Bilo je to davno, gotovo prije tri desetljeća kad sam kao golobradi momak, zakoračio u svijet profesionalnog ribarstva. U foto memoriji danas, među slikama iz mladosti, ostala je i jedna iz kornatskih Vrulja gdje smo se sklonili od bure, slika suhe hobotnice obješene za drvenu gredu.
Slika je to iz vremena kad su je kornatski ribari još sušili na vitru i suncu, da posluži u trenu kad se nema što drugo baciti u lonac. Bilo je to vrime kad je dolazila u promet ulovljena kao usputna vrsta, ne osobito cijenjena.
Nema je ni za lijek
More je nekad bilo puno, posebno u priobalnim vodama, upravo kako se u raznim stručnim člancima i navodi na temu njenog životnog prostora. Stručnjaci još navode da spada u brzo rastuče organizme, koji u jednoj godini rastu između jednog i tri kilogama. Prošlo je ponavljam, nešto manje od trideset godina od mora punog hobe do naslova :”Hobotnica po cijeni od 120 kn” ili onog “Opljačkao 50 kilograma hobotnice iz zamrzivača”! Što se zapravo dogodilo?!
Hobotnicu su uništili amateri i dopunski ribari
Nisu je gospodo uništili profesionalni ribari, nisu je uništile koće! Uništila je istina, a istina je da se jedino u ovoj zemlji izlovom radi zarade može baviti baš svatko, bez obzira o socijalnom statusu i stvarnim potrebama! Bez obzira na činjenicu da ulov iz mora u civiliziranim i uređenim državama u promet smiju puštatati samo profesionalni ribari, kojima je to zanimanje i koji su kao takvi obveznici poreznog sustava! Samo u zemlji kojom caruju laž i populizam, moguče je ovakvo barbarstvo na moru, moguće je da svatko radi što mu padne na pamet, i to sve pod visokim pokroviteljstvom politike i politički podobnih ” stručnjaka”!
