Vazanj u Medulinu i Splitu: “Nekad se skromnije ali iskrenije slavio Uskrs”

Vazanj u Medulinu i Splitu: “Nekad se skromnije ali iskrenije slavio Uskrs”

493
Podijeli objavu
Photo: Wikimedia

MEDULIN/SPLIT – Prisjećanje na slavljenje Uskrsa u Splitu i Medulinu prof. klavira Branke Grakalić i novinara Šime Kovačevića iz Splita. Nekad se skromnije, ali iskrenije slavio Uskrs, za razliku od danas kada se sve iskomercijaliziralo.

Gordana Igrec

Pred najveći kršćanski blagdan, bez ikakve znatiželje, a dužnim poštovanjem malo smo ipak „zavirli“ u domove novinara HRT-a kojeg gledamo iz Splita u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” Šime Kovačevića koji uz novinarski dar ima i ostale brojne talente poput dizajniranja odjeće, a na malim ekranima plinei originalnošću i neusiljenom duhovitošću i u dom prof. klavira i pjesnikinje u Medulinu, Branke Grakalić. Kako nam je prof. Grakalić odmah u razgovoru kazala: „Oni su u Medulinu 500 godina, a kućica u kojoj je našla mir sa svojom obitelji, projekt je njezinog oca čuvenog arhitekta i akademskog glazbenika, Milana Grakalića. Iako smo se razišli na različite strane diljem naše obale, dakle, od Splita do Medulina i posjetili osobe različitih profesija, ipak smo našli nešto zajedničko im u slavlju Uskrsa. To zajedništvo, ionako barem, za dane blagdana spaja sve ljude dobre volje.

Šime Kovačević / Photo: Osobni album

– Uskrs u Dalmaciji poseban je doživljaj još od djetinjstva. Uskrs nagovještava proljeće i sve je nekako veselo i šareno. Nažalost, komercijalizacijom su i neki običaji iz mog djetinjstva postali svakodnevni. Posebice kada govorimo o sirnici, kako je zovemo u Dalmaciji ili pinci u ostatku Hrvatske.

Sirnica, uskršnja pogača, pinca ili blagdanski kruh

– Taj se kolač jeo samo tada na Uskrs i čekalo se cijelu godinu na njega. Posebni mirisi su se stavljali u sirnicu – njihova tajna čuvala se obiteljski. Na sam Uskrs jedne su obitelji ponosno nosile drugima sirnicu kao poseban dar. Ukratko, na spomen Uskrsa vraćaju mi se slike djetinjstva, domaćih sirnica i bojanih jaja, posebno naljepnica za njih. Danas, pak, sve je komercijalno, čak su i jaja na većini stolova plastična ili od drugih materijala i služe samo za ukras, sirnice se mogu kupiti cijelu godinu i ne predstavljaju ništa posebno, nažalost. Želim još istaknuti i kako sam veliki protivnik prodaje pilića i zečeva za Uskrs, jer nakon kratkotrajnog veselja u obitelji te jadne životinjice život završavaju na najstrašniji način.- kazao nam je sa sjetom i suosjećanjem prema životinjama uvijek dobro raspoloženi Šime.

Photo: Youtube/Screenshot

Profesorica klavira Branka Grakalić dugo je godina provela živeći i radeći u dijaspori po mnogim gradovima Europe. No, na svoj „ča” i na “kaj“ nikada nije zaboravila. Štoviše, s dužnim ga poštovanjem njeguje kroz pjesničku riječ. Svoj mir pronašla je u gradu svojih predaka, Medulinu, za koji nam je kazala: „kako to više nije onaj pitom, mio i skroman svijet već neki drugi – bahat i grlat“ i da „više ne živi kao prije po starinsku“. No, prof. Grakalić rado se s nekom sjetom prisjetila uskrsnih običaja svojega kraja koje ona prenosi s generacije na generaciju i osobito ih njeguje i štuje.

Branka Grakalić / Photo: Osobni album

– Na Veliki Četvrtak bi prestala zvoniti zvona, a u petak su se crkveni obredi najavljivali „tatarama“ – bi se tataralo s drvenim „tataran“ – veće i „škripalican“ – manje čegrtaljke. Na spomen Kristove smrti se nije radilo da se ne bi „ranila“ zemlja, moglo se je čistiti staje, sjeći „korunu“ – drač, žbunje i to sa „rankunom“. Veliki Petak je bio post, nije se ništa jelo do večeri, a kad bi se obitelj okupila poslije procesije, jelo bi se „sočivo“ – slanac (slanutak), fažol (grah) i kumpir (krumpir). Uz to „posutice“ – vrsta istarske tjestenine s bakalarom i „rudicom“ – keljem, a neki bi spremali ribu. Velika Subota bi se „oprla“ – otvorila zvona i zazvonila bi Glorija. Kad bi žene čule Gloriju, križale bi se o prale čelo s vodom, vjerovalo se da tad neće imati glavobolje. Žene bi tada radile „turte“ – slatki kruh i radile slastice. Prije „maše“ bi se nosilo jelo u košari umotano u „bili tavajo“ – bijeli stolnjak.

Kad bi došli ujutro na „Vazanj“, pojeli bi „kus“ – komad blagoslovljene turte i jaje. Za marendu bi se frigala frita od sparog i jajih, a od janjca bi se frigale „otrobica“ – iznutrice i krv. Pečeni janjac bi se jeo za ručak. Užina bi bila svečanjija, bogatije jelo i to. Juha od „kokoše“, „fuži“ – istarska tjestenina, „žgvacet“ – gulaš od janjca uz bijeli svetački kruh.
Blagoslov – kad bi došao „pop“ blagosloviti kuću, onda bi ostavljao komadić tamjana koji bi otac „užga“ u zdjelici koju bi mater stavila ispod stola, a miris se širio dok su pop i otac otišli u staju blagosloviti stoku.

Odjeća i „kose“ su se posebno spremale za Uskrs, kada bi djeca bila darovana i to jednom na godinu. Tako je moja „zermana“ – rođakinja, svake godine od ujca koji je bio postolar dobivala po jedne sandale izrađene iz bijele i plave kože. Djevojčice bi češljali u „dvije kose“ – pletenice na čijim krajevima su bila dva „fjoka“ – mašne (hr, vitice). Tada bi se pošlo u crkvu i nakon mise bi se došlo kući, a odrasli bi se skupljali na Placi, sjedili na zidu. Šetali bi Placom, razgovarali a onda na ručak.

Darovi za djecu i mlade – sva su se djeca radovala Uskrsu, jer bi tada dobivali darove. Za djevojčice su se radilo pecivo „šišerice“ – pletenice od tijesta, koje su gore zaobljene i u sredinu se stavi jaje, a krajevi tijesta tj dva kraka su slobodno visjela. Za dječake se radilo od tijesta „ptiće“, napravile bi se kuglice od tijesta i oblikovalo ptičice –glava i tijelo koje bi škarama rezuckali da izgleda kao perje. Jaje se nije stavljalo.

Photo: Wikimedia

Bojanje jaja

– Jaja su se bojala prirodnim bojama, ljuskama od kapule – luka i koprivom. Jaja bi se stavila u košaricu ili slamu ili grančice lovora.

Kolači

– Pekle su se „turte“ – slatki kruh u koji bi se stavilo grožđica i nasjeckanih suhih smokava. Groštule su od slično lisnatom tijestu, koje bi se rezale u širje rezance i oblikovala gnijezda ili mašne.

Uskršnja marenda

– Narezala bi se šunka, kuhana jaja, pekla janjetina s kapulom uz „got“ – čašu vina ili „temperiša“ – voda i ocat od crnog vina, te bi se jela turta.

Uskršnji ručak

– Kuhala se juha odpiplića“ pilića tko je imao domaće kokice, fuži i kiseli kapuz – kupus.- svega ovega prisjetila se prof. Grakalić i nesebično svoj dio života podijelila s nama.

Kao što smo na početku našeg teksta rekli: i novinaru Šimi Kovačeviću iz Splita i prof. klavira Branki Grakalić iz Medulina zajedničke su uspomene na dane skromnosti i jednostavnosti kada se s posebnom pobožnošću u srcu prilazilo blagdanu Uskrsa i vremenu dok se sve nije komercijaliziralo. Pa i iskren osmijeh. Stoga, ne zaboravite ga iskreno pokloniti na Uskrs! Velik je to dar, kao i stisak i dodir ruke i sve ono što čini zajedništvo među ljudima.

Gordana Igrec

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: