Osvrt na položaj profesionalnih ribara u EU

Osvrt na položaj profesionalnih ribara u EU

2817
Podijeli objavu
Photo: Facebok/Udruga Mare Croaticum

Na adresu našeg portala stiže otvoreno pismo  predsjednika Udruge profesionalnih ribara Mare Croaticum Daniele Koleca u kojem ističe niz problema s kojim se u Hrvatskoj suočavaju ribari. Upozorava na neslogu kao i Hrvatsku obrtničku komoru za koju tvrdi kako je ulaskom ribara u sektor obrtništva postalo sve teže.

Pismo odražava isključivo stav potpisanog autora, kojeg zbog interesa javnosti objavljujemo u cijelosti.

Photo: Facebook

Već davne 2000 god vidio sam da nešto se ne poklapa u ribarskoj organizaciji tj obrtničkoj komori ali tada imao sam puno veće probleme za rješavati pa sam problematiku ribarskih organizacija pustio sa strane. Time sam se detaljnije počeo baviti nešto prije ulaska  Hrvatske u EU pa sam počeo dublje istraživati  kako su ribari organizirani u ostatku svijeta.

Na Međunarodnom sajmu ribarstva i ribarske opreme CROFISH, zvao sam Talijane, Slovence, Poljake, pričao s Englezima i Francuzima gdje su se svi čudili kad bi saznali da smo mi obrtnici. Stariji ribari vjerojatno se sjećaju Sindikata ribara iz Šibenika. To je bio put koji smo kao profesionalni ribari trebali uzeti. Naravno  pogreška je bila da se zvao sindikat, ali tad je to možda tako trebalo biti jer smo mi poslodavci pa smo zato po pravilima trebali biti udruga. U to vrijeme bili smo poljoprivrednici i uživali smo određene beneficije kao i naše kolege iz poljoprivrede.

Problemi su krenuli 1994 god kada su nas po sili zakona obavezali da se upišemo u Hrvatsku obrtničku komoru (HOK), pa je tada 90% ribara postalo obrtnicima. Koliko sam istraživajući shvatio, skupina ljudi iz HOK-a preveli su s talijanskog na hrvatski termin ,,pesca artigianale ,,što  u Italiji zovu i pesca costiera“ (obalni ribolov). Na talijanski „artigiano“ znači obrtnik ali „pesca artigianale“ u talijanskom jeziku je kategorija ribarstva koja nema veze sa obrtništvom. Talijanska definicija obrtništva  je otprilike: tvrtka koja, koju vrši obrtnički poduzetnik (osoba koja ga osobno i profesionalno vodi kao vlasnik) ima za prevladanu svrhu obavljanje djelatnosti proizvodnje robe, pa čak i poluproizvoda ili usluga (isključujući djelatnosti poljoprivredne, komercijalne, javne opskrbe hranom i pićima) a tako je slično i u drugim zemljama. Neke zemlje čak ističu da je obrtnik onaj koji od nekog repromaterijala ručno izradi neki proizvod; npr. od kože remen, cipele itd. Kod nas je pak definicija obrtništva „malo drukčija“. Obrt  je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu sa Zakonom. Djelatnost obavljaju fizičke osobe sa svrhom postizanja dobiti, koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.

Lukavo, jednim potezom HOK je dobio oko nekoliko tisuća novih obrtnika spremnih za guljenje. Nemojmo zaboraviti komorski doprinos gdje je stotine ljudi dobilo blokadu jer ga nisu plaćali. Velik dio se pita  s pravom čemu taj komorski kad od toga nemaju ništa. Po pravilima trebali smo otvoriti firme d.o.o ili biti dalje poljoprivednici ali nikako obrtnici jer mi ovisimo o prirodi. Ona diktira tempo rada i ulova, a ribar obrtnik svaki mjesec mora plaćati obvezna  davanja na osnovi od pet tisuća kuna, imao ili nemao! Pa ti ih nađi kad mjesec dana ne radiš, brod ti je u kvaru itd. Kod d.o.o sam si dižeš ili spustaš plaću na bazi primanja (barem je tako bilo).

Photo: Jurica Gašpar

Jedina država svijeta čije ribare predstavlja državna institucija

Analizirao sam listu obrta Španjolske, Italije, Engleska i Njemačke. Unutar te liste postoje svi obrti osim ribarstva. Jedino Španjolci imaju obrt ribarstvo ali to su obrtnici koji rade vrše, armiraju mreže itd. Opet iz repromaterijala, stvaraju nešto ručno! Znači kao i uvijek mi moramo biti nešto “posebno“.

Mi smo posebni tj. jedini na svijetu jer ribare predstavlja državna institucija. U Narodnim novinama 146/2004  kroz Popis tjela javne vlasti tj. Gospodarstvene ustanove Republike Hrvatske to su:

Agencija za promicanje izvoza i ulaganja

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja

Hrvatska gospodarska komora

Hrvatska obrtnička komora

Hrvatska turistička zajednica

Hrvatski savez zadruga

Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti

Hrvatska komora arhitekata i inženjera u graditeljstvu.

To znači da profesionalni ribari nemaju svoje samostalne udruge tj. ne  djeluju samostalno, imaju predstavnike koji „dobrovoljno rade“ za Državu. Na vlastita leđa probao a ne samo ja, da ukoliko neki predstavnik ribara traži neka „malo veća prava“, odmah mu sa strane dolazi netko iz HOK-a koji ga upozorava da se malo smiri jer ga je zvao neki političar. Pa taj skače jer mu se naravno pruža prilika da se još više uhljebi. Da ne govorimo koje makijavelističke igre se dešavaju kad imamo izbore za predstavnike Upravnih odbora, županijskih i državnih izbora.

Photo: Morski.hr

Izbori u HOK-u nekima prilika za lijepu zaradu?

Degutantno je kako se neki obrtnici bore za stolicu i što su sve spremni raditi. Sada smo isto svjedoci igre na terenu jer će uskoro izbori u HOK-u. Zna se da neki dobivaju masan novac samo od putnih naloga, putovanja itd. Želim napomenuti da HOK nije neka zločinačka organizacija,ima on svoje prave i poštene ljude ali u prošlosti bilo je problematičnih predstavnika koji su jeli i pili na naš račun kao što ima poštenih i radišnih predstavnika ribara ali na našu nesreću stoje na pogrešnu stranu. Dok se nećemo osvijestiti i budemo priznavali HOK kao krovnu organizaciju od nas nikada ništa neće biti. Netko će reći – ok, ali nitko ne brani ribarima da osnivaju udruge. Činjenica je da političari preferiraju takav model i preko predstavnika ribara kontroliraju ribare, a sama činjenica da HOK i HGK ne mogu radi statuta u štrajk – sve govori.

Divide et impera

Kad smo 2011. godine imali štrajk ribara kojeg su organizirale udruge Mare Croaticum, Istarski ribar i Naše more, bojkotirali su nas baš predstavnici ribara HOK-a i neke kategorije ribara okupljene od tadašnjeg tajnika, a mi smo samo tražili prava  koji imaju naše kolege iz EU. Danas jesmo gdje jesmo (naravno na dnu ljestvice) baš radi tih kvazi predstavnika.

Često se pitam kako su se uspjeli izvući na neki način poljoprivrednici. Oni imaju svoje udruge, Poljoprivrednu komoru. Vidimo da često nemaju dlake na jeziku. Bore se, organiziraju se. Činjenica je da nas lobisti drže pod kontrolom, a to paše i političarima. Iako smo ušli u EU, mi nemamo pola uvjeta kao što imaju naši europski kolege krenuvši od cijena ribe, vezova, škverova, poreza, burzi, iskrcajna mjesta, registar, itd. Da ne govorim da smo samostalne udruge imali još od početka, danas bi one samostalno pregovarale sa Bruxellesom (jer to rade i naše EU kolege) i vjerojatno bi iz planova za upravljanje dobili neke derogacije, odnosno iznimke. Ali išlo je kako je išlo. Udruge se ne stimuliraju kako se napravilo npr. sa zadrugama (čisti fijasko) ribarskim udrugama ne da se ona važnost koju imaju u EU. Uostalom, Udruga Mare Croaticum je potegla niz pitanja: od registra brodova, pravilnik o radu, STCF konvencija, uzgoj, burze, granica sa Slovenijom itd., dok su drugi šutjeli.

Ipak, kad se radi o raznim poticajima vlastitih alata, e onda tu je show. Umjesto da se gleda ribarstvo u paketu,  gledaju se vlastiti interesi, a samo primjer o zonama koje imamo upisane u povlasticama je primjer kako su se neki pojedinci iskoristili poziciju da eliminiraju konkurenciju.

Da ne govorimo o autorizaciji alata, što smo kao udruge tu skočili i govorili da u Mediteranskoj uredbi ne postoji pojam „autorizacije alata“ već imamo autorizaciju plovila. Svi smo danas svjedoci kaosa oko toga. Da ne govorim o baždarenju plovila. Pljačka stoljeća. Često se pitam jeli ti predstavnici ribara koji u biti predstavljaju ustanove a gdje smo mi po sili zakona upisani imaju moralno pravo nas predstavljati?

Photo: Facebok/Udruga Mare Croaticum

Ako se ti nećeš baviti politikom, ona hoće tobom

Znamo da HOK sve ribare stavlja u isti koš. U EU ribari koji žive od samoga ribarstva imaju neka veća prava od ostalih, što kod nas nije slučaj. Distinkcija između „čistog“ ribara ili sezonskog mora biti. Sjećam se prije 5-6 god, organizirao sam sastanak kod tadašnjeg ministra obrta Gordana Marasa u vezi problema obrta i obveznog članstva. Bilo je nas desetak ribara  iz Dalmacije i Istre. Htio je ukinuti obavezno članstvo i kako sam saznao skoro je i uspjeo  ali tad su predstavnici HOK-a otišli plakati kod predsjednika Josipovića i plan mu je propao.  Mislim  da su ti predstavnici i danas na vlasti.

S druge strane, čitao sam neke presude ustavnog suda gdje su negativno odgovorili nekim obrtnicima koji su htjeli izaći z HOK-a. Jednom mi je rekao jedan bivši političar: ako se ti nećeš baviti politikom, ona će s tobom i to je istina. To je dokaz da ako političar nešto odluči – može se, ali u tom slučaju neće se nam dati slobodu odlučivanja, pa se pitajte poštovani kolege: jeli vam tako dobro.

Zaključak,   profesionalni ribari bi trebali osnovati ribarske udruge. Je li njih deset ili dvadeset nije bitno, selekcija bi napravila svoje. Po kategorijama ili sa svim kategorijama nije opet bitno. Bitno bi bilo razgovarati ,naći zajedničke točke i zajednički ih rješavati  prema vlastima. Druge probleme gdje se ne bi baš i slagali rješavali bi ih kompromisno a nerješive probleme pustili sa strane.

Daniele Kolec, UPR MARE CROATICUM.

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: