Jesmo li brendirali našu povijest pritrujenu?

Photo: Morski.hr

Dalmacija je zahvaljujući svojem podneblju prepunom mirisa, okusa i bezbroj koluri oduvijek bila zahvalno humusno tlo – rasadnik za velike i vrsne umjetnike. Pisce, slikare, glazbenike, glumce.

Počevši od Dubrovnika koji je dao velika imena poput Vlahe ili Luka Paljetka, do velikana glumišta poput gospara Miše Martinovića i cijele obitelji Martinović, pa pokojnog nenadmašnog glumca Peđe Vušovića sve do velike glumice Milke Podrug Kokotović ili nedavno preminule Marije Kohn sa Lokruma i mlade, nadarene glumice Jelene Perčin.

Gordana Igrec

Tako se istovremeno u neko doba igrao Hamlet u Mrduši Donjoj i Hamlet na Dubrovačkim ljetnim igrama. Nikome nije smetalo takvo što. Dapače, Znao je sav svit uživat i u jednom i drugom Pa, onda skoknemo li malo do Splita i do Splitskih ljetnih igara što sve ispod ove površine možemo zagrebsti i pronaći pravo zlato. Ma jema Split svojega Tijardovića, svojega Smoju, Borisa i Dinu Dvornika, svojeg Jakšu Fiamenga, Zdravku Krstulović i Štrljića. Svojega – Olivera! Svoju Severinu, svoju Asju Kisić ka Bepinu, svoje Velo i Malo misto. A škužajte, saki kantun, svaka pijaca ovdi odiše nekom svojom poetikom i kolurom. I ovdi ka da je saki čovik po rođenju pisnik i slikar i mudrac i oriđinal. Sve odjednom. A tek Šibenik sa svojim Arsenom Dedićem, Vicom Vukovom, Mišom Kovačem i ocem i sinom Brešanima. Ma dala je ova lipa Dalmacija se same velike umjetnike.

Photo: Jurica Gašpar

I da u Istru skoknemo pronašli bismo raspjevanu familiju Surian na ljeto sakriveno na svojoj djedovini u unutrašnjosti Istre, a zimi ili na jesen već raštrkanoj radi opernih angažmana od Zagreba do Italije. Ma i tzv. kulturna ponuda za furešte nam je na visini. Evo, tu je Motovunski festival na kojem se okupljaju redatelj Rajko Grlić i Igor Mirković, pa glumci poput Rade Šerbedžije i njegove supruge, redateljice Lenke Udovički. Brijuni sa predstavama Šerbedžijinog teatra živnu preko ljeta.

Photo: Jurica Gašpar

Na Visu primjerice sve hrli u kino pod zvijezdama, a iza kantuna mogu vidjeti kuću gdje se snimao film Mamma Mia sa svjetski poznatom filmskom divom Meryl Streep. Svaka kala, svaka vala u Dalmaciji priča svoju priču i suvenir je za pamćenje. Mi smo na dobrom tragu da brendiramo našu kulturnu ljetnu ponudu. Jer doista sve napore ulažemo u naše male folklorne skupine koje zabavljaju turiste, u naša autohtona jela, u naše Dubrovačke ljetne igre, Pulski festival, Motovunski festival, kina na otvorenom, fešte na otvorenom. tradicijaOri se pisma cijelom Dalmacijom kroz ljetno vrijeme, Osim nematerijalne baštine i pjesničkih večeri kod diplomate i pjesnika Davora Štambuka na Braču na cijeloj obali svaki furešt može pronaći koji biser samo za se. Mi nemamo velikih hotelskih lanaca na bacanje. Mi imamo još uvijek čisto more, pijacu punu peškaruša koje govore autohtonim dijalektom koji se polako zaboravlja i tako stvaraju – glazbu za uši, a povrće, voće, riba i sva spiza stvara ugođaj za nepce i za oko. O svim velikim i na svjetskim kartama povijesnim znamenitostima poput šibenske katedrale ili Dioklecijana ili Baščanske ploče, o tim vrednotama nije potrebno posebno niti govoriti.

Photo: HTZ

Dalmacija, Istra i Dubrovnik svoju povijest uvijek pritrujenu može s iskrenom prostodušnoću ponuditi turistu i tako mu dati do znanja da nije sve “u se, na se i poda se!”.

Za sad smo na dobrom tragu. A ako smo koga od velikih imena i zaboravili spomeniti. Taj se neće ljutiti, jerbo veliki ljudi su – obični i jednostavni. I ne drže do pompe već do kista, pera, fotoaparata, dasaka koje život znače i do “šušura i gušta” koji im je podario takav dar da mogu njime oplemenjivati svoje vrijeme i prostor. Kormilariti brodicom kroz sve nevere dok vitar puše. Jer, takva je naša Dalmacija. Ka morska školja. Šuti, zatvorena kao školjka. A u sebi krije – biser. Vjerujemo da su furešti to znali prepoznati i da će se s ljubavlju vraćati stalno na naše obale koje tako miroljubivo oplahuje naše more. I dobar, starinski čovik kojem svjetionik svtli usred mraka da ne zaboravi na kompas koji ga pravilno vodi u neku drugačiju, ma i jopet istu, starinsku – budućnost. U njoj pak mjesta ima i za domaćega i za furešta. I za kolure i za mirise i boje.

Ajde, baci pismu.

Gordana Igrec

Vaš komentar