DONOSIMO – Riječki pustolov za Morski.hr: Prejedrit ću Atlantik u brodici od 6 i pol metara!
RIJEKA – Jedriličar Vedran Kabalin planira pothvat od kojih bi vjerojatno mnoge prošla jeza; prejedriti 4000 milja preko Atlantika u brodici od 6 i pol metara. Kabalin rođeni Riječanin, s adresom u Malom Lošinju, podijelio svoju pustolovinu za Morski.hr.
Cilj: Prejedriti Atlantik sam i dobro se zabaviti
Cijela ideja se rodila još 2011. kad sam prvi puta zajedrio u toj klasi Mini 650. Tad sam odjedrio dvije regate na atlantskoj obali Francuske i rekao: Nikad više! Međutim, nikad ne reci nikad. I eto, za tri mjeseca idem preko Atlantskog oceana. Atlantik je najpitomiji od oceana, tako da je on i poligon za isprobavanje raznih ideja – nedavno je čovjek na SUP-u (Stand Up Paddling – veslanje na dasci) preveslao taj isti ocean, u 93 dana. Ideja Mini Transat regate se javila jos 1977. kada je munjeni Englez Bob Salomon došao na tu ideju, skupio 25 jedriličara samaca koji su u tada drvenim jedrilicama i vunenim džemperima krenuli na putovanje preko Atlantika. E, to je bio pothvat. Danas imamo vrhunska odijela, vrhunske brodove. Ali i regata je puno brža, to je ono što je najizazovnije u ovoj priči. Treba jedriti čim brže, ali istovremeno poznavati svoje granice da se ne bi išlo preko njih, jer onda se može dogoditi glupost. A ja svoje još realno niti ne znam, nisam još nikada jedrio solo preko Atlantika u 6.5 metarskoj jedrilici. Ima ove godine onih (uglavnom Francuza) koji to rade po drugi ili čak treći put. Oni su favoriti, oni znaju da mogu ići malo brže nego prošli put.

Veliki rizici – malo spavanja i izazov vlastite psihe
Organiazatori regate Mini Transat pokušavaju rizike solo jedrenja u tako maloj barčici svesti na minimum. Zato se za regatu, koja se održava svake dvije, neparne godine, treba kvalificirati. Jedriličar tako ima dovoljno vremena odradtiti strogo organizirani i sa strane organizatora zahtjevan kvalifikacijski ciklus. Kroz njega se prolazi kroz dosta situacija koje simuliraju one na Atlantiku, ali siguran sam da je tek na Atlantiku to ona prava stvar, pravo iskustvo.
Osobno sam najviše problema imao kad još nisam dovljno poznavao što umor može učiniti solo jedriličaru. To je u isto vrijeme smiješno i opasno – potpuna nekontrola emocija i pokreta – to je smiješni dio. A opasni je da se to događa na otvorenom moru, gdje pad u more znači kraj. Tako da sam trenutno u fazi priprema polifaznog spavanja – spavanja u više faza. Za razliku od ovog standardnog – monofaznog – kojeg većina prakticira, polifazno se sastoji u više manjih napova. Tako se u 24 sata skupi 5-6 sati sna u trajanju 20-50 minuta. Dobro je što sam i na kopnu, odnosno u svakidašnjim uvjetima dobio par sati potpunog mira po noći, kada riješavam zaostale zadatke, a loša strana je da često ne znam kada počinje, a kad završava dan. Tu je jos i kondicijska priprema, razgovori sa psihoterapeutom, psihologom, life-coachom. A sve pod budnim okom dr. Tomislava Furlana koji vodi taj dio moje pripreme.
