Ribari sa splitske Matejuške i sveti Luka

Foto: Screenshot

SPLIT - Za ribare s Matejuške sv. Luka je bio najznačajniji svetac; zazivali su ga za mirno more, a inače je zaštitnik liječnika jer je i sam sv. Luka evanđelista bio liječnik, posebno kirurga, a zaštitnik je i starih momaka.

Izreka kaže; “sv. Luka u jarbole tuka, do svetoga Marka nema ruke vanka”

što znači da nevere I veliki vitrovi počinju za sv. Luku, I traju sve do prolića, do sv. Marka”, priča Adela Roudi dopredsjednica udruge Colegium Split kroz povijest.

Povodm blagdna sv. Luke u istoimenoj crkvicu u Varošu otvorena je izložba fotografija Nikše Smoje “I ja sam Varošani”.

Riječ je o crkvici iz 13. stoljeća koja je dugo bila zapuštena i bez krova, nakon što je u drugom svjetskom ratu bombardirana.

Godine 2010. entuzijasti obnavljaju ckrvicu, tadašnji predsjednik udruge Matejuška Tonći Jerončić, župnik sv. Križa don Ivan Sučić uz pomoć donatora I dvaju arhitekata Ede Šegvića I Ive Vojnovića, restauriraju krov, iz crkvice vade smeće I uređuju je..

Od tada se u njoj događaju kojekave aktivnosti, izložbe, večeri čakavske poezije, te sv. misa na blagdan sv. Luke

Koliko je ta crkvica važna Varošanima govore I povijesni podaci;

bratovština sv. Luke jedna je od najstarijih u gradu I jedna sa najbolje sačuvanom arhivom

- Još od prvog župnika Tome Alujevića čuvali su arhivu bratovštine, kasnije su napravili I misal bratovštine sv. Luke, za štoj e u ono davno vrijeme trebalo dosta “pinezi” - poručuje Adela Roudi.

- Crkvica datira iz ranog 13. stoljeća, dakle to je rana romanika, poput drugih marjanskih crkvica. Imala prekrasni drveni oltar na kojem su bili sv. Luka I sv. Duje, I jedno raspelo koje nije bilo klasično raspelo nego oslikano raspelo.

U savezničkom bombardiranju iz drugog svjetskog rata crkvica je izravno pogođena, srušen joj je krov, te se zapalila, pa je sve drveno u njoj tada izgorjelo.

Ono što se sačuvalo preseljeno je na Voćni trg u crkvicu sv. Duha - poručuje Roudi.

"I ja sam Varošani"

- Imam fotografije Varoša od prije 20 godin', njegovih kaleta i kuća prije vrimena kada se sve preuredilo, nešto je dobro i sa smislom, a neke kuće danas potpuno ispadaju iz duha starega Splita, priča Nikša Smoje, autor izložbe fotografija koja je postavljena u crkvici Svetog Luke u Varošu povodom blagdana tog sveca.

Moji mater i otac su bili Varošani, često su mi prenosili priče o Varošu, o njegovim kaletama ,ljudima, događajima kao što je sigurno svima dobro poznata priča o Vili Ridullin. Prema tim pričama koje su mi i danas u sjećanju, počeo sam fotografirati grad.

Na ovoj izložbi predstavljene su te moje prve fotografije, stare vizure Varoša s početka novog milenija

Tada sam fotografirao I crkvicu Svetog Luke, prije obnavljanja, dok je još imala porušeni krov.

Sve objavljujem na facebooku, ali posebna mi je čast izlagati na ovom mjestu - poručio je Nikša Smoje.

Pura s inćericom

Na blagdan sv. Luke, zaštitnika ribara, pjevale su se arije iz akvarela, najpoznatija je ona “O kućo mala”, o vili Ridulin u Varošu, recitiralo se na čakavici, a posebno je bila pripremljena trpeza.

Naime, na sv. Luku (18. listopada) stari je običaj ribara s Matejuške kuhati puru s inćericom (jetricom), jer se smatralo da bi ribarima riba dosadila, za meso nisu imali novaca, “pinezi”, pa bi si priuštili jetricu, a pure je uvik bilo za svakoga.