Čije je more, tko ima pravo sudjelovati u ribolovu i kakav bi...

Čije je more, tko ima pravo sudjelovati u ribolovu i kakav bi taj ribolov trebao biti?

953
Podijeli objavu
Photo: Youtube/Screenshot

Govoriti o moru općenito pa tako i o Jadranskom moru moguće je (a s obzirom na njegovo značenje i potrebno) s različitih motrišta. More je istodobno prostor velike ali ugrožene bioraznolikosti, izvor života i medij komunikacije, objekt istraživanja i motiv različitih umjetničkih ostvarenja, neotuđivo javno dobro, a u sladu s navedenim dinamičan sustav stalnih mijena pod utjecajem prirodnih te antropogenih sila i procesa.

Josip Faričić / Photo: eZadar

U pogledu naše domovine ono je jedno od ishodišta identiteta primorskog dijela Hrvatske, štoviše ono je jedan od ključeva razvitka Hrvatske. Geograf I. Juras (1930.) je slikovito istakao: „Hrvati bez mora ne bi bili ono, što su bili i što im je Providnost namijenila, da budu u kolu prosvijećenih naroda. Bez mora bili bi oni kao biljka iščupana iz zemlje, na kojoj je nikla i na kojoj se razvila. Kao što biljka iščupana iz zemlje vene pa se osuši, tako bi i naš narod bez svog mora venuo i propao“. Nešto kasnije je, u istom duhu, L. Marčić (1936.), jedan od prvih hrvatskih geografa koji se iscrpnije bavio problematikom obale i otoka, napisao: „Hrvati su se brzo sprijateljili s morem“. Doista, mnogi su dokazi života otočana i drugih stanovnika hrvatske obale s morem, uz more, od mora, ali i za more. Zbog toga se prema tom prostoru treba odnositi s osobitim obzirom, a aktivnosti u njemu pažljivo ekvilibrirati između potreba zaštite osjetljivoga ekosustava i potreba društveno-gospodarskog razvitka.

Photo: Morski.hr / Ilustracija

Održivi razvoj za održanje naraštaja ljudske i ostalih vrsta

Optimalan razvoj u obalnim i pripadajućim morskim prostorima je održivi razvoj. Prema Svjetskoj komisiji o okolišu i razvoju (WCED, 1987.) takav razvoj je skup razvojnih aktivnosti koji omogućava ostvarivanje potreba postojećeg naraštaja ljudske i svih ostalih vrsta, bez ugrožavanja mogućnosti biosfere da podrži buduće ostvarenje razumnih potreba ljudske i ostalih vrsta. Koncept održivog razvitka međunarodno je prihvaćen na Konferenciji UN-a o okolišu i razvoju koja je održana u Rio de Janeiru 1992.

Osnovni su principi održivog razvoja:

a) svijest o budućnosti (briga o dugoročnim posljedicama sadašnjih ljudskih aktivnosti), briga za okoliš (uvažavanje vrijednosti okoliša i utvrđivanje utjecaja na okoliš) i pravičnost (ostvarenje prava na ispunjenje osnovnih potreba unutar jedne generacije i između generacija). Zbog ograničenja, osjetljivosti i vrijednosti prirodnih resursa obalna područja i pripadajuće more su oni dijelovi okoliša gdje primjena koncepta održivog razvoja ima presudnu važnost.

Provedba održivog razvoja najbolja je korištenjem paradigme integralnog upravljanja obalnim područjima koje se temelji na sljedećim aktivnostima:

a) utvrditi resurse koje je moguće iskorištavati a da to ne dovodi do njihove degradacije ili nestanka, b) obnoviti oštećene resurse ta tradicionalne ili nove oblike korištenja, c) odrediti razinu korištenja resursa na način da se ne prijeđe nosivi kapacitet resursne osnove, d) osigurati integritet i bioraznolikost ekosustava te e) umanjiti rizike uništavanja osjetljivih resursa.

Ciljevi integralnog upravljanja obalnim područjima su:

a) poštovati prirodne procese u obalnim područjima, b) podržavati i razvijati komplementarne umjesto konkurentnih aktivnosti i s time spriječiti izazivanje konflikata u korištenju obalnog područja, c) osigurati da se ekološki i ekonomski ciljevi ostvare uz prihvatljivi trošak, d) osigurati provedbu suodlučivanja zainteresiranih sudionika u procesu. Takvo upravljanje obalnim područjima podrazumijeva vrlo istančan odnos prema moru kao važnog razvojnom resursu.

Photo: Pixabay

U Jadranu 400 vrsta riba, od čega 100 konzumnih

U ovoj prigodi htio bih se posebno osvrnuti na živi svijet u moru koji je osnova ribarstva, a koje se ostvaruje u svoja dva osnovna oblika – ribolovu i marikulturi. U Jadranskom moru živi oko 400 vrsta riba, od koji je oko 100 konzumnih vrsta. Ribolovni napor usmjeren je posebno na komercijalno isplative riblje vrste kao i druge konzumne morske organizme (glavonošce, rakove i školjkaše) i nije isti prema svakoj od konzumnih vrsta. Zbog toga ni sve vrste riba i drugih morskih organizama nisu izložene opasnosti pretjeranoga izlovljavanja pa i potpunog istrjebljenja na nekim staništima. Gledajući pak odnos marikulture prema živom svijetu u Jadranskom moru ta djelatnost s jedne strane smanjuje pritisak na „divlje” ribe i školjkaše jer se uzgajaju oni morskih organizmi koji se najčešće plasiraju u gastronomskoj ponudi, a s druge povećava ribolovni napor kada je riječ o ulovu sitne plave ribe kojom se hrane tune (bez obzira što bi u “divljini” tune također pojele veliku količinu sitne plave ribe, to bi činile na mnogo širem području).

Ribolov je izuzetno važna aktivnost na hrvatskom dijelu Jadrana. To je tradicijska djelatnost otočana i stanovnika obalnih kopnenih naselja koja uz ekonomski već tisućljećima ima i mnoge druge utjecaje na život. Kao gospodarska djelatnost ima mnoge neposredne i posredne učinke na razvoj otočnoga i kopnenoga obalnog prostora (prodaja ribe, ugostiteljstvo, brodogradnja, marikultura,..), a potrebno ga je promatrati i kao način života (obogaćivanje jelovnika, tradicijske vještine, običaji i dr.). Upravo to kulturno značenje ribolova potaklo je mjerodavne da tradicijske ribolovne vještine, vjerovanja i običaje na Jadranu, na temelju prijedloga s odgovarajućim elaboratom koji su priredili Sveučilište u Zadru i Otočni sabor, upišu su u registar nematerijalnoga kulturnog dobra Republike Hrvatske (Z-6869).

Photo: Morski.hr

Krivolov – Najopasnija kategorija ribolova 

Kako se mi odnosimo prema tom dragocjenom razvojnom resursu i tko sve sudjeluje u ribolovnom naporu? Po Zakonu o morskom ribarstvu (NN 62/2017.) kategorije ribolova su gospodarski ribolov, mali obalni ribolov (tretira se kao gospodarski ribolov), rekreacijski ribolov, sportski ribolov i ribolov za znanstvene potrebe.

Tim kategorijama nije obuhvaćena pogubna i često prakticirana vrsta ribolova – krivolov – u kojem sudjeluju oni s povlasticama i dozvolama, ali i oni bez tih dokumenata. Zbog mnogih je problema teško utvrditi apsolutni iznos ulovljene ribe i drugih morskih organizama jer se ne registrira sav ulov.

Službeni statistički podatci su zaokruženi i nepotpuni zbog toga što svi sudionici gospodarskog ribolova ne prijavljuju sve što ulove, a sudionici rekreativnog i sportskog ribolova uopće nemaju obvezu prijavljivati ulov (pri čemu broj tih ribolovaca za razliku od onih koji se bave gospodarskim ribolovom ničim nije ograničen). Empirijske spoznaje o ribolovnom naporu na pojedinim lokacijama imaju stanovnici hrvatskih otoka koji svojim očima vide kako u njihovim otočnim uvalama nekoliko dana za redom ribu izlovljavaju profesionalci koji love različitim ribolovnim tehnikama (npr. obalnom koćom, šabakunom, migavicom, ludrom, zatim korištenjem više kilometara trostrukih mreža stajačica i dr.), u otočnim kanalima čak i za vrijeme mjesečine (to se ne čini samo dva-tri dana prije i poslije uštapa) u akciji je mnoštvo plivarica, a nečasni pojedinci među onima koji se bave rekreativnim i sportskim ribolovom umnogome premašuju dopuštene ribolovne alate i dopuštene količine ribe. Naravno, krivolov po svojem općem obilježju ne rezultira evidencijama o ulovljenoj ribi i drugim morskim organizmima.

Photo: Facebook/ScreenshotMorski.hr

Premda bi bilo promašeno generalizirati, tj. ukazivati na probleme u ribolovu na način da bi ispalo da ih uzrokuju svi ribolovci ili pak da to čine samo profesionalni ribari, činjenica je da je takvih problematičnih praksi i njihovih počinitelja ima vrlo mnogo. Ponajprije, zbog zahtjeva tržišta, osobne ambicije, nezasitnost i bezobzirnosti (s ciljem financijske zarade ili iracionalnog udovoljavanja predatorskim instinktima) za mnoge pojedince i ribarske skupine nikada nema dovoljno ribe pa kad se naiđe na dobru poštu nema predaha u izlovu svega što se na njoj zatekne. S obzirom na to, krše se vremenska i prostorna ograničenja (lovostaji), posebno u osjetljivo vrijeme kada se riba mrijesti.

Nečasne radnje zbivaju se uz korištenje nedopuštenih alata, bilo da je riječ o alatima koji se uopće ne smiju koristiti ili ih ne smiju koristiti samo neke kategorije ribolovaca (premda u tim zabranama ima i apsurdnih situacija pa tako, npr. rekreativni i sportski ribolovci ne smiju koristiti samice premda su ranije imali pravo na korištenje 10 takvih tunja samolovki). Posebno treba istaknuti činjenicu da se često pri korištenju tradicijskih vrsta ribolova koriste mnogo dulje i više mreže, mnogo dulji parangali nego li je to dopušteno a istodobno se primjenjuju suvremene tehnologije (fish finder, izrazito jaki izvori svjetla, jačina motora, oprema za ronjenje i dr.) koji omogućuju precizno lociranje lovine, a zatim i izlov kakav je tradicijskim ribolovom bio nezamisliv. Pri svemu tome preklapaju se potreba i interesi različitih sudionika u ribolovu pa na terenu dođe do neugodnih situacija, primjerice, pri utvrđivanju prava prvenstva s obzirom na to jesu li se na istoj pošti zatekli gospodarski ili sportski ribolovci. Tada se ne staje na jezičnoj raskoši psovki koju omogućuje kreativno korištenje primorskih dijalekata.

Photo: Facebook

Žalosni primjeri neumjerenosti

Posebno je žalosno kada su žrtve neumjerenosti nedorasli primjerci riba, rakova i glavonožaca koji stradavaju kao kolateralna lovina (koja se čak i ne skriva nego se pred očima svih prodaje na ribarnicama naših gradova) što uz brutalnu primjenu nekih tehnika ribolova (npr. koćarenjem) izravno pridonosi smanjenju ribljeg fonda, pa i istrjebljenju pojedinih ribljih vrsta i uništavanju staništa (npr. onih u kojima se nalazi posidonija).

Zašto do tih problema uopće dolazi? Očito je spoznaja o potrebi održivoga gospodarenja morskim resursima na niskim granama. Nedovoljne su preventivne mjere u pogledu edukacija svih kategorija ribolovaca, a nedovoljan je i nadzor zbog nedostatka djelatnika i plovila ribarske inspekcije (pri Ministarstvu poljoprivrede) i pomorske policije koji su ovlašteni obavljati taj nadzor. Isto tako, neujednačene su sudske prakse i, općenito, izostaju sankcije za počinjena zlodjela pa mnogi svjesno riskiraju prekršajnu prijavu jer će kazna biti mnogo manja od moguće zarade. Očito se na tom planu još dosta treba učiniti. A prije nego li za naše more što konkretnije učine mjerodavne vlasti zadnji je trenutak da i sami nešto učinimo.

Imajući na umu sve te probleme otvoreno pozivam sve nas koji na bilo koji način sudjelujemo u ribolovu da poštujemo norme, da brinemo o obalnom i morskom okolišu te da vodimo računa o našoj djeci i unucima. Iskažimo javno pohvalu svim časnim ribarima koji su ujedno najbolji čuvari našega mora! Učinimo svi zajedno, bez obzira jesmo li profesionalni ribari, sudionici maloga obalnog ribolova, rekreativci ili sportaši, dodatne napore da Jadransko more ostane ne samo lijepo i čisto već i bogato životom! U protivnom, svojim grijesima i propustima naš će naraštaj posve zakazati. Našim potomcima, pravim vlasnicima mora koji mi sada koristimo, uništit ćemo ono što nismo sami stvorili već smo naslijedili od prirode i naših predaka.

Prof. dr. Josip Faričić

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: