FOTO: KATASTROFA U SAVUDRIJI "Strućljaci" betonom odradili "restauraciju" zaštićenih grua

UMAG/SAVUDRIJA - Vještina izrade dizalica za barke, popularne grue, pai ili stupovi specifični za Umag i Savudriju, Ministarstvo kulture i medija proglasilo je u svibnju ove godine nematerijalnim kulturnim dobrom. A da bi se kulturno dobro zaštitilo, moralo bi biti održano u izvornom obliku, no to, čini se, ovdje nije bio slučaj, pa su tako "strućljaci" oko grua more jednostavno šalovali betonom i sve poravnali.

Godine 2017. izrađen je Konzervatorski elaborat o gruama koji je poslan Ministarstvu kulture, Upravi za zaštitu kulturne baštine kao stručna podloga za utvrđivanje i za upis nematerijalnog kulturnog dobra u Registar kulturnih dobara RH, kao i daljnje provođenje mjera zaštite od strane nadležnih tijela (Konzervatorskog odjela u Puli).

Ribari su dizalice gradili od dostupnog materijala

Početkom 20.st. nastaju prve drvene dizalice za barke, po uzoru na čelične dizalice koje je gradila austro–ugarska Pomorska uprava na svjetionicima ili u većim lukama. Na našem području je prvu takvu željeznu dizalicu postavila posada svjetionika Savudrija u njegovoj neposrednoj blizini. Upravo ona postaje uzor ribarima od Savudrije do Novigrada za gradnju jednostavnijih drvenih dizalica. Domišljato su za gradnju upotrijebili drvo, materijal jeftin i lako dostupan, koji im je pružala priroda u okolici Umaga.

Način izrade grua prenosio se generacijama unutar lokalne ribarske zajednice na umaškom priobalju te se zadržao i do danas. Tijekom vremena razvila su se i dva tipa izrade drvenih dizalica, savudrijski i umaški tip. Tako su naraštaji ribara njegujući umijeće izrade i spremanja barki na grue, uz savudrijsku batanu, stvorili dragulje etnografske i nematerijalne baštine našeg kraja.

- No ta tradicija ne uključuje betoniranje, već eventualno žbuku, u kombinaciji s prirodnim kamenom - upozoravaju iz građanske inicijative Zeleni Umag, koji se godinama bore protiv betonizacije istarske obale.  

"Oskvrnuće, a ne restauracija"

- Budući da nažalost uopće nemamo prilike sudjelovati u izvršnoj vlasti na lokalnoj razini, premda je Udruga nastala s ciljem vrednovanja i zaštite domaće ribarske tradicije i okoliša, želimo javno podijeliti događaj koji nas je posebno potresao, a pred kojim smo posve nemoćni.

Prije dvije i pol godine otkrili smo, dovedeni pred gotov čin, da je jedan od glavnih molova opremljen gruama na Punti Laco – po mišljenju našem i domaćih ljudi (od kojih su neki i sami graditelji grua i molova) – „restauriran” na sasvim pogrešan način. Zapravo, usuđujemo se reći da se to što je napravljeno ne može okvalificirati „restauracijom”, već oskvrnućem, jer je obavljeno bez pravog proučavanja, pažnje, brige, skromnosti i poštovanja prema pravim lokalnim graditeljima (domišljatim stanovnicima) i prema zajedničkom zaštićenom kulturnom dobru, čije je već oštećeno stanje pogoršano a korištenje u potpunosti ugroženo.

Veliko je bilo naše razočaranje što nismo uključeni (na mjestu gdje smo jednom obavili popravke na drvenoj građi) i što nismo dobili čak ni priliku ukazati da proširenjem mol postaje neupotrebljiv.

Mislimo da je dovoljno vidjeti fotografije za razumijevanje onoga što se dogodilo.

Do danas – projekt pokrenut prije dvije godine s primjetnim odjekom u javnosti, posvećen obnavljanju grua – zasigurno ima pozitivne učinke, ali i ukazuje na točku s koje nema povratka.

Zapravo, osim što je neobjašnjivo proširen, prvi mol još ima kolce od bagrema stalno u vodi, zbog čega će s vremenom pri dnu neminovno istrunuti. A da ne govorimo o armiranom betonu, materijal koji apsolutno nije korišten za gradnju molova, već su oni, podsjećamo, bili izgrađeni na jednostavan način i sa skromnim materijalima koji su pronađeni u okolišu. U više navrata produženi, molovi su najčešće slijedili prirodni smjer stijene, a kad bi stijeni bio kraj (ako bi joj bio kraj), produžili bi je miješanjem žbuke i kamenih blokova, izvučenih izravno s plaže.

Uvjereni smo da samo valjano i dubinsko proučavanje na svim razinama može doprinijeti pravilnom održavanju i širenju naše domaće ribarske tradicije, stoga si želimo da sličnih radova više ne bude, da kompetentne institucije reagiraju na vrijeme i da taj mol nipošto ne bude uzet kao primjer budućim restauracijama - poručuju iz Udruge Zeleni Umag.

Muzej grada Umaga: "Mi nismo dali nalog za radove"

Muzej grada Umaga još je 2016. godine započeo sa sustavnim istraživanjem Grua. Provedeni su identifikacija, dokumentiranje, prikupljanje rezultata istraživanja na terenu i istraživanje arhivskih podataka o gruama, a s ciljem očuvanja i valorizacije jedinstvenog tradicijskog umijeća spremanja plovila.

Godine 2017. izrađen je tako i Konzervatorski elaborat o gruama koji je poslan Ministarstvu kulture, Upravi za zaštitu kulturne baštine kao stručna podloga za utvrđivanje i za upis nematerijalnog kulturnog dobra u Registar kulturnih dobara RH.

- Muzej grada Umaga nije dao nalog za tu vrstu radova, niti je bio uključen u projektne i ostale aktivnosti – povezane s molom. Stoga nemamo ni odgovore na druga pitanja - odgovorili su nam iz umaškog muzeja, a upit o devastaciji tijekom navodne restauracije ovih zaštićenih dizalica poslali smo i u Grad Umag.

Odgovor ćemo objaviti čim ga dobijemo.

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ:

Umaške grue uvrštene u Registar kulturnih dobara RH kao jedinstvena nematerijalna baština | | Morski HR

Ministarstvo kulture i medija utvrdilo je da Znanja i vještine izrade dizalica za barke (grue, pai, stupovi) imaju svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra te su, na ponos svih Umažanki i

Morski HRJurica Gašpar