Ni u moru mire…

Ni u moru mire…

2170
Podijeli objavu
Photo: Franko Alujević

Danas, u doba kad se tehnologija razvija warp brzinama i kad je čovjek u stanju zaviriti u najveće dubine i nekad nezamislive visine, more je sa svojom florom i faunom postalo izloženije i ranjivije nego ikad u povijesti. Enormne količine otpada, poglavito skoro pa nemoguće razgradive plastike, pluta oceanima i morima diljem planete, zagađujući vode i ugrožavajući cijele ekosustave sa njihovim stanovnicima u svim stupcima mora. Samim tim i nas same koji eksploatiramo more.

Franko Alujević

Uz zagađenje upravo je i neumjerena i nekontrolirana eksploatacija mora jedan od najvažnijih čimbenika kad se govori o budućnosti morskih ekosustava.

Ako zanemarimo zasad široke oceane i ograničimo se na svoje dvorište, upravo je ta eksploatacija i njeni rezultati ono što možemo zamjetiti kao bitnu razliku u odnosu na ne tako daleku prošlost.

Gledajući po internetu neke stare dokumentarne zapise i isječke otprije nekih 50-ak godina, kod ribara uočavam jednu te istu mantru koja se ponavljala onda baš kao i sad. A ta je da ribe nema i da je prije bilo puno više.

Ribanje i ribarsko prigovaranje je sastavni dio života i izražaja ribara od pamtivijeka, to je tako bilo i bit` će.

Činjenica jest da su se mnoge vrste dovele do ruba propasti nekontroliranim (i pohlepnim) izlovom,  neke vrste su dovedene na rub propasti, dok je drugima porasla brojnost i održavaju se prilično dobro.

Photo: Franko Alujević

Je li ribe prije bilo više? Možda.

Jesu li alati u međuvremenu evoluirali? Apsolutno.

Uz današnje aparature i opremu malo toga je ostalo skriveno.

Moćni sonderi i njihove značajke poput downscan-ova, side imaging-a, chirp tehnologije na morskom dnu vide i najmanju ribicu koja se skutrila iza kakvog kamena, sigurna od napada grabežljivaca, ali ne i od oka koje je promatra iza ekrana visoke rezolucije.

Nesalomljivi štapovi, nevidljive strune, čvrste upredenice, udice svih oblika i veličina ostavljaju ribama malo šanse za spas.

Da nebi bilo da je oprema kriva za sve, isključivo je na nama odluka kako ćemo se ponašati prema moru.

Photo: Franko Alujević

Prepucavanja na relaciji sportski-profesionalni ribolovci su svakodnevna. Svatko ima svoje argumente i dokaze kako baš on ne ugrožava more i kako je njegov način ribolova najmanje štetan. Svaki način ribolova je poguban za riblji fond ako ga se koristi neodgovorno, masovno. Za krivolov i prekomjeran izlov je, drage dame i gospodo, nevažno radi li se o puški ili mreži.

Postoji puno istinskih zaljubljenika u more i s jedne i s druge strane, ali puno je i kukolja u tom žitu.  Još uvijek. Kad se taj kukolj ukloni i kad kolektivna svijest bude u takvom stadiju da na more gleda kao na živi organizam, a ne kao na rupu bez dna, tada ćemo krenuti u pravom smjeru.

Photo: Franko Alujević

Ipak, da nebi sve bilo tako crno, mišljenja sam da se zadnjih godina situacija nešto popravlja u pogledu zaštite mora. Tako sve češće možemo naći vijesti o hvatanju krivolovaca dojavama građana (bar onima na koje državni aparat reagira), te kaznama za iste. Ljudi su počeli sve više osuđivati i prijavljivati takve postupke, pa više nije normalno u uzobalnim mjestima sa letargijom gledati na one koji se naočigled svih bave krivolovom, love nedoraslu ribu i tamane sve na što naiđu pod morskom površinom. Nadam se da će uskoro i vijesti o ekocidu cijelih matičnih jata ribe, npr. komarče, postati iznimno rijetke, te da će prizori minijaturnih grdobinica, komarčica, fratrića i ostale ribe iz podmorskih dječjih vrtića na ribarnicama postati više iznimka nego pravilo kao što je to slučaj danas.

Moramo misliti na budućnost
Photo: Franko Alujević

Zakoni koji se donose su dosta konfuzni, nerijetko i pristrani, ali se ipak donose i pokušava se nešto napraviti na tom polju. Uz pomoć struke te uz malo više sluha za ribare i ribolovce, moglo bi se u budućnosti izglasati dobar zakon koji će štititi more i ribare i naći načina za pametno gospodarenje morem. I kad te zakone budu donosili oni koji more vide više nego jednom godišnje i koji nisu zavareni za fotelje duboko u kontinentu.

Moralna obveza svih nas je da more poštujemo i štitimo i da se prema njemu odnosimo kao prema živom organizmu, jer more to i jest.

Živi organizam koji treba našu zaštitu i poštovanje, za dobrobit svih nas i budućih naraštaja.

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: