Nemojte škrtariti kod postavljanja i odabira veličine ješke!

Davno je rečeno: "Mala ješka – mala riba, velika ješka – velika riba", i to nikako nije rečeno bez razloga. Generalno gledano, jako je malo velike ribe ulovljeno postavama s malim ješkama. To su u principu uvijek izdvojeni slučajevi koji se u stažu pojedinih ribolovaca mogu izbrojati na prste jedne ruke.

To su u morskom ribolovu uistinu vrlo rijetke situacije tako da je u principu na snazi jedino važeće pravilo: kolika ješka – tolika riba, objašnjava Boris Bulić za Radio Zadar.

No pogrešno bi bilo misliti da je postavljanje velike ješke na udicu samo po sebi garancija kapitalnog ulova. Za ulov kapitalne ribe je prije svega potrebno prisustvo takve lovine jer da je takva lovina uvijek i svuda prisutna, svi bi lovili kapitalce, što se mora priznati, u praksi nije potvrđeno.

No pojedini se ribolovci u gotovo redovnom postupku ipak kite velikim ribama, dok ostali love prosječne ili pak ispodprosječno velike ribe. Mnoštvo je faktora koji su na strani ‘sretnika’ među kojima su iskustvo i poznavanje pozicija definitivno iznimno bitni, no jedan od ključnih faktora je svakako i spomenuta veličina ješke.

U ribolovu pridnenim postavama poput ribolova na fermu, postavljanje neke male ješke i nema baš nekog smisla. Takvu će ješku otkriti samo nedorasli primjerci koji se skrivaju u okolnim rupama ili travi. Postavljanjem nešto krupnije ješke izgledi za pravim ulovom rastu, no na takve se ješke love ipak uglavnom srednje velike ribe dok bi za velike trebalo postaviti baš pravi komad.

Naravno, većina ribolovaca trenutno u glavi vrti kalkulaciju ocjenjujući što je bolje, pet sigurnih arbuna od petnaest deka ili jedan slabo izgledni šarag od osamdeset? Sve to nalikuje onoj priči o vrapcu u ruci i golubu na grani tako da odluka koja bi bila pravi odgovor na tako pitanje nikada nije lagana i jednostavna.

U situacijama kada nam je lovina sitna riba poput manula ili knezova,postavljanje velikih ješki predstavlja doslovno nepotrebno rasipanje pri čemu će ulov unatoč bogatom ješkanju biti minimalan, puno manji i oskudniji nego ulov u kojem bi se koristile sitne ješke.

No čak i u takvim 'tankim ribolovima' valja računati i na mogućnost ulova nešto krupnije ribe. U situacijama kada pod brodicom imamo sasvim male, ili tek nešto veće arbune, za očekivati je da se među njima kreće i koji krupniji primjerak. Takvi mudraci uvijek lukavo čekaju na kraju reda pozorno promatrajući što se događa da bi se, ali tek nakon što se uvjere da je situacija po njih potpuno bezopasna, pokrenuli u nekakvu akciju.

Naravno, ako je ponuđena ješka mala, tada je i mirisno-okusni impuls koji bi ih trebao potaknuti na hranjenje također slab, pa se ti mudriji komadi neće ni zamarati prilaženjem. Osim toga, do te ješke neće moći ni doći jer će sitniji i neoprezniji primjerci najvjerojatnije halapljivo progutati sve što je dovoljno sitno, ogoliti udice ili se pak sami objesiti na njih. A ako postavimo velike ješke na sve udice tada će ulov sitnijih, a za mnoge ribolovce veličinom ipak dostatnih riba, izostati.

A rješenje je u ovom slučaju jednostavno. Potrebno je samo pravilno iskombinirati ješke različitih veličina. Na klasičnim postavama s tri prame i olovnicom na dnu, i udice bi trebale biti različite veličine pa bi u skladu s tim gornje trebale biti manje, a najdonja nešto veća. Naravno, takav raspored veličina udica, prati i veličina ješke.

A u fermi opet većina riba voli nepomičnu i bogatu ješku koja miriši, a veličinom i kvalitetom opravdava prilaz, otvaranje usta i žvakanje. Ne smijemo zaboraviti da velike ribe uvijek kalkuliraju oko isplativosti obroka. No postoje barem dva temeljna problema zbog kojih većina udičara odbija takav pristup.

Prvi je problem vezan uz sitnu ribu. Naime, nakon zabacivanja neke kvalitetne ješke poput crva, ili pak običnije, a mnogim ribama jednako ukusne srdele, sitna riba tu ješku u kratkom vremenu učini neupotrebljivom.

Ipak, ma koliko se činilo beznadnim, ješka se može lako sačuvati i obraniti od takvih nasrtaja. Rješenje je u silikonskom elastičnom koncu. Ovaj praktički nevidljivi končić valja mrežasto omotati oko ješke čime se vrlo jednostavno sprječava destruktivnu invaziju sitneži.

Bez obzira koju ješku koristili, silikonskim koncem uspješno možemo odbiti sitne zube i omogućiti ješki da sačeka ono po što smo zapravo došli. Naime, sitna će riba i dalje pokušavati raščupavati našu ješku i u tome će na kraju uspjeti, no velike su šanse da će vrijeme potrebno za potpunu destrukciju biti dostatno i za ulet nekog krupnijeg komada.

Naravno, ukoliko sitne ribe nema, tada ješku ni ne moramo čuvati.

Cijeli tekst Borisa Bulića pročitajte OVDJE.

A.N.