SKRIVENA LJEPOTA KORNATA: “Smisao života nalazi se u podzemlju”

SKRIVENA LJEPOTA KORNATA: “Smisao života nalazi se u podzemlju”

2686
Podijeli objavu
Photo: Boris Kačan/Alan Kirin

KORNATI – Poznajemo ih kao čudesni arhipelag otočja gotovo bez šumske vegetacije, s pogatim živim svijetom podmorja. No ono što ne znamo je skrivena ljepota ovog nacionalnog parka. Svijet podzemlja Kornata otkriva nam viši stručni savjetnik, biolog kopnenih sustava Nacionalnog parka Kornati, dipl. ing. biologije Zlatko Ružanović. 

Većina posjetitelja NP Kornati, ploveći između brojnih otoka i otočića, donekle upozna ovaj prostor. (Kažem „donekle“, jer poznavati tako veliki i zahtjevan prostor iziskuje puno puno više vremena nego što ga ima prosječni posjetitelj). Iako su Kornate barem stotinu puta vidjeli na razno raznim web portalima, više-manje posjetitelji ostaju iznenađeni s udaljenošću otočja od obale, brojnošću otoka, površinom, krajobrazom… itd itd. Nažalost, sve je više onih površnijih promatrača „koji ne mogu niti u živo razlikovati ovcu od kamena na dvadeset metara udaljenosti“ i u sebi misle „ pa tu nema ničega – samo kamen“.

Photo: Alan Kirin

“Smisao života” Kornata

Upravo je u tom kamenu „smisao života“ cijelih Kornata. Kamen je taj koji se kroz geološka razdoblja formirao i „diktirao“ koji će tip tla nastati, koje će se biljne i životinjske vrste prilagoditi i na kraju, stoljećima je čovjeku zagorčavao ali i spašavao život. Naravno, cijela priča je daleko daleko kompleksnija od ove „ultra light“ verzije u jednoj rečenici.

No, vratimo se mi našem kamenu, točnije „onome što je ispod njega“.

– Krško područje Hrvatske poznato je po velikoj biološkoj raznolikosti s osobitim naglaskom na podzemna staništa, a pošto su Kornati sastavni dio tog krškog područja, nema razloga da se i na ovom prostoru ne nalaze speleološki objekti, „samo“ ih treba pronaći. Nije jednostavno. Način kako pronaći speleološki objekt (osim pretraživanja zapisa i raznoraznih karata koji vas ponekad mogu odvesti na krivi trag zbog netočnih i nepreciznih podataka) je u razgovoru sa starijim Kurnatarima. Nitko ne poznaje Kornate bolje od njih. Oni će vas svojim orijentirima u prostoru relativno precizno navesti na ono što tražite (skoro pa kao GPS uređaj). Na kraju sve te literaturne podatke, karte i usmene informacije treba provjeriti pješačenjem po kornatskim otocima – pojašnjava Ružanović.

Photo: Petra Kovač Konrad

Jedinstvene podzemne vrste

Prva speleološka istraživanja Kornata datiraju još iz prve polovice prošlog stoljeća, a prva biospeleološka istraživanja su započela sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada su i pronađene neke nove vrste za znanost poput endemskog kornatskog sljepušca – Niphargus pectencoronatae (doslovni prijevod s latinskog bi bio „kornatski češalj“. Tek u prvim godinama ovog stoljeća pa sve do danas, kreće sustavnije speleološko i biospeleološko istraživanje Kornatskog područja. Zbog specifičnosti podzemnih staništa, izoliranosti otoka i udaljenosti od kopna, objekti na Kornatima potencijalno mogu sadržavati mnogo endemskih vrsta i recentnim istraživanjima se još uvijek pronalaze nove vrste za znanost. Ovdje neću navoditi svu silu studenata ,znanstvenika iz raznih institucija, speleologa, biospeleologa, speleoronioca, Kurnatara i djelatnika nadzorne i tehničke službe našeg parka koji su sudjelovali ili još sudjeluju u što boljem upoznavanju ovog prostora. Zahvaljujući njima u Nacionalnom parku Kornati je, za sada, evidentirano pedesetak speleoloških objekata (što morem potopljenih, što suhih, što anhijalinih jama i špilja), a ciljanim terenskim istraživanjima, pomalo se upotpunjuju jako zanimljivi podaci o speleologiji, biologiji, arheologiji i paleontologiji špilja i jama u Parku.

Photo: Branko Jalžić

Stanovnici kornatskog podzemlja

To vam u pravilu tako i ide. Što više „čeprkate“, to vam se otvaraju nove teme i ideje. Krenete sa speleologijom. Onda vidite da unutra postoje živa bića, pa krenete s biospeleologijom, pa onda vidite da je tu netko davno bio prije vas jer ima artefakata, pa razmišljate o arheologiji, pa onda nađete neke stare kosti koje vas pak odvuku u paleontologiju. (na kraju krajeva cijeli Kornati su jedna „velika paleontologija“ vezana uz geologiju.)

Kad već pričamo o speleološkim objektima, da vidimo (u grubo) koja je razlika između špilja i jama?

– Jama je speleološka pojava s prosječnim nagibom između 45° i 90° i dublja od 5m. Špilja je podzemna šupljina s nagibom kanala manjim od 45° i duljinom većom od 5 m.(ne može baš svaka rupa na našim cestama biti speleološki objekt – ha ha)

Zajednička karakteristika svih kornatskih speleoloških objekata je njihova relativno mala dubina i duljina te mali broj sporednih kanala (iako za sada imamo jedan objekt dubok 70 metara). Kornati se ne mogu „takmičiti“ po veličini speleoloških objekata s onima primjerice na Velebitu ili Biokovu, ali to nikako ne umanjuje njihovu biološku vrijednost. Ima tu svega. Naravno da se tu ne radi o nekim „čudovištima ili zmajevima“ već o sitnim životinjama, ali za znanost vrlo zanimljivim stvorenjima. Ti stanovnici podzemlja su osjetljivi na promjene i zagađenja u okolišu pa je očuvanje podzemnih staništa od izuzetne važnosti za njihov opstanak. Naravno to se ne odnosi samo na speleološke objekte u Kornatima, već generalno za sve objekte u Hrvatskoj.

Photo: Vedran Sudar

Poseban tip jama

– Potpuno slatkovodne jame na Kornatima nisu prisutne, ali zato postoji jedan jako zanimljiv tip jama (anhijaline jame) s podzemnom vodom u kojima salinitet (slanoća vode) varira od gotovo slatke vode na površini do potpuno morske pri dnu. Izloženost vanjskih klimatskih utjecaja je ograničen i postoji podzemna veza s morem. Naravno ovakav specifični tip staništa sa svojim specifičnim vrstama koje unutra žive, jako je važan za biološku raznolikost ovog područja.

O genezi ovih jama nećemo sada. Prekomplicirano je.

Ali zašto su one kroz povijest bile važne za ove prostore?

– Upravo ove anhijaline jame su privlačile pozornost starih Kurnatara. Moramo shvatiti da je život na tom prostoru prije više od „stotinu“ godina izgledao za današnje uvjete, nezamislivo. U takvim relativno ekstremnim uvjetima, teško je bilo doći do vode. U ljetnim mjesecima kada je bilo manje oborina i kada su lokve periodično presušivale, čovjek (da bi preživio) morao se snalaziti i vaditi (kakvu – takvu) vodu iz jama, više za ovce nego za svoju skromnu potrebu. Tome svjedoče duboki urezi konopa u živom kamenu na ulazima u pojedine jame i izgrađena kamena pojila. Zanimljivo je da su i ljudi iz rimskog doba od prije dvije tisuće godina znali za pojedine anhijaline jame u Kornatima. Za taj podatak znamo zahvaljujući speleoroniocima koji su u unutrašnjosti pronašli fragmente amfora iz tog doba).

Photo: Zlatko Ružanović

Taj plitki sloj donekle slatke vode je u pravilu ustajala voda, brzo se zamuti, postoji mogućnost prisutnosti raznih plinova, razgrađuju se organske tvari – lišće, granje, razne životinje, itd itd. ali ponavljam, nekada ljudi nisu imali velikog izbora oko vode na otocima (po sistemu daj što ima – da preživim) i vadili su tu vodu periodično, malo po malo. Jednostavno – cijenili su je.

Ona se desetljećima više ne koristi jer je sada sasvim drugi način života i potreba za vodom. Danas, ljudi teško mogu razumjeti da se takva voda stoljećima koristila, jer imaju percepciju u glavi da je voda jednako „nepresušni kristalni izvor pitke vode s planine“. Takav „nepresušni“ način razmišljanja tj nepromišljanja dijelom je posljedica nepoznavanja prirodnih zakonitosti krških područja, a dijelom i nemar za živi svijet i vlastitu okolinu u smislu „baš me briga – za mene ima“ – zaključuje dipl. ing. biologije Zlatko Ružanović. 

Jurica Gašpar

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: