Hommage prvoj kubističkoj slikarici u Hrvata, Dubrovkinji Jeleni Dorothki Hoffman

Photo: Pixabay

DUBROVNIK – Legenda kojom je obavijen život slikarice Jelene Dorothke Hoffman više govore o njoj kao o dubrovačkom “oriđinalu” što je ljepša uzrečica za “ženu-čudakinju”, nego što je vežu uz njezinu gotovo statusno zasluženu poziciju prve kubističke slikarice u Hrvata. Jelena Dorothka Hoffman rođena je u Dubrovniku 1876. godine u plemičkoj obitelji. Posljednji novčić iz obitelji potrošila je na školovanje za akademsku slikaricu. Podaci o njezinom životopisu su jako oskudni jednako kao i njezin sačuvani slikarski opus.

Gordana Igrec

U Dubrovniku “oriđinal”, a Parizu u društvu Picassa

Poznato je da je Jelena Dorothka Hoffman živjela od 1907. do 1914. godine u Parizu i imala vlastiti atelje na Montparnasseu. Ondje je upoznala i mnoge slavne slikare poput Mattisa, Chagalla, Picassa, Van Dongena, Lausencina, a radila je jedno vrijeme i u Matissovoj slikarskoj školi. Također se zna zanimljiva činjenica iz njezinog života koja govori kako je prijateljevala sa Ruskinjom Marie Vassilleff inače poznatom osnivačicom jednako tako čuvene pariške Academie Russe. Tijekom svojeg boravka, slikarskog rada i vrlo živahnog boemskog života koji možemo samo pretpostavljati, slikarica Jelena Dorothka Hoffman u Parizu je upoznala i kipara Ivana Meštrovića. Iz nama nepoznatih razloga Pariz je napustila po izbijanju 1.svjetskog rata i dugi niz godina lutala je Europom.

Zov korijena bio je pretpostavljamo toliko snažan da je bogat  boemski život Pariza i Europe, Jelena Dorothka Hoffman 1922. godine zamijenila za život u rodnom Dubrovniku. Sjećanja na njezin život su kontroverzna i nepouzdana, pa tako mnogi tvrde kako se nije držala nimalo aristokratski za svoje porijeklo, jer da je “zanemarila sebe, svoju imovinu i da je spala na prosjački štap, te da je Stradunom šetala u društvu koze koja joj je ujedno bila i hraniteljica i prijateljica.” Uz ponašanje koji je svrstavaju u dubrovačke orđinale, intrigantan je i podatak da je uništavala svoje slikarske radove.

Jelena Dorothka Hoffman / Photo: Screenshot

Ove godine proći će točno 142 godine od rođenja ove “aristokratkinje u duši” koja se nije dala impresionirati vanjskim svijetom i koja je živjela u svojem slikarskom svijetu kubizma, vjerojatno toliko nadprosječno obrazovana, inteligentna i slikarski nadarena, da je iz iz tog razloga autodestruktivno uništavala sve tragove iza sebe poput svojih likovnih ostvarenja. To je rijedak slučaj kod inače mnogih “taštih i stoga prosječnih makar bili i priznatih slikara”.  Ove godine kubističko slikarstvo u Hrvatskoj može jednako tako obilježiti i 53 godine od kako je slikarica Jelena Dorothka Hoffman zauvijek iza sebe ostavila svijet “bez boje, okusa i mirisa”. Nama ostaje nepoznanica do danas koliko je njezinih slikarskih radova ostalo sačuvano i razasuto po pariškim mansardama ili skupim pariškim stanovima? Koliko ih je sačuvano u Dubrovačkoj galeriji? I hoće li se makar tko sjetiti prve kubističke hrvatske slikarice i izložiti “ostatke, ostataka”, te kazati koju riječ za ovu u svakom pogledu plemenitu Dubrovkinju.

Ženska sudbina

Slikarica Jelena Dorothka Hoffman je sasvim sigurno to zaslužila kako od svojih Dubrovčana tako i od povjesničara umjetnosti, galerista i pasioniranih poznavatelja likovne umjetnosti s početka 20. stoljeća.

Inače, valja reći kako je 2008. godine snimljen dokumetrani film o slikarici Jeleni Dorothki Hoffman, te se njezino ime iako kao dubrovačkog oriđinala spominje u dokumetarnom filmu o istima u gradu podno Srđa. Za sada je i slabo poznata činjenica da je jedna pjesma iz velikog pjesničkog opusa jedne hrvatske pjesnikinje posvećena upravo slikarici Jeleni Dorothki Hoffman koja je svoju sudbinu prepoznala u slikaričinu koncu života, a koja još nije objavila novu zbirku sa ovom pjesmom. Pa smo je i stoga ostavili – anonimnom. Nadajući se da je svaka sličnost slučajna, kako se to kaže obično u filmovima.

Što na kraju reći osim: “Što ti je ženska sudbina? Ili, što ti je sudbina istinske aristokracije po rođenju i po duhu, a koja se nikako ne može prilagoditi trenutku u kojem živi. Ili, još gore: okretati kaputić kako vjetar puše!

Gordana Igrec

Vaš komentar