Kome zvono zvoni u zimmer frei-u?

Kome zvono zvoni u zimmer frei-u?

1200
Podijeli objavu
Photo: Pixabay

Zidam kuću trokatnicu, miješam malter, motam žicu… zimmer, zimmer frei! Ovako se sve do sada pustopašno i s lakoćom pjevalo i pouzdalo u četiri zida slobodnog sobička, apartamana ili čak vile koje su služile tijekom kratke ljetne turistiške sezone za iznajmljivanje.

Gordana Igrec

No, kako stvari stoje u zakonskoj regulativi koju je predložio ministar turizma Gari Capelli starim navikama “zimmer frei-a” je odzvonilo! Ma, što to značilo? A znači – puno! Ako je suditi po velikom pospremanju u najvažnijem sektoru u državi u koji se slijeva od prihoda turista najveći dio novca u državnu kasu, tada takvo što postoje u najmanju ruku indikativno.

Iznajmljivači apartamana i privatnih objekata za turiste više neće moći olako shvaćati svoj posao u kojem su “zidovi radili za njih”. Oni bi pripremili doručak, ručak i večeru, a ako bi bili prostodušni i od volje možda se i “skompali” sa svojim fureštom, pa bi se to prijateljstvo nastavilo godinama pod istim krovom za ljetnih mjeseci, u istim uvjetima. Od sada pa nadalje poslužen ima biti samo doručak. Ručak i večera već spadaju u zabranjenu kategoriju. Takva pravila vrijede u Zapadnoj Europi kada je turistička ponuda posrijedi, osobito u susjednoj Austriji koja, iako nema more u državni budžet od zimskog turizma slijeva više novca od jedne Hrvatske kojoj su usta puna “plavog Jadrana”.

Photo: Pixabay/Morski.hr

Gdje će radnička/djelatnička klasa ljetovati?

Koraci velikog pospremanja, kako je objašnjeno od ministra Capellija idu u smjeru poboljšanja kvalitete ponude i ukupmoniranja turističke usluge prijateljima bicikala i prijateljima životinja, odnosno, novom valu u turističkom stilu provođenja slobodnog vremena. Dakako, da su se svi koji su duboko ukorjenjeni u stare i već dakako potrošene i izlizane navike u turizmu, našli ovom odlukom zateknuti. Pa, u svojoj inertnosti, bezinovativnosti, bezidjenosti i nefleksibilnosti ovaj najnoviji zakonski pomak u turističkom sektoru, dočekuju na kritiku, najblaže rečeno. Ako već ne, na – nož. Sve opravdavaju riječima, kako se, naime, ide na ruku velikim hotelskim lancima i eksluzivnom turizmu sa neiskrenim pitanjem: Gdje će radnik ljetovati pod takvim uvjetima na svojem plavom Jadranu? Kao da radnička klasa uopće postoji u novoj državi? Ili je s novom državom promijenila naziv u djelatnike i smanjila se svojim obujmom i svojim pravima. Ta, gdje će preostala radnička klasa nego u svoje vikendice zazidane na brzinu u bivšem sistemu ponajviše po Viru ili Pagu. Kod svoje rodbine ili prijatelja u kampove i apartamne koji se nude po mjeri njihovog novčanika. Tako je to u kapitalizmu po cijelome svijetu. Pa tako valjda treba biti i kod nas.

Ovim potezom kao da većina rentijera apartamana ili zimmer frai-a previđaju činjenicu koja izmiče svakodnevnom pogledu, a koji je prije svega kratkoročan i gleda samo vlastiti interes, pa zaboravlja na činjenicu da se moguće iza svega krije “svođenje države na svoju mjeru”. Moguće se veliki apetiti nekako smanjuju i život u maloj Hrvatskoj počinje se krojiti po njezinoj mjeri. Svakako da pustopašne balkanske navike koje su se održale unatoč svim kozmetičkim i ideološkim promjenama, a to je “parazitiziranje” na tuđi račun, shvaćanje svega oko sebe samorazumljivim pod parolom koja se održala desetljećima, a tako bi željela i nadalje: “Kako ćemo, lako ćemo!” ne mogu niti ne žele iz vlastitog komoditeta odreći se starih uvriježenih pravila, odnosno, labavih zakona i propisa i isto takve nemušte i šlampave, nedorasle prakse svakoj kvalitetnoj turističkoj ponudi.

Photo: Jurica Gašpar

Nije jer je ministar htio, nego Hrvatska mora i duhom u EU

Dakako, da ministar turizma Capelli nije ovim potezima “otkrio toplu vodu” nego je jednostavno bio primoran donijeti takve zakonske prooise zbog jednostavne činjenice što je Hrvatska već godinama članica EU, pa jednostavno mora “plesati po njihovim pravilima” ma kako “gospodski skrojeno odijelo EU” teško ide na nezgrapno tijelo našeg, još uvijek – Balkanca.

Za dobar turizam važna je uglađenost koju smo nekada baštinili iz Austro-ugarske, a koja je masovnim turizmom iz socijalizma kao rukom odnešena. Isto tako važna je marljivost, pedantnost i sve urođene kvalitete ugostiteljskih djelatnika i sveg ostalog osoblja u ovom velikom aparatu koji kod nas živi samo pet mjeseci intenzivnim životom. Živi, ali kako? Kao da ga voda donijela. Turistički radnici su pretežno – sezonci, apartamni sa dosadašnje tri zvijezdice obično zadovoljavaju – jednu. Ili čak nisu za upotrebu. I tako redom.

Photo: Boris Kačan

Ako činiš red, napravi ga drugdje, napravi ga svugdje

Ovaj red koji se pravi u turističkom sektoru bio bi za pohvalu kada bi ga sljedili potezi u svakom mogućem očitovanju ostalih sektora drušvenog života u inače obezglavljenom radnom životu čovjeka koji živi u Hrvatskoj. Bio bi, naravno, i za pohvaliti kada se ne bi unaprijed bojala našeg mentaliteta kojeg jako dobro poznajemo, jer ga osjećamo svaki dan na svojoj koži, a to je da “paragraf šumom, a narod drumom”. I već će se ovaj narod nekako snaći da eskivira sve rupe u zakonu i da dalje tjera po svome. Do, neke nove generacije na pomolu. Kako rentirijera, tako i turista. Oni koji pak prate i osluškuju gibanja u turističkom svijetu, unaprijed već znadu odakle “vjetar puše” i kakav nam, za budućnost, turizam treba.

Pa, ipak sve ovo bi bilo hvale vrijedno, kada neke stranke ne bi bile vrlo tašte, narcisoidne, megalomanski raspoložene jer su raširili svoje krakove poput hobotnice po svim segmentima života i društva i koji automatizmom sve dobre rezultate pripisuje sebi u zasluge kao i stvaranje države. Samo, kakve! I radi li to po naknadnoj pameti poteze za pohvalu radi poentiranja na kraju priče ili gleda bez stranačke pristranosti i ikakvog interesa u neku bolju budućnost i uređeniji naš mikroprostor? Poznavajući narav političara bez obzira na njihovu stranačku pripadnost, naš narod koji se na tihoj vatri peče već više od 20 godina, od kako je i došla moda okretanja vola na ražnju, a i poučen svim prijašnjim iskustvima moćnika koji su mu dahtali za ovratnik, nikako drugačije neće niti moći reagirati nego eskiviranjem zakona do daljnjeg. Ma, koliko njegove (zakonske) dobre namjere vodile u raj. A za mnoge i – u pakao.

Gordana Igrec

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: