OSVRT JURICE GAŠPARA Sedam razloga s jedne jedine fotografije zašto se današnji (pra)unuci ne bi od sramote smjeli uspoređivati sa svojim precima

Ova naprosto genijalna fotografija Jose Špralje koja se čuva u Narodnom muzeju Zadar, u jednom jedinom kadru opovrgava sve "male hrvaCke Ćovijeke" koji se šlepaju na svoje pretke, dok devastiraju Jadran do iznemoglosti...

Pa idemo redom s analizom, odozgo prema dolje:

1. NITKO od današnjih "malih hrvaCkih Ćovijeka" ne živi u derutnim i vlažnim kućama s propuhom. Svi imate uređene fasade s klima uređajima i suhim uvjetima za život. Nitko od vas vjerojatno ama baš NIKAD nije skidao borove škure svake godine da bi ih palio, brusio i bojao, jednu po jednu, jer svi su vam otvori danas u aluminiju ili PVC-u.  A ova prizemnica, sad je vjerojatno srušena i umjesto nje podigli ste najmanje 3, ako ne i 5 katova u kojima iznajmljujete apartmane. U mnogim slučajevima ilegalno, što sagrađeno, što iznajmljujete, često i didov podrum i spremište danas vam je još jedan "studio-apartman" (što god to značilo)...

2. Vjerojatno jedina vaša sličnost sa svojim pretkom, osim DNK je ovaj rasparani rukav. I tu sva sličnost prestaje. Vi ga kupujete takvog i bacite već iduće sezone, a vaš pradid nije ima za drugi komad robe. Sram bi me stoga bilo u bilo čemu se uspoređivat sa teškim životom svojih predaka.

3. Golemi hlap u ruci za vrime vašeg pradida mogao se ulovit relativno često i to ne za restorane, jer ih nije ni bilo. Nisu ga smatrali nekom srićom, jer od njega se nisu mogli najist, ali kako nije bilo Vegete i tih čuda, dobro bi doša više ka začin u gregadi s ostatkom ribe. Naravno, najbitnija stvar je da tada nije bilo najveće smrti za današnji Jadran, koja je reproducirala pohlepu unuka i praunuka ovoga dide, do razine, kojoj bi se ovi čovik zasigurno posramio, a zove se ŠKRINJA. Zbog škrinje ovakvog hlapa vidjet ćete samo na slikama i u vjerojatno iznimno rijetkim prilikama...

4. Drvena štaka... Imao sam čast upoznati izvanrednog čovjeka, prijatelja mog pokojnog oca i pukovnika HV-a te zapovjednika dubrovačkog Odreda naoružanih brodova, Aljošu Nikolića koji je nogu izgubio u ronjenju još tamo ranih 1980-ih. Svejedno ga to nije spriječilo da postigne sve da bude alfa i omega jednoj od najbitnijih postrojbi Domovinskog rata. Unuci i praunuci ovog dide kenjaju kad im nestane interneta. A najčešće nisu sposobni zaraditi apsolutno ništa, mimo turizma i hidrauličkog potezanja plastičnih mreža. A kad krene berba maslina i pretvaranje u ulje, e onda krene tjedan dana njurganja jer moraju nešto raditi. Ovaj čovjek pretpostavljam da je invalid Drugog svjetskog rata. No to ga nije spriječilo da RADI. Doduše, u to vrijeme cmizdrenje i nije bilo izbor..

5. Hlače od prirodnog materijala... Danas nitko na more neće bez kabanice ili barem nečega na sebi od poliestera, što nas štiti da ne promočimo. Probajte jednom provesti noć na moru u ovakvoj odjeći i recite mi za tri dana koje tablete vam je liječnik propisao i koliko ste bolovanja uzeli poslodavcu?

6. Mreže od konca, pluta i olova... Zna li ih ITKO armati ili krpati danas? Znam evo da je moj otac bio jedan od posljednjih koji je to znao raditi u Šibeniku, ali končane mreže nitko više ne koristi već više od 20 godina, zbog vlastite lijenosti i komocije i naravno, na štetu Jadrana i ostalih mora u kojima je 46 posto ukupnog plastičnog otpada upravo odbačeni ribarski alat!

7. Kamena riva sa zemljanom podlogom koju su ti did i pradid radili iz potribe za priživit. Nisu tukli obalu, niti je betonirali i uništavali, već slagali stine, kao u polju u gromačama i malo po malo sebi slagali lučicu iz potribe. A potriba nisu bili apartmani i još apartmana u prvom redu do mora s "privatnom plažom"...

A kako danas radi unuk i praunuk: Upali pentu od XY ks, kupi najnoviji ehosonder i ribarski alat od najlona kojeg pola ostavi u moru... obuče neoprensko ronilačko odijelo, stavi go pro kameru, puca po svemu što se kreće, polovi i slika sve.... dođe doma, priveže plastični gliser uz produženi izbetonirani mul, izlije ulje iz motora u more, uđe u  kuću u prvom redu do mora koje je ogradio za ostale suside i suseljane, unese opremu u garažu di se kiseli BMW uz još 3 auta, objavi sliku s ulovom i kaže "ovako su radili naši stari"....

Jesu qratz...

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ:

OSVRT JURICE GAŠPARA Zašto je “mali hrvacki ćovijek” najveća štetočina u Jadranu? | | Morski HR

Od kad je ljudi i mora, ribarilo se, plovilo i koristilo morske blagodati. Od kad je škrinje i kapitalizma, krenulo se neumjereno grabiti. Najprije je “mali hrvacki ćovijek” krenuo krasti ek

Morski HRJurica Gašpar