Spas Uljanika po sistemu “Snađi se, druže!”

Spas Uljanika po sistemu “Snađi se, druže!”

697
Podijeli objavu
Photo: Uljanik

Umjesto dugačke i birokratske rečenice u uvodnim tekstovima o sudbini Uljanika koja je glasila kako su se “financijska sredstva trošila nenamjenski” moglo se komotno napisati da je “novac po dobroj hrvatskoj tradiciji završavao u nekim privatnim džepovima i na nekim osobnim računima”, a da je brodogradilište doseglo dno dna, izgubilo kompas i čeka svoje potonuće. Ili, možda da negdje baci sidro i nađe smiraj u sigurnoj poduzetničkoj luci (ruci) koja bi znala kormilariti ovim divom. Na pomolu za rješenje svih Uljanikovih problema našao se upravo ovih dana vlasnik Brodospilita iz Splita, poduzetnik Tomislav Debeljak.

Gordana Igrec

Nakon mrcvaranje radnika Uljanika i agonije, te neizvjesnosti oko isplate plaća i sudbine 4.000 radnika i njihovih obitelji, nesigurnost ne pušta radnike iz svoji ralja. I dalje se ne zna kojim će se financijskim sredstvima kupiti materijal za izradu brodova, hoće li se moći ispoštovati rokovi za izgradnju brodova i zapravo kako “ploviti dalje”. Izgleda kako je stečaj sve izvjesniji za Uljanik. Ne čudi to kada je u Grčkoj primjerice sva borodogradnja “pometena” i svedena od jednog Aristotela Onasisa na običnu nulu. A hrvatska brodogradnja koja je kotirala visoko u svjetskim trendovima i zauzimala nekad treće mjesto danas je spala znatno niže.

Poduzetniku Tomislavu Debeljaku stavlja se na dušu sve i sva. Pa i ono radi čega je DORH u rujnu “češljao po dokumetaciji” Uljanika. Uz to , predbacuje mu se kako se uz brodogradnju koja je za njegovog gosporadrenja Brodosplitom stavljena pod upitnik (jer da nije izgradio niti jedan brod, što je on javno opovrgnuo) i da škverane koristi za neke druge poslove koji nisu direktno vezani uz građenje brodova. Ako nije “dilanje droge” onda je svaki posao koji vlasnik brodogradilišta poduzme za spašavanje radnih mjesta i plaća svojih zaposlenika više nego dobro došao. Moglo bi se zapravo slobodno reći: “O vremena, o običaji”. Jer vremena se mijenjaju. Sad, da’l na bolje ili na gore, o tome bi radnici škverova bili najbolji svjedoci. Ali da je potrebno pratiti zakonitosti i prohtjeve zahtjevnog i zamršenog tržišta kojem podliježemo u našoj brodogradnji, to svakako moramo. Ma šta o tome mislila Vlada koja ionako već dobrano gubi pravo glasa kada je spas Uljanika u pitanju i svaki kredibilitet, ali i sami radnici koji su naučili raditi samo na – brodovima.

Photo: Pixabay

Bez namjere da se brani još jedan u nizu hrvatskih tajkuna kakav je Tomislav Debeljak, morski čovik sa samoborskom adresom, ipak mu se mora odati priznanje da “ima petlje i kuraža”. Čak štoviše u jednom je intervju citirao Brunu Bušića rekavši kako ćemo” imati državu, ali da ćemo sve rasprodati strancima”. Poznavajući mentalitet Hrvata da smo bolji sluge nego gospodari i sva gospodarsko-politička previranja unazad 20 godina ova narodna poslovica mogla bi se pokazati točnom. Samo da nisu posrijedi – Dalmatinci! Jer dalmatinski dišpet i ponos ne zna za gospodara! Zna samo za muku života na kršu, uz obalu i uz zrak pun gorke soli. Zna, samo za znoj i vrućinu i da su dobri samo za ljetnih dana za – furešte ili za strance kada nude i mašu sa velikim šoldima dok naručuju velike brodove.

Ostale intrige i spletke, poslovne i političke kombinacije Dalmatince ne zanimaju. A i previše su grube i zamršene da bih – razumili. Pošteni škverani samo znadu da su im očevi i djedovi radili u škveru, da im i žene rade u škveru, da djecu školuju i podižu na noge u znoju lica svoga. A sad, kako će se zvati novi vlasnik kojem će ugled u vlastitim očima porasti ako sebi pridruži još jedno brodogradilište, njih slabo briga. Ipak, Dalmatince je briga utoliko što bi mu trebali poznavati i mater i ćaću, pa da znaju je li pošten čovik? I hoće li graditi brodove, preusmjeriti ih na neke nove, ali odgovarajuće i poštene poslove, ili neće? Sve ostalo škveranina ne zanima. Kad ionako više niti ne živi od 1. do 1. u mjesecu, već na pozajmicu. A najveći dio njih “objesio je zube na klin”.

Samo, kako to objasniti djeci koja gledaju kako se njihovi vršnjaci voze u skupim automobilima, provode po Zrću, nose tenisice po nekoliko tisuću kuna i brendiranu odjeću, polaze privatne fakultete na kojima se sve može platiti i kupiti… Dok oni slušaju TBF, pretvaraju se u buntovnike s razlogom i u još jedan obespravljen sloj proletarijata za koji nitko više ne mari od kada je “socijalizam zauvijek otišao u ropotarnicu povijesti”, a DIV hoće pomoći jednom divu od brodogradilišta! Samo, pod koju cijenu za one koji to sve nose na svojim leđima već stoljećima. A političari i tajkuni peru ruke od svega. Mladi će razumijeti stihove kultnog zagrebačkog pjevača Gopca: “Veš mašina budućnosti ne može oprati tamne mrlje prošlosti!” Dakle, tko će biti taj koji će nakon svega poravnati sve račune i dovesti sve na svoje mjesto. Tko će se usuditi “ispraviti krivu Drinu?” ako ne radnici koji već polako počinju dizati ruke od svih šporkarija koje se događaju oko njih. Ne pitajući ih za račun, krčmar radi svoju računicu. Samo, dotle će svi tako plivati niz struju ako je voda već svima u “lijepoj našoj” došla do grla. A škverani su u ovom trenutku prvi “utopljenici”. Pa, sad: snađi se, druže!

Gordana Igrec

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: