Postrojba koja je dvaput Hrvatskoj dala najbolje ljude: “Nakon Kornata hodnici su...

Postrojba koja je dvaput Hrvatskoj dala najbolje ljude: “Nakon Kornata hodnici su zanijemili”

7582
Podijeli objavu
Photo: JVP Šibenik

ŠIBENIK – U prisjećanju na najveću tragediju hrvatskog vatrogastva kada je poginulo 12 vatrogasaca od čega četvero iz Javne vatrogasne postrojbe Šibenik, malo je poznato kako je ista postrojba za vrijeme Domovinskog rata također izgubila četvero svojih ljudi. U prisjećanju na stradale vatrogasce, prisjetimo se uz poginule na Kornatima i njih. Upravo tim povodom razgovaramo sa zapovjednikom JVP Šibenik Volimirom Miloševićem, čovjekom koji je u svojoj 31 godinu dugoj karijeri dva puta gubio kolege. Previše tragedije i za dva života. 

Photo: JVP Šibenik

Poginulo je 8 ljudi, dvoje je teško ozlijeđeno i nikad više nisu mogli raditi kao vatrogasci

Malo ljudi zna da je Vaša Javna vatrogasna postrojba dvaput izgubila kolege na zadatku. Kako je nastradala ekipa na gašenju požara 1993. godine? Što se dogodilo?

– 1. rujna 1993. god. oko 21:30 sati u Javnu vatrogasnu postrojbu grada Šibenika (tadašnji Centar za zaštitu od požara općine Šibenik) dojavljeno je iz Centra za obavještavanje o požaru otvorenog prostora na brdu Jamnjak u blizini vojarne HV koji je nastao kao posljedica granatiranja Šibenika. Na intervenciju je izišla ekipa vatrogasaca noćne smjene u sastavu Josip Munjiza, Miljenko Polimac, Nikola Klarić, Joso Paić, Goran Kuvač i Davor Milaković.

Stradali vatrogasci za vrijeme akcije gašenja usred Domovinskog rata / Photo: JVP Šibenik

Nakon što je akcijom vatrogasaca požar bio ugašen, vatrogasci su  pospremali svoju opremu s namjerom povratka u  Postrojbu, međutim tada je s neprijateljskih položaja iz zaleđa Skradina izvršen tenkovski napad upravo na mjesto gdje su se nalazili vatrogasci. Tom prilikom na mjestu su smrtno stradali Milenko Polimac, Nikola Klarić i Goran Kuvač dok su Joso Paić i Davor Milaković teško ranjeni. Nakon nekolikoliko dana od posljedica ranjavanja u bolnici je preminuo Joso Paić, a Davor Milaković je ostao doživotni invalid.

Uvijek se čovjek pita: “je li moglo drugačije”? Sad s odmakom vremena, jesu li trebali ići na taj zadatak?

– Kao što je poznato Šibenik je tijekom Domovinskog rata bio izložen nizu silovitih napada s kopna, mora i iz zraka, u tim napadima, osim ljudskih žrtava, izazvana je i znatna materijalna šteta na stambenim, gospodarskim i javnim objektima. Vatrogasci su tada, u vrijeme opće opasnosti, izlazili na intervencije gašenja nastalih požara i neposrednog spašavanja ljudi iz požarom zahvaćenih objekata ili iz urušenih objekata, vozila, itd. Oni su tada, nesebičnim obavljanjem svoje osnovne zadaće, pridonjeli da ljudskih žrtva i materijalne štete bude znatno manje.

Teško je sada vratiti se u to vrijeme i reći da ova ili neka druga intervencija nije bila potrebna, da je bilo potrebno više analizirati dojavu i procjenjivati kakve su opasnosti za vatrogasce moguće. Koliko mi je poznato u to vrijeme u Šibeniku je djelovao Krizni stožer obrane koji je analizirao događaje, donosio odluke i izdavao  naloge. Nakon dojave o konkretnom požaru na brdu Jamnjak razmatrala se i procjenjivala opasnost za vatrogasce, za vojarnu HV koja je  požarom bila ugrožena, kao i okolni stambeni objekti u blizini.

Javna vatrogasna postrojba u Šibeniku Photo: JVP Šibenik

Koliko je ukupno ljudstva izgubila Vaša postrojba i može li se reći da je dala najviše života u Hrvatskoj?

– Javna vatrogasna postrojba grada Šibenika u Domovinskom ratu izgubila je vatrogasce Miljenka Polimca, Nikolu Klarića, Josu Pića i Gorana Kuvača, dok je Davor Milaković teško ranjen. Osim intervencije na Jamnjaku, bilo je i drugih intervencija u kojima su vatrogasci za vrijeme obavljanja svog posla bili direktno napadnuti, pa je tako u rujnu 1991. god. izvršen napad iz vojarne JNA u Mandalini na  ekipu  vatrogasaca gdje je teško ranjen vatrogasac Blaž Škarica koji zbog zadobivenih ozljeda više nikad nije mogao obavljati poslove vatrogasca.

Za vrijeme gašenja požara na otoku Kornatu izgubili smo vatrogasce Marinka Kneževića, Ivicu Crvelina, Dina Klarića i Ivana Marinovića.

Dakle, osam osoba je ova Postrojba izgubila prilikom neposrednog obavljanja vatrogasne djelatnosti.

Photo: Screenshot

Dugo nakon Kornata Postrojba je bila “tiha”, ljudi su se povukli u sebe

Vi ste dovoljno dugo tu da ste poznavali nastradale u to vrijeme i na Kornatima. Kako se čovjek nosi s tim i kako je raditi dalje u prostorima koje ste zajedno dijelili?

Pripadnici JVP Šibenik, nastradali na Kornatima 30. kolovoza 2007.: Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marinko Knežević i Dino Klarić

– Nakon što su se dogodili Kornati, dugo vremena je ova Postrojba bila ‘tiha’, hodnici su zanijemili, ljudi su se povukli u sebe, svatko se na svoj način nosio s činjenicom da njihovih kolega, prijatelja, onih koji su djelili dane i noći s njima, više nema. A sve te nekako podsijeća na njih…

Danas, nakon jedanaest godina, situacija je nešto sretnija. Ljudi nisu zaboravili, sjete ih se u pričama, smiju se zajedničkim događajima, obilježe svaki datum koji obilježiti treba. Imamo i posebno mjesto u vatrogasnom domu koje je posvećeno stradalima na Jamnjaku 1993. i na Kornatu 2007. godine, gdje se uvijek nalaze njihove slike i svijeća, tako da su oni na neki način uvijek tu i da na njih nikad ne zaboravljamo.

Je li se od Kornatske tragedije poboljšao vatrogasni sustav po pitanju sigurnosti?

– Vatrogasni poziv je izuzetno složen i opasan, prvenstveno zbog toga što često u izvršavanju raznih zadaća dolazi do situacija u kojima nije moguća potpuna zaštita vatrogasca od raznih opasnosti.

Od Kornatske tragedije ipak su se neke stvari poboljšale, dosta se više  ulaže u kvalitetnu osobnu zaštitnu opremu vatrogasaca a neki do tada uobičajeni taktički nastupi kod specifičnih vatrogasnih intervencija doživjeli su promjene. Međutim još uvjek niz bitnih stvari za vatrogastvo se nije promjenio, prvenstveno se radi o potrebi donošenja zakonskih rješenja koja bi jasno definirala: organizacijski ustroj, financiranje, radnopravni status vatrogasaca te druge za vatrogastvo bitne elemente.

Vatrogasac usred gašenja požara / Photo: JVP Šibenik

Koliko ste dugo vatrogasac i kako biste ukratko opisali svoj posao?

– Pripadnik ove postrojbe sam 31 godinu. U ovom poslu ima dosta različitih situacija koje ga zapravo čine dinamičnim i zanimljivim, ima trenutaka kada ovaj posao donosi izuzetno ružan osjećaj nemoći i tuge, najljepše u ovom poslu je  osjećaj zadovoljstva i sreće kada se posao uspješno obavi i spasi ljudski život, materijalna i prirodna dobra.

U tragediji na Kornatima koje se i danas živo sjećamo, svoje živote su dali: Dino KlarićIvica CrvelinIvan MarinovićMarko StančićGabrijel Skočić i Hrvoje Strikoman, Tomislav CrvelinAnte CrvelinJosip LučićKarlo Ševerdija, Marinko Knežević i Ante Juričev-Mikulin. Jedini preživjeli vatrogasac, Frane Lučić, nakon oporavka u Kliničkoj bolnici Split, otpušten je na kućno liječenje i dan danas vodi nepravednu bitku s državom i pravosudnim sustavom.

Svima Vama velika hvala! 

Photo: JVP Šibenik

Jurica Gašpar

Fotografije ustupio: Franko Garma

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: