Lučka kapetanija Split: Spašavanje brodom koji ni posadi ne garantira sigurnost!

Lučka kapetanija Split: Spašavanje brodom koji ni posadi ne garantira sigurnost!

2722
Podijeli objavu
Photo: Wikimedia

Ovo je trebala biti priča s kapetanom Teom Pavićem, zapovjednikom motornog broda “Pojišan”, broda Lučke kapetanije Split za traganje i spašavanje, o akciji spašavanja Valerije Valderrama Santos (25), Meksikanke koja je u ponedjeljak, 24. rujna, oko 13 sati nestala u podivljalome moru Bola. No, na kraju je to ispala priča o uvjetima rada onih koji tragaju i spašavaju unesrećene, odnosno priča o onima koji su trebali spasiti Valeriju.

– Što da vam kažem. Svaki put kad po lošem vremenu, odnosno olujnom vjetru i velikom moru, s “Pojišanom” isplovljavamo u potragu za nekim unesrećenim, ja i moja posada u životnoj smo opasnosti. Na “Pojišanu” rade dvije posade koje se mijenjaju svakih sedam dana, a u posadi su zapovjednik, strojar i mornar. Svaki put riskiramo svoje živote kako bismo ovom raminom od broda nekoga spasili. Jedino kao zapovjednik broda imam pravo odbiti isploviti, ali onda bih na duši imao osobu koju sam trebao spasiti. Tako sam doveden pred gotov čin i ništa mi drugo ne preostaje nego isploviti – ispričao je za Slobodnu Dalmaciju kapetan Pavić.

More ulazi, sve je pokidano…

Tako je bilo u ponedjeljak oko 14 sati kad je “Pojišan” nakon dojave isplovio prema Bolu.

– To je bilo vrijeme koje “Pojišan”, iako je u jako lošem stanju, može podnijeti. Iako su šanse da pronađemo unesrećenu Meksikanku bile vrlo male, isplovili smo, jer moramo dati šansu mladoj ženi da je spasimo. No, da sam se vodio stanjem broda, nikada ne bih isplovio. Sad ću vam reći što sve na “Pojišanu” ne valja, a to sam napisao i u dopisu nadležnima. Tijekom prvog dana potrage za Meksikankom pokidao nam se jedan bokobran, kao i tenda za gumeni čamac. Pokidani su i nosači splavi za spašavanje, a oštećen je i pramčani palubni poklopac, ulaz u prostorije kabina, kao i drvena skala kojom se ulazi na brod.

Tijekom traganja brod je teško posrtao i valjao se zbog jakih udara bure, te su preko kormilarnice velike količine mora ulazile u sve unutrašnje prostorije broda. More je prodiralo unutra preko fly bridgea i stalno smo u brodu imali metar mora. Noću smo spavali u brodskom salonu jer su kabine bile mokre – kaže kapetan “Pojišana”.

Postojala je realna opasnost da more dođe do električnih instalacija.

– Mogle su nam se smočiti sve instalacije, što je bilo samo pitanje vremena, i pogasili bi se motori, a to bi posadu dovelo u pogibelj jer ne bismo imali svoj pogon. Uza sve to, tko zna otkada nam ne radi sidro, gumeni čamac s motorom godinama je izvan upotrebe, a radar je nepouzdan i po svim standardima neadekvatan i po svojim karakteristikama spada u skupinu uređaja namijenjenih za sport i rekreaciju, a ne za traganje i spašavanje na moru. To nije radni radar, nego radar za “šminku”. Osim toga, dubinomjer nam ne radi, autopilot ne radi, te postoji niz primjedbi Hrvatskog registra brodova (HNB) koje treba otkloniti. Mene kao zapovjednika broda sve navedeno dovodi u situaciju da riskiram dovođenje broda i posade u pogibelj ili da ne isplovim u spašavanje ljudskih života – govori dalje kapetan Pavić.

Iščupali što vrijedi, stavili bezvrijedno

Vrlo je važno istaknuti da dvije posade “Pojišana” ne rade od jučer u ovakvim uvjetima.

– U tim uvjetima radimo posljednjih 18 mjeseci, a ni proteklih godina situacija nije bila puno bolja. Ja već više od godinu i pol pišem razne dopise nadležnim službama i Ministarstvu pomorstva i nitko mi nikada ni na jedan dopis nije odgovorio. Tako da mi je Slobodna Dalmacija posljednja nada. Možda se sada netko sjeti odgovoriti na moje dopise – kaže kapetan Pavić.

Na brodu su uređaji promijenjeni prije pet godina.

– Jesu, i nitko nije mene kao zapovjednika “Pojišana” upitao kakvi bi trebali biti novi uređaji. A ja ni ne znam zašto su stari mijenjani, jer su bili ispravni i ništa im nije nedostajalo. Dapače, bili su kudikamo bolji od sadašnjih. Ni dandanas ne znam gdje su ti uređaji koji su skinuti s broda. Oni ne koštaju jednu lipu, nego imaju veliku novčanu vrijednost.

Tko zna gdje su nestali, a nisu smjeli biti odneseni s broda bez mojeg potpisa. S broda bez mojeg potpisa ne smije izići ni olovka, a kamoli skupi uređaji. Zasigurno su oni koji su odobrili promjenu uređaja morali podijeliti neku proviziju, a ponudu su uzeli od “najboljeg” ponuditelja, onoga koji im je najbolje napunio džepove provizijom.

Iz broda su iščupali sve što valja, a stavili su ono što ne valja. Takve je uređaje dobio i brod “Danče” Lučke kapetanije Dubrovnik, koji je imao pomorsku nesreću s gumenjakom u kojoj je poginulo nekoliko ljudi.

I njihov je kapetan, kojemu se sada sudi, pisao dopise da novi uređaji ništa ne valjaju, ali nitko se na to nije obazirao. I tako ja svaki put moram isploviti brodom koji ništa ne valja i koji se svaki čas može potopiti.

More koje mi ulazi kroz kormilarnicu u sve brodske prostorije može u svakom trenutku ugasiti motor i onda sam ja “mrtav čovik” sa svojom posadom, jer nemamo pogon i nemamo čamac kojim bismo se mogli spasiti jer je godinama izvan upotrebe, a ni sidro nam ne radi – rekao nam je Pavić.

Ni kuna ne ide u brod

Kad su prije pet godina mijenjani uređaji, promijenjeno je sve na brodu.

– Promijenjeni su radar, ploter karta, dubinomjer, koji dandanas ne radi, i autopilot, koji ne radi već godinu dana. S tim da su radar, ploter karta i dubinomjer stavljeni svi na jedno mjesto, što je glupo, jer ako se samo jedno od toga pokvari, ni preostala dva uređaja neće raditi. Prije su bili razmješteni na tri mjesta na brodu.

“Pojišan” nije bio u škveru posljednjih 18 mjeseci, a mora ići svake godine da bi mu se na suhome pregledao trup. Tako da ja kao zapovjednik broda ne znam u kakvom je stanju trup broda kojim upravljam – kaže kapetan.

Uza sve to, “Pojišan” uredno zarađuje novac za Ministarstvo pomorstva.

– Ovog ljeta napisali smo 130 prekršajnih naloga i imali smo 20-ak akcija traganja i spašavanja. Od tih prekršaja zaradili smo oko 300 tisuća kuna, a u brod nije uložena ni lipa. Mi stavljamo glavu na panj svaki put kad po lošem vremenu isplovimo na otvoreno more – zaključuje kapetan Pavić.

Kapetan Teo Pavić ima 25 godina pomorskog iskustva u navigaciji, četiri je godine bio profesor u srednjoj Pomorskoj školi u Splitu, a posljednjih deset godina zapovjednik je na brodu za traganje i spašavanje.

Ivica Marković, Slobodna Dalmacija

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: