Neka se vrati staro pravilo za naše kočare jer inače nemaju šanse s Talijanima

Photo: Boris Kačan

Naši su plivaričari već određeni prostornim i vremenskim ograničenjima. Više od 80 posto takozvanog unutrašnjeg mora zahvaćen je zabranom, tu su i lovostaji u prvom drugom i petom mjesecu, ističe Robert Momić, predsjednik istarskog Ceha ribara

– Stoljećima je ribarstvo bilo temelj života priobalnih naselja u Istri. To je dio identiteta, nešto što čini izuzetnost i prepoznatljivost Poluotoka na Jadranu i Mediteranu. Sjevernojadranski prostor je jedinstven, prepoznatljiv po složenom sustavu načina ribarenja. Danas postoji tendencija zaborava i ne smijemo dozvoliti da se to dogodi, jer bi bio poguban za naš identitet, ali i za opću privrednu zbilju poluotoka – govori Robert Momić, novoizabrani predsjednik županijske Obrtničke komore i dosadašnji predsjednik Ceha za ribarstvo.

Bogatstvo ribljeg fonda

Jadran predstavlja tek djelić morske površine Mediterana, ali je najbogatiji po ribljem fondu, s obzirom na to da se čak petina ribarske proizvodnje na Mediteranu ostvaruje u Jadranu. Od toga se 40 posto ostvaruje u vodama sjevernog Jadrana. Kod naših susjeda Talijana, primjerice, više od 50 posto proizvoda ribarske i uzgajivačke aktivnosti porijeklom je s Jadrana, piše Glas Istre. Talijani su veliki proizvođači, ali i veliki potrošači ribe.

Kao iskusan ribar, Momić priznaje da čak 80, 90 posto hrvatske ribe odlazi u izvoz, a gotovo sve guta talijansko tržište.

– Hrvatska potrošnja ribe kreće se oko sedam kilograma po stanovniku godišnje. Portugalci, primjerice, pojedu oko 22 kilograma, Talijani nešto manje. S takvim brojkama izvoz je naša sudbina, kaže Momić.

Sekcije unutar Ceha ribara odražavaju bogatstvo istarske ribarske tradicije, jer u njemu djeluje kočari, plivaričari, mali plivaričari, školjkaši i ribari koji love malim alatima.

– Svaki je naš sektor priča za sebe, svatko je zaokupljen svojim problemima. Čini mi se da Unija ne uvažava razlike, da polazi od globalnih interesa. Trenutno su u žiži zanimanja plivaričari, jer Europska komisija forsira smanjenje visine kvotnog izlova, hoće smanjiti godišnju kvotu plave ribe sa 60.000 na 40.000 tona. To bi značilo smanjenje više od trideset posto, što bi za Hrvatsku bilo pogubno. Zamislite trideset posto manje rada i manje radnika u branši koja je već svedena na minimum. Mi u Istri imamo registrirano tek desetak plivaričara, u nekim mjestima poput Novigrada oni su nestali, u Rovinju je broj smanjen na dva broda, ističe Momić.

Ove je godine izlov bio dobar i po kvantiteti i kvaliteti srdela.

– Ne znam koji je povod za ovaj drastični rez koji bi nas bacio na koljena. Srećom, još ima nade za lobiranje u Europskom parlamentu. Naši su plivaričari već određeni prostornim i vremenskim ograničenjima. Više od 80 posto tzv. unutrašnjeg mora zahvaćen je zabranom, tu su i lovostaji u prvom drugom i petom mjesecu. Kad bi Komisija uspjela progurati takav prijedlog, ne bi nam se dobri pisalo, kaže Momić.

Profitirali mali plivaričari

Registriranih kočara u Istri ima 126, a njihova se aktivnost brani prvenstveno izlovom muzgavaca.

– Naše sjevernojadransko more je bogato muzgavcima, u drugim dijelovima Mediterana izlov je zabranjen. S obzirom na logiku EU-a, netko bi mogao uprijeti prst na nas, onako bez logike i znanstvenih podloga. Za naše kočare tražimo derogaciju, odnosno povratak na pravilo kočarenja do 1,5 milja od obale. Sa sadašnjim pravilima koji nalažu kočarenje tri milja od obale, naši kočari nemaju šansu s talijanskom konkurencijom. Na sjevernom dijelu poluotoka, kod Savudrije, kad puše bura naše kočarice koje imaju najviše 15 metara dužine nemaju šanse izaći na more. Dok se mi sidrimo, Talijani komotno kočare. Unatoč svemu, neki su pomaci učinjeni. Mali plivaričari koji se bave izlovom girica mogu sad loviti do samog kraja, dok su prema prijašnjim propisima mogli loviti tek tristo metara od obale, što je bio apsurd, zaključio je Momić.

Obrtnici su motor Poluotoka

Robert Momić je nedavno izabran za predsjednika Obrtničke komore Istarske županije. Tek je ne početku mandata, pa će se do kraja godine baviti izborima za predsjednike pojedinih cehova. Posao nije lak, jer krovna organizacija ima 7.500 članova.

– Četvrti smo po broju obrtnika na državnom nivou. Ispred nas su Zagreb, Rijeka i Split, što je sasvim normalno s obzirom na veličinu i demografsku sliku. Mi smo motor ovog poluotoka i društvo to treba uvažavati, kaže Momić.

Bez oklijevanja naglašava nužnost jačanja suradnje sa strukovnim školama. Priznaje da je i njegov prethodnik radio na tome, ali sada je vrijeme da se kreće u dublju sinergiju.

– U odnosu na 850 učenika u osmim razredima osnovnih škola, imamo oko 1.400 mjesta u srednjim školama. Činjenica je da je disproporcija ogromna. Jedno je sigurno: najveća boljka obrtništva u Istri je opomanjkanje radne snage, pogotovo kvalificirane. Mogao bih dodati da ne može svatko ciljati na fakultetsko obrazovanje, ne može svatko postati doktor ili pravnik, ali ono što je sad najvažnije je da nam fali kvalificirani kadar i zato moramo osmisliti plan suradnje sa strukovnim školama. To je moj prioritet, zaključio je Momić.

Elio Velan, Glas Istre

Vaš komentar