Jesmo li doista dobri sluge i loši gospodari?

Jesmo li doista dobri sluge i loši gospodari?

1521
Podijeli objavu
Photo: Boris Kačan

ZAGREB – “Uvođenje reda” ili višestruko dizanje pristojbi za nautičare diglo je priličnu prašinu proteklog tjedna. Bušiti jaja jedinoj zlatnoj koki i pilati granu  turizma na kojoj sjedi hrvatski BDP dok se lijevom rukom drži za krhku grančicu “svega ostalog” nikako nije pametno, kazat će protivnici ove ideje. Drugi su pak samouvjereno komentirali ovakav potez: “Neka idu, ionako imaju novaca. Što će nam oni koji ne mogu platiti i tu sitnicu!” 

Gospodarimo li dobro onim što smo sami stvorlili? Statistika nam ne ide u prilog ako govorimo o industrijskoj, poljoprivrednoj ili bilo kakvoj proizvodnji. Što nam onda ostaje? Pa zapravo sve ono što sami stvorili nismo nego nam je omogućila priroda, dragi Bog ili jednostavno sreća da živimo upravo ovdje, gdje sad jesmo.

Statistika demantira demagoge

Da dobrim dijelom živimo samo od našeg okoliša opet govori statistika; od nategnutih 130 milijardi kuna ukupnog cjelodržavnog proračuna, Hrvatska zaradi 80 milijardi od turizma. Je li stoga pametno višestruko dizati cijene godišnjih paušala na promet jahti našim dijelom Jadrana? Da budemo precizniji; je li pametno dizati cijene nautičarima koji će u prosjeku dnevno potrošiti između 70 i 170 eura? Primjerice, ostali gosti potroše dnevno u prosjeku 15, a domaći jedva 6 eura.

Ministar turizma, Gari Capelli kaže da jest. Dapače, on tvrdi kako je sramotno koliko su malo do sad plaćali. Dodaje kako nije istina da nautičari dižu sidro i sele u konkurentske zemlje i pojašnjava da se turisti na brodovima ionako zadržavaju samo mjesec-dva. Stoga iznos kojeg su plaćali za cijelu godinu, prema njegovoj logici – trebaju samo spiskati u mjesec dana. I dodati još pokoju kunu.

Ipak, ma koliko ministrova logika njemu i cjelokupnom ministarstvu na državnoj sisi bila jasna, Nijemci, upravo oni najčešći i najizdašniji naši gosti, prvi su se pobunili protiv ove ideje. Nije ljudima koji rade za svoj novac logično da ih se muze samo zato “jer imaju skup brod, pa mogu platiti”. Nisu im logična ni opravdanja tolikih poskupljenja u situaciji gdje se konkurencija bori za svaki euro, pa većina razmišlja, dok su neki već i odlučili – “odlazimo u povoljnija mora”. Turska i Grčka, jedva su dočekale ovakav rasplet u Hrvatskoj, pa se natječu koja će brže-bolje korigirati cijene i biti konkurentnije.

Ako imaju, nisu glupi

Zemlje u kojima se masno plaća svaka bova i davno izgrađena nautička infrastruktura, zemlje u kojima svaki seoski poglavica daje sebi za pravo da divlja u vali koju je zapišao, pardon – dobio koncesiju pa ga sud pritom kazni s vrijednosti par litara goriva za pentu koju nateže, zasigurno nisu privlačne iole pristojnim i kulturnim nautičarima.

Dok radimo za druge i u drugim zemljama, slovimo za najbolje radnike. Kad imamo priliku upravljati svojim dobrom i bogatstvom, spasiti nas mogu opet samo odluke drugih. Jer u nedostatku proizvodnje, što smo mi bez turizma osim loši gospodari vlastite zemlje?

Upravo simbolično, redakcija portala stoga ovog tjedna izabire fotografiju Borisa Kačana koja najbolje simbolizira temu što je obilježila tjedan za nama. Uz nadu da će za promjenu u hrvatskom društvu biti u pravu ministar, a ne tek posljedica njegove odluke.

D.G.

BORIS KAČAN PHOTOGRAPHY

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: