Osnove sigurnosti ronjenja: MEDEVAC” ili MEDical EVACuation

Osnove sigurnosti ronjenja: MEDEVAC” ili MEDical EVACuation

1245
Podijeli objavu
Photo: Davor Majkić

Iako svi znamo da je ronjenje boravak u čovjeku neprirodnim uvjetima, a većina zna da je sigurno toliko koliko smo ga uredno pripremili, mnogi ipak to ne poštuju. Neki od njih imaju sreće, neki stradavaju, a neki se ne vrate.

Davor Majkić

Iskreno priznanje je da smo u svojim počecima zaista ronili neorganizirano, nepripremljeno pa i divlje, ali tada nije bilo informacija, literature, znanja, interneta, malobrojni smo se međusobno poznavali i imali prilike razmjenjivati iskustva, NISMO ZNALI,…da i mi smo bili jedni od tih sretnijih i vraćali se s mora ali naučili smo i više ne činimo gluposti.

Iako će ovaj tekst djelovati  militaristički i zamorno, poštivanje procedure čini nas sigurnijima a to se najbolje vidi u poslu gdje je svaki uron dokumentiran, a eventualne nezgode zahtijevaju istragu. Upravo zbog toga vrlo ih je malo u krugovima profesionalnih i vojnih ronioca u odnosu na sportaše.

Kako priče obično počinju: “bio jednom jedan….”

  • liječnički pregled koji vam neće rješavati eventualne probleme u slijedećim uronima, ali će vas unaprijed upozoriti na većinu mogućih zdravstvenih kontraindikacija. Nije cilj dobiti certifikat o zdravstvenoj sposobnosti već saznati postoje li problemi i čega se moramo čuvati.

    Photo: Davor Majkić
  • Gdje ronimo?
    • Dubina određuje potrošnju zraka (ili bilo koje dišne smjese) i moramo je izračunati jednostavnom formulom, ali vrlo strogom jer je vrlo varijabilna među pojedincima
    • uobičajenim disanjem na površini trošimo 35 litara zraka u minuti, ali ta se količina multiplicira dubinom:
    • -10m dubine očekujemo potrošnju 70 litara u minuti,
    • -20m potrošit ćemo 105 litara zraka u minuti
    • -30m traži 140 litara
    • -40m kao granica za SCUBA ronjenje zrakom popit ćemo 175 litara svake minute

      Photo: Davor Majkić
  • sve ovo shvatit ćemo kao osnovnu teoriju za pripremu ronjenja osobito jer svi proračuni predviđaju da se u stresnim uvjetima troši 40 litara zraka u minuti ILI VIŠE.
  • Stresni uvjeti su plivanje “kontra kurenta”, nepravilno balansiranje, neispravna oprema i kvarovi na njoj, bilo čime izazvan strah, niske temperature, radovi,…
  • drugim riječima predvidite dubinu i uvjete, računajte da vam treba zraka za izron i dekompresiju, te na kraju neka rezerva za slučaj problema što je i najvažnije.
  • današnji trend “tehničkog ronjenja” pomaknuo je granicu dubine ronjenja s -40m na nedefiniranu dubinu, ali nije pružio dovoljno informacija, obuke, savjeta,…da bi to bilo sigurno. Ronjenje zrakom ograničeno je sportašima na -40m a za profesionalce -50m što je i logično jer profesionalci su bolje školovani, bolje utrenirani i u boljoj kondiciji obzirom da rone konstantno, imaju komunikaciju s površinom, pa je i očekivati takvu razliku.  Osnova ograničenja (uz ljudsku glupost i nepromišljenost) je prvenstveno parcijalni tlak kisika u zraku kojeg dišemo a koji prelazeći 1,40 Bar apsolutnog tlaka postaje toksičan. Slijedeći je dušik koji na dubini postaje opojan. Ne, ne puši se iako ima slične efekte. Jednostavno je, ronite zrakom do -40m dubine, a za dublje pronađite dobru školu i budite ozbiljan učenik.
  • pred ronjenje s broda idealno rješenje je objesiti lanac s još jednom ronilačkom bocom i respiratorom kako bi se za vrijeme dekompresije karabinerom “zakačili” na adekvatnoj dubini, nećemo zamarati ruke i smanjivati cirkulaciju krvi u njima, u slučaju nesvjestice nećemo otplutati u nepoznatom smjeru, a pogrešan izračun količine zraka spasit će boca koja visi na lancu.
  • ronimo li s kraja treba izabrati dio obale pogodan za komotnu siestu u trajanju dekompresije i tamo parkirati automobil. Odnesite boce i svu opremu na mjesto odakle ćete započeti uron te doplivajte-doronite do mjesta gdje vas čeka automobil. Nikako suprotno jer teglenje teške hrpe opreme nakon ronjenja drastično ubrzava izlučivanje otopljenih plinova, pa i nakon uredne dekompresije riskirate posjet komori. Mjesto mora biti i takvo da možemo iznijeti eventualno unesrećenog partnera (ili on nas) bez da ga oskatimo vukući ga po stijenama.
  • Zanemarivanje kurenta (morskih struja) može vas natjerati da “negdje čekate vlak za natrag”. Među otočićima i hridima strujanja su vrlo snažna i onemogućit će povratak a možda i dekompresiju, pa na takvim mjestima jednostavno pogledamo tablice morskih mijena i prema njima izaberemo vrijeme urona u maksimalnoj plimi ili oseki kad je struja najslabija.
  • Gdje je najbliža komora i kako stići do nje? Treba li tretman platiti unaprijed?
  • Zaronili smo, uživamo, (mislimo da je sve savršeno organizirano ?), ali ponekad sreća nije na našoj strani ulice, ili smo je zaboravili na vrijeme pozvati. I što tada?
  • Shvatili smo da nam je zrak pri kraju a još treba dekompresija, rezervnu bocu smo zaboravili objesiti na mjesto očekivane dekompresije. Trenutni izron dozvoljenom brzinom 10m/minuta sa što manje napora, divljanja, teglenja skupljenih suvenira,do prvog zastanka. Spontano ćete zadržavati dah i raditi rjeđe udahe štedeći preostali zrak, to nije najbolje rješenje ali je bolje nego ostati bez zraka. Jedino što možete učiniti je nakon nepotpune ili propuštene dekompresije ODMAH krenuti prema komori dišući čisti kisik (koji ste trebali spremiti planirajući ronilački izlet). Ne zaboravite liječniku pokazati svoj ronilački kompjuter što će mu olakšati dijagnosticiranje. Ispunjavanje priloženog neurološkog testa na mjestu nezgode ili po putu neizmjerno će pomoći liječnicima osobito uspoređujući ga s trenutnim stanjem po dolasku k njima.

    Photo: Davor Majkić
  • Zrak je pri kraju ali dovoljan za dekompresiju, samo nemam pojma gdje mi je barka? Nemate kamo nego prema gore, teško je ili nemoguće održati željenu dubinu na dekompresiji “u plavom” i pomoći će vam bovica oblika epruvete popularno zvana “banana” ili “kobasica”, koju ćete napuhati zrakom iz respiratora i tako “ispaliti” na površinu. Odmatanje špaga sa zarolanog tijela bovice vrlo vjerojatno će vas zaplesti, pa špag motajte na uteg koji će padom u dubinu odmotati špag i zategnuti ga a vama ostaviti slobodnu bovicu. Praktično rješenje je i motanje na kalem potrošene teflonske trake za vodoinstalatere. Ispaljena bovica pružit će uporište za dekompresiju, pokazati vašem “barkariolu” gdje ste pa će doći po vas, ali i upozoriti druge nautičare da vas zaobiđu. Ne zaboravite da jedrilice plove gotovo nečujno, a kobilica im je tvrda u p…
  • Svaka povreda, nagnječenje, krvarenje, smrzavanje, neočekivani susreti, ubodi otrovnih životinja…..izazivaju određeni šok u tijelu i time mogu omesti i pravilno izračunatu dekompresiju. U takvim slučajevima započnite izron odmah i svakako produžite dekompresiju maksimalno moguće. Ni to ne garantira ništa pa pratite eventualno vidljive simptome i subjektivan osjećaj svog stanja. Ako vam se čini da nešto nije OK, znači da nije ok i odmah prema komori. Ovdje vrijedi ona stara “bolje spriječiti nego liječiti”.

    Photo: Davor Majkić
  • Nije uvijek moguće to izvesti, ali tretmani u poslu pokazali su se VIŠESTRUKO uspješniji ako smo uz pacijenta u komoru poslali njegovog partnera, ako ih je više onda biramo njegovog najboljeg prijatelja. Prijatelja treba unaprijed savjetovati da u komori iscijedi i zadnju kap duhovitosti i smisla za “pod¥€§@w@nje” jer to pacijentu zaista ulijeva snagu.
  • Izgubljenog partnera je teško pronaći ali ne zanemarujte i malu mogućnost. Prva reakcija je dogovoreni zvučni signal, nekad je bilo kuckanje oštricom noža po boci a danas postoje “shakeri” ili zveckalice. Odgovori li vam znači da po prijašnjem dogovoru krećete obojica u izron pa ćete se nać na površini.U poslu nosimo kalem tankog špaga koji omogućuje kružnu pretragu i povratak na isto mjesto, ovdje bi koristilo ukoliko partner ne odgovara. Ma koliko zvučalo surovo, ako niste pronašli partnera a zrak vam je pri kraju, budite matematičar – jednim gubitkom gubi jedna obitelj, dva gubitka su dvostruki gubitak. Ako barem vi preživite imate priliku slijedeći put nekom drugom spasiti život. Rukama, reakcijom, postupcima ili prenošenjem tog iskustva. A vaš izgubljeni partner je možda već na površini i čeka vas.

    Photo: Davor Majkić
  • Ronioci su radoznala vrsta i znamo da čeprkaju po svemu što vide, a to ponekad rezultira ogrebotinama, porezotinama, kojekakvim povredama i ubodima otrovnih životinja. Najosnovnije znanje prve pomoći ublažit će posljedice ali za ozbiljnije slučajeve trebamo i liječničku pomoć. Otrovi morskih životinja su termolabilni !
  • Najgore situacije su srčani ili moždani udar, gubljenje svijesti pod morem koje obično rezultira utapanjem i teže fizičke ozljede s obilnim krvarenjem.Nije teško naučiti osnove reanimacije, zaustavljanje krvarenja i primjeniti ih, ali istovremeno poziv liječniku, komori i nevjerojatno organiziranoj službi “122”. U SVAKOJ takvoj situaciji UVIJEK pomaže disanje čistog kisika na atmosferskom tlaku. Ne zaboravite, niste ovlašteni davati kisik pod tlakom, znači ni u moru.
  • Prilikom skakanja u more, padova,… događaju se naizgled banalne i glupe povrede, ali one mogu rezultirati povredom kralježnice. Tako unesrećenog ne možete primiti za uši i iščupati iz mora a nemate nosila – “stretcher”. Svaka polica, dovoljno duga “boccaporta”, vrata kabine barke ili doplutala daska može poslužiti za transport ne pogoršavajući povrede.
  • “MEDEVAC” ili MEDical EVACuation je do najsitnijeg detalja pripremljena procedura za krizne situacije i njeno poštivanje spasilo je nebrojene živote, ne morate je imati isprintanu na desecima stranica, ali znanje osnova prve pomoći i unaprijed pripremljene informcije o komorama, hitnim službama, transportu,… zaista mogu spasiti život vašem partneru ili Vama.
  • na kraju fraza iz posla: “lesson learned”!  Svaka greška, problem, nezgoda ili bilo koje iskustvo vam je škola za ubuduće, a trebali bi je podijeliti s kolegama.

Davor Majkić

Knjigu Davora Majkića cRommercial diving, možete naručiti OVDJE.

Photo: Naslovnica
Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: