju svoje ribare da im na pjatu isporuče ribu slanu od soli i znoja na ha…što drugo, nego na domaćem, hrvatskom pjatu. Nama, osiromašenima i ojađenima, razočaranima, samo je izgleda još ta nada – preostala.

Gordana Igrec

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: