Dubrovački sud očitao lekciju hotelskom lancu i odbio zabranu pristupa za Legaza: "Zid nije vaš, već pomorsko dobro i nasilje je izvršio vaš zaposlenik!"

Foto: Morski HR / Screenshot

DUBROVNIK - Nakon što su građani pod zaštitom policije i uz podršku Državnog odvjetništva najavili, pa uklonili ilegalne prepreke na pomorskom dobru koje su u obliku zida sagradili vlasnici Vile Elite, kompleks Royals&Hotels u čijem je ova vila vlasništvu, odlučio je tužiti organizatora akcije čišćenja, Igora Legaza. No i ta njihova tužba, neslavno je prošla i nisu uspjeli u namjeri da zaplaše građane koji žele da se provodi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. Dapače, ukoliko postane pravomoćna, ova presuda mogla bi generirati moćan alat zaštite prava ove države i njenih građana na opće dobro uz more.

Royals&Hotels je dan nakon građanske radne akcije zatražio "privremenu mjeru" pred Općinskim sudom u Dubrovniku u vidu "zabrane svakog daljnjeg i budućeg ometanja i uznemiravanja posjeda navedene nekretnine" , pri čemu su isticali da je Legazovo ponašanje "nasilničko" i da su ih građan predvođeni Legazom ometali u "mirnom posjedu nekretnina.

Općinski sud u Dubrovniku je sve hotelske navode glatko odbio uz obrazloženje kako nema podastrtih dokaza zbog kojih bi priča bila uvjerljiva.

U dokumentima koje objavljujemo, važno je istaći nekoliko bitnih stavki i obrazloženja presude koja je istakla sutkinja Općinskog suda, Marijana Milković Cosmai:

"Sudska presuda navodi da takvi navodi nemaju uporište, te da proizlazi upravo suprotno, odnosno da je „protivnik osiguranja napadnut od strane zaposlenika predlagatelja, te nije učinjeno vjerojatnim da je protivnik osiguranja ugrozio ili namjerava ugroziti ičiji fizički integritet. Ne proizlazi ni da protivnik osiguranja ispoljava nasilje prema „predlagateljevoj imovini“, imajući u vidu da su radovi poduzeti isključivo na pomorskom dobru. Ne proizlazi ni da je cilj ovakve „akcije“ bilo nanošenje ikakve štete ili nasilja prema predlagatelju, nego uklanjanje prepreke s pomorskog dobra koje služi kao pristup plaži, a razvidno je i da su predmetni radovi vršeni i završeni za vrijeme dok su na terenu bili policijski službenici (što je vidljivo iz fotografija i medijskih natpisa na koje se stranke pozivaju.

Pomorsko dobro je opće dobro, a opća dobra su stvari koja ne mogu biti u stvarnopravnom režimu, a opća dobra su stvari koja ne mogu biti u stvarnopravnom režimu, nego su na upotrebi svih, pa, načelno, ne mogu biti u mirnom posjedu jedne pravne niti fizičke osobe. Pravna narav mu je takva da pripada svima i svi se imaju pravo njime koristiti…

Bilo bi protivno samoj naravi pomorskog dobra kao općeg dobra, kada bi se omogućilo svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi da zaposjedne pomorsko dobro i isključi sve ostale, te kada bi se kroz institut smetanja posjeda (u kojem se postupku ne ispituje pravo na posjed) takvom posjedniku općeg dobra pružila zaštita, a što nikako nije namjera zakonodavca izražena kroz odredbe Zakona o vlasništvu i drugih stvarnih prava i Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. I upravo zato, iznesena činjenica da je predlagatelj osiguranja u posjedu tog dijela pomorskog dobra duži vremenski period, nema utjecaja na pružanje posjedovne zaštite, jer se protekom vremena ne može isključiti pomorsko dobro iz opće upotrebe, niti na njemu zasnovati posjed u korist jedne osobe."

Važan kompromis i zeleno svjetlo građanima prije ove presude dalo je Ministarstvo mora, kroz sam Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, zatim policija, koja je u konzultacijama s Državnim odvjetništvom jasno poručila: "Čin uklanjanja zida i ograde nije bio u privatnom, već u javnom interesu". Sve je, naposljetku, potvrdio i sud. Odluka je nepravomoćna, a Royal ima pravo izraziti žalbu, no ukoliko ovakva presuda postane pravomoćna, mogla bi generirati moćan alat zaštite prava ove države i njenih građana na opće dobro uz more.