ORIGINALAN UMJETNIK: Nakon minijaturnih otoka, zaplovio kajakom od starih rebatinki!

Photo: Frane Medić

SPLIT – Neobična ideja gradnje kajaka od starih rebatinki. Nakon genijalnih minijatura hrvatskih otoka kreativnog branda Blootal, ovo je tek najnovija ideja umjetnika i pasioniranog ljubitelja otoka, mora i svega vezanog uz slani Jadran, Luke Mimice. Razgovarali smo s ovim Splićaninom koji svoju bujnu maštu pretvara u kreativnu stvarnost.

– Kreativno, a blisko morskoj tematici se izražavam već od ranog djetinjstva kada sam izrađivao makete brodova i svjetionika. Otac mi je geograf pa smo kroz igru izrađivali terene i obližnje otoke od kartonskih slojeva, precizno izrezujući izohipse. Tako sam proveo djetinjstvo – ili negdje uz more ili s alatom u rukama. Kasnije na Umjetničkoj akademiji eksperimentirao sam sa smolama, prvo s poliesterom pa zatim i epoksidom pokušavajući dobiti što vjerniji prikaz mora. Tema suvenira jednim mi se dijelom provukla i kroz diplomski rad. Od početka sam nastojao napraviti suvenir koji bi bio što je moguće kvalitetniji te naravno s dobrom pričom. Još uvijek suvenire radim na granici komercijalne isplativosti pošto inzistiram na perfekcionizmu, tj. uzdigao sam cijeli koncept u nešto čemu bi više odgovarao naziv memorabilija – predmet koji nas podsjeća na jedno određeno mjesto i vrijeme kada nam je bilo lijepo.

Osim toga, radim konferencijske poklone, nagrade za filmske festivale i sportske trofeje što mi je jako izazovno jer i sam volim sport, prvenstveno trčanje. Nadam se da ću jednog dana snimiti film ili pobijediti na utrci pa osvojiti neku od svojih nagrada.
Photo: Luka Mimica
Može li se živjeti ili bar nešto dodatno zaraditi od toga?
I nakon dosta godina u ovome još uvijek se osjećam kao na nekom početku. S vremenom sam prikupio dosta znanja i opreme ili je čak i sam izradio, ali mi i projekti koje radim postaju sve kompleksniji. Nešto što bi se nazvalo dodatna zarada meni apstraktno zvuči. Postoji samo svota koju ulažem u daljnji razvoj i rast. Prioriteti su mi se sami od sebe prilagodili načinu života pa ću prije uložiti u nabavku strojeva i što kvalitetnijih materijala nego u putovanja i odjeću npr. Preselivši iz Splita u Mimice smanjio sam neke životne troškove, atelje mi tako postaje cijela šuma, inspiracija više nije nikakav problem, repromaterijale nalazim direktno oko kuće gdje imam čak i nalazište gline, a eksperimentiram u zadnje vrijeme i s biljkama koje posadim.

Imali ste još nekih ideja koje ste u međuvremenu realizirali?
Naravno, ne objavljujem sve na društvenim mrežama, ali dobar dio stvari možete vidjeti na Facebook i Instagram stranicama brenda Blootal pod kojim radim. Našlo mi se tu jako dragih projekata. Blootal coin je npr. serija novčića/privjesaka od pijeska i smole na kojima su s jedne strane prirodne ljepote i geografski oblik nekog područja (grada rijeke jezera, otoka…) dok je s druge kulturno povijesna priča vezana za taj lokalitet. Aktualna Miss hrvatske Tea Mlinarić nosila ih je kao poklone svim sudionicama izbora za miss svijeta.

Najnovija originalna ideja je kajak od starih rebatinki. Kako ste došli na tu ideju, je li taj kajak doista plovan i koliko je rebatinki bilo potrebno?
Jedna od novogodišnjih odluka bila mi je da ću iduće ljeto imati neko svoje plovilo, bilo da nađem i restauriram stari kaić ili da napravim nešto od nule. Tijekom zime trebala mi je neka promjena pa sam planirao višetjedno putovanje do Slovenije, ali jedno jutro sam se probudio i impulzivno odlučio pripremljene financije i vrijeme uložiti u gradnju kajaka. Radio sam par tjedana opsesivno i završio upravo na vrijeme da se zadnja ruka laka osuši večer prije otvaranja Croatia boat showa kojem ovim putem zahvaljujem na dodijeljenom prostoru za izlaganje. Nakon sajma vratio sam ga u Mimice na testiranje, s namjerom da ga stavim u more i provjerim stabilnost na valovima, ali nisam izlazio iz njega puna dva sata. Dok sam ga radio nisam razmišljao što s njim kad bude gotov. Dakle, bilo je potpuno bez predumišljaja. Radio sam radi rada samog, a kad je stvar zaplovila i pokazala se kao pun pogodak, osjećaj je to koji bi teško nekome opisao. Nakon toga sam ga na nekim mjestima pobrusio i lakirao upravo na vrijeme da se zadnja ruka laka osuši večer prije otvaranja Dana male brodogradnje kojima ovim putem također zahvaljujem na dodijeljenom prostoru za izlaganje. Kuća u kojoj živim ima široki pogled na more, svako toliko pogledati na pučinu dođe kao neka vrst vremenske prognoze. Nijansi modre u svojim prijelazima gdje se miješaju kako vjetrovi pušu ima na tisuće. Nešto vizualno slično sam primijetio na iznošenim rebatinkama kada boja postepeno ide od tamnije prema svjetlijoj. To me nagnalo na jedan prvi umjetnički rad rađen od jeansa koji imitira morsku površinu. Radom s jeansom sam shvatio koliko je to otporan materijal pa je ideja da kajak napravim od njega došla sama po sebi.
Photo: Luka Mimica
Za broj rebatinki iskreno više nisam siguran, ali kreće se oko 30-ak. Dok sam počinjao s radom nikome nisam ni govorio što pripremam, tako sam izbjegao trošenje energije objašnjavajući ljudima nešto što ni sam nisam doživljavao preozbiljno, tek kao priliku da se u odrasloj dobi s nečim zaokupim i igram kao kad sam bio dijete. Ali, trebao mi je velik broj rebatinki, što sam polako i dobivao od rodbine i prijatelja. Nekad bi mi odlično poslužili ženski modeli traperica s elastinom. Ako postoji još itko tko sumnja da imam fetiš na žensku odjeću, uvijek mu mogu pokazati na kojim sve mjestima sam ih ugradio. Samo, sad mi se dogodilo da mi svi donose višak robe koji su planirali baciti proljetnim čišćenjem. Nastavi li se ta pomama, razmišljam o otvaranju second hand shopa.

Što se plovnosti tiče, jako sam zadovoljan. U Mimicama je izražen ljetni maestral i burin noću, pa sam ga radio nešto šireg i stabilnijeg po valovima. Jako dobre reakcije dobio sam od domaćih ljudi na sajmovima koji su prepoznali nastojanja da napravim plovilo unutar kojeg je velika radna površina pogodna za vrše i parangale, nešto za što svi komercijalni modeli kajaka nisu predviđeni. okvirno sam prije rada proračunao težinu, na kraju je ispalo da teži 30 kg, identično jednom komercijalnom modelu sličnih proporcija.

Slijedi li dovršenje nekih još ne razrađenih planova ili nešto što je u tijeku a tek treba ugledati svjetlo dana? Možda neka nova senzacija?
Ideja i planova je napretek, nastojim održavati naviku zapisivanja barem jedne ideje dnevno, sve te ispisane stranice i stranice su mi najveće bogatstvo. Za sada ne bih još ništa otkrivao.
D.G.
Vaš komentar