MIRO ANDRIĆ: U hrvatskom podmorju i ja sam pronašao svoju zlatnu ribicu

MIRO ANDRIĆ: U hrvatskom podmorju i ja sam pronašao svoju zlatnu ribicu

1250
Podijeli objavu
Photo: Miro Andrić

Jedan od zaljubljenika u poeziju i u podmorje prof. kineziologije Miro Andrić do sad je izdao dvije knjige, snimio preko 10.000 fotografija, snimio nekoliko stotina sati snimljenoga filmskog materijala, 6 DVDa, a ukupno je sa svojom ekipom snimio 116 filmova iz vodenoga svijeta. U vrijeme dok godišnji odmori tek započinju ili već traju i dok se k moru prilazi tako ležerno i samorazumljivo kao prema nekoj “velikoj slanoj bari” koja služi za užitak prije svega, a ne poima se more kao “našu pradomovinu” kako je to lijepo jednom prilikom kazala pjesnikinja Ana Horvat, krenuli smo u razgovor sa vrsnim poznavateljem, štovateljem i ljubiteljem mora i podmorja, prof. Mirom Andrićem.

Na kraju razgovora ekskluzivno za Morski.hr autor je objavio svoj dokumentarac “Kampanel” iz serije “Zaronite s nama”…

Gordana Igrec

Doznali smo štošta zanimljivog iz svijeta podmorja koji nam se odmah “na prvu” učinio puno ljepšim nego naša svakodnevnica koju živimo u realnosti na kopnu, ne kao roneća već kao na dvije noge hodajuća bića. Kome je do zarona, neka zaustavi dah i uputi se s Mirom Andrićem i sa nama u naše prelijepo, nikada dovoljno istraženo podmorje. Vidjet će kakvi se samo nadrealistički svjetovi kriju ispod “velikog plavetnila”.

 

Gledajući dokumentarne filmove koji su inače najprodavaniji dokumentarni sadržaj iz Hrvatske u svijetu, autora prof. kineziologije Mire Andrića lagano možemo zaroniti u stihove haiku pjesme pjesnikinje Ane Horvat koja je kao malo koja žena pjesnikinja opjevala ljepotu mora i školjke, a dodamo li k tome i pjesmu “Gledam more” jednako tako bezvremenog pjesnika Josipa Pupačića koji je kao malo tko od pjesnika opjevao ljepotu mora kao da nam se sva razlika između ljepote poezije i dokumentarnog filma odjednom briše ili nas inspirira za čitanje poezije o moru.

Podmorski snimatelj Miro Andrić

Kako se jedan “kršan Hercegovac” odlučio baviti snimanjem hrvatskog podmorja?

Od ranog djetinjstva u Hercegovini sam se našao u svijetu fotografije. Kao “odrastao” momčić s 20 godina počinjem roniti na Kineziološkom fakultetu. U snimanje hrvatskog podmorja krećem tek nakon povratka iz Domovinskog rata, u 30 tim godinama. To je bila neka vrsta terapije, bijega od grube stvarnosti. Nekako profesionalnije, s usmjerenim ciljem u snimanje konkretnoga projekta Hrvatskog podmorja “gurnuo” me je još snažnije čovjek kojemu puno toga dugujem. On je znao puno više o moru jer je i on, samo kao dječak, pronašao sebe u moru otoka Korčule sa svojim djedom, dok su mu oba roditelja bila u komunističkim zatvorima. Akademik Ivica Kostović, taj dječak“s mora”, je otvarajući jednu moju, za mene veliku, izložbu u Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu, rekao da moram ići dalje i izdati monografiju. Nakon tog početnog zanosa,Hrvoje Vrdoljak i ja smo započeli raditi na konceptu. Bilo je teško pronaći vlastiti stil i način kojim bi se ispričala ta podmorska priča. Napokon, 1999. godine monografija “Hrvatsko podmorje” ugledala je svijetlo dana. To je bio uspješan koncept spajanja dokumentarnog, umjetničkog i biološkog. Doživjela je tri izdanja od 15.000 komada.

Što Vas najviše privlači u hrvatskom podmorju?

Hrvatsko podmorje je zanimljivo po svojoj raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta, razvedenosti obale, velikoj prozirnosti vode (do 60 metara), arheološkim lokalitetima, burnom povijesti i ratovanjima na obali i moru…

Kako se osjećate kada snimate podmorje?

U podvodni svijet vodi me znatiželja i čežnja za otkrivanjem te skrivene ljepote našega podmorja u kojem pronalazim mir i zadovoljstvo. Kao i mnogi drugi, u ronjenju, isključim se iz ovoga preozbiljnoga i stresnoga svijeta. Pa još kad u taj svijet krenu moje kćeri Zorana i Karla, osjećam se još puniji i sretniji.

Jeste li razmišljali o projektu kojim biste obuhvatili cijeli mediteranski bazen? Dakle i Sloveniju i Italiju i td?

Bilo je nekih ideja, ali su tek sad sazrila vremena da se na istočnoj obali Jadrana počnemo uvezivati i zajednički istraživati od Slovenije, Hrvatske, Crne Gore i Albanije. Jadransko more je zaton Sredozemnoga mora i zasigurno se mogu naći zajednički interesi istraživanja i dokumentiranja tog još uvijek neistraženoga svijeta.

Koja Vam je fotografija najdraža iz jadranskog podmorja?

Najdrazi mi je snimak “zlatnoga” kovača, koji je nekako odredio i moj stvaralački i duhovni put. To je riba koja se zove i sv. Petar, San Pietro (tal.), Zeus Faber (lat.). Rekao bih da je to bila moja zlatna ribica.

Poznajete dobro jadransko podmorje. Koje su sve životinjske vrste ugrožene u našem podmorju?

Najčešće su ugrožene one vrste koje ljudi prekomjerno love. Postoji vrijeme lovostaja kroz godinu. Postoji pravilo kod određenih vrsta koliko moraju biti velike da bi ih se moglo izvaditi iz mora. Postoji pravilo kočarenja i minimalne udaljenosti obale za tu aktivnost. Postoje i ograničenja u sportskom ribolovu na dah, ali i zabrane lova s autonomnim sustavom ronjenja (bocama). Ipak, moramo neveselo konstatirati da je more siromašnije nego prije.

Scena iz dokumentarnog filma “Kampanel” – Photo: Youtube/Screenshot/Miro Andrić

A koje su biljne vrste ugrožene?

Ne vidim neke posebne biljne vrste koje su ozbiljnije ugrožene.

Zašto su, naime ugrožene? Koliko tu igra ulogu (ne) ljudski faktor i naš odnos prema moru?

Zatopljavanje mora, preveliki izlov, zagađenja Jadrana su problemi s kojima smo suočeni. Za sad je more jače i unutar sebe se uspješno bori protiv zagađenja. Izlov je veći problem i tu se mogu uvesti promjene na bolje, ako s deklarativne, pređemo na stvarnu brigu o moru.

Photo: Miro Andrić

Što čovjek može učiniti da spasi floru i faunu jadranskog podmorja?

Kao i u svemu, trebamo poći od sebe i onda kao zajednica, možemo učiniti više. Često se ponašamo kad ulovimo ribu ili neku drugu vrstu, iako je mala, mlada i nije dovoljno velika da bi se smjela uloviti, sebično ju izvadimo iz mora s mišlju ako ju vratimo u more izvadit će ju netko drugi. More i njegovo podmorje je naše i trebamo se prema njemu tako i odnositi i čuvati ga..

Što nam novoga spremate iz svijeta jadranskog podmorja za blisku budućnost?

Snimio sam pet ciklusa serijala “Hrvatsko podmorje”, “Ušća rijeka”“Hrvatsko vodeno blago” 9 nastavaka,“Zaronite s nama”. Još imam za snimiti 11 nastavak“Hrvatskog vodenog blaga, a imam i još neke snove. A svaki projekt sam presanjao da bi tek nakon toga došlo do realizacije. Najprodavaniji smo dokumentarni sadržaj iz Hrvatske u Svijet, pa se nadamo jos snažnijem iskoraku “izvoza” hrvatske ljepote kroz te filmske uradke.

Što Vama osobno znači – more?

Meni je more povratak u mir i neko “naše” djetinjstvo. Bilo kao igra, posao ili avantura, more nam daje širok izbor u kojemu onako mali možemo sa njim uživati u našem kratkom posjetu ili protiv njega spoznati gubitnički osjećaj pokušaja prkošenja onome protiv kojega ne možemo.

Što sve od opreme koristite kada ste u podmorju na snimanju?

Dok je analogna fotografija bila jedina u fotografiranju (film) snimao sam s Nikonos RS fotoaparatom, nakon toga digitalnim fotoaparatima Canon s podvodnim kucistima Subal. Na video snimanju sam zapoceo sa kamerama Sony u SDu, da bi presao na HD kameru Z1U i tradicionalno sam ostao uz kucista za njih tvrtke Light&Motion. Svijetla su takoder Light&Motion Led 2000 ALumena. Sad snimam kamerom Sony FS7M2 4K i objektivima Sony 18-110 mm, te setovima Canonovih objektiva: zoom 16-35 mm, macro 180 mm, extenderima 2 i 1,4. Svijetla su Light& Motion Sola 9600 ALumena.

Je li vas nekad uhvatio strah od dubine plavetnila? I kako se osjećate u vodi? Kao riba ili…

Strah je korektur prevelikih očekivanja i nerealnih pokušaja. Kažu da je optimalni odnos ta dva suprostavljena stanja dobar preduvjet za vrhunki doživljaj i rezultat bez štete po sebe ili druge oko nas. Još je jedan elemenat jako važan u posjeti podmorju, ronjenju, a to je povjerenje u partnera ili ekipu sa kojom ronimo. Imao sam sreću najčešće roniti sa vrhuskim roniteljima koji su vrlo često brinuli o meni. Naime, kao snimatelj, spadam u rizičnu skupinu posjetitelja podmorju. Kod snimatelja koji se vodi kadrom i slikom koju želi snimiti, ponekad se potisne neko važno pravilo u ronjenju, a koje može biti opasno po život samoga snimatelja ili ekipe. Noćna snimanja su poseban izazov, ali potencijalno su opasnija. Tu vidimo samo ono što smo osvjetlili našim svijetlima. Zato su tu oni kojima vjerujete…

Do kada ćete se baviti snimanjem jadranskog podmorja?

Pa još sam mlad i nemam jos niti 60 godina. Srećom, roniti se može i u poznijim godinama.

Photo: Miro Andrić

Kakva je vaša suradnja sa HRT-om? I gdje montirate filmove? Imate li vlastiti studio i sl?

Suradnja sa HRTom je važna za proizvodnju dokumentarnih filmova, jer to jedina javna televizija u Hrvatskoj koja ostvaruje suradnju sa vanjskim produkcijama proizvodnje ili otkupa dokumentarnih filmova. Svoje projekte ostvarujem putem vlastite produkcijske tvrtke Car Herc d.o.o. gdje ostvarujemo sve elemente proizvodnje dokumentarnoga filma: snimanje, posprodukcije i finalizacije filma. Imamo vlastitu montažu Avid Artist DNxIQ 4K i skladištenjem većem od 64 Gb, UHD monitorima 4K…

Radite li sve to iz ljubavi ili vas potiče i financijski interes? Iako za ovo potonje baš ne bih toliko rekla.

Ronjenje i snimanje je vrlo zahtjevna aktivnost i potrebno je posjedovati znanje o ronjenju i snimanju općenito. Puno je odricanja potrebno doći do snimaka u odnosu na kopnena snimanja. Možete zaroniti maksimalno dva puta na dan i ostati pod morem u prosjeku do jedan sat. Financijski gledano to nije aktivnost u kojoj ćete se obogatiti. Pa ako nemate silnu ljubav za otkrivanjem tog fascinatnoga svijeta, bolje se ne upustati u tu avanturu.

Gordana Igrec

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: