MORSKI STRIP: “Svjetioničarski duhovi”

MORSKI STRIP: “Svjetioničarski duhovi”

1318
Podijeli objavu
Photo: Screenshot
Geografski gledano obala francuske Bretanje nimalo ne nalikuje onoj našoj jadranskoj, ali ako malo zagrebete površinu tog njihovog oceana u kojemu plime stižu brzinom  galopirajućih konja, između valova more je sličnih priča. Mornarskih pjesama, životnih brodoloma i ribarskih sretnih pošti.
Photo: Screenshot

Strip crtač Emanuel Lepage ne obrađuje prvi put sličnu tematiku, ali kao Bretonac ovaj put je izabrao najekstremniju i najizoliraniju svjetioničarsku nam točku Europe: Ar-men

Priča slijedi postratne smjene dvojice svjetioničara, njihove rutine i demone prošlosti, te se razvija u smjeru otkrivanja fascinantne gradnje samog svjetionika. Uz fini dodatak bretonskih legendi i početaka kršćanstva sve do životnih navika francuskih izoliranih otoka koji su nekad preživljavali od nasukanih brodova.

Photo: Screenshot/franc.izdanja

Sam crtež je takav da ćete poneke table koje su autorove fotografske ekspresije poželjeti staviti na zid sobe, ili u kabinu broda: lijepo, moćno, ponekad i olujno dobro. Likovi su dovoljno odrađeni na način da je sam scenarij jako filmičan i igra i na otkrivanje samoće kroz izoliranost u surovosti oceana kao i na samu ljudsku snagu i odlučnost u izgradnji ovog čuda, koje je, naravno, jednog dana automatizirano.

 Naracija ima tri razine, kao i onu posljednju i dirljivu, četvrtu, koja je na kraju otisnuta kao dokumentarni snimak prošlog i nestalog svjetioničarskog vremena. Ove tri dimenzije referiraju se na “stvarnu” priču lanterniste, njegov imaginarni svijet (duše mrtvih prisutne kako i u našim drevnim usmenim svjetovima) i onu zadnju – zapise na unutašnjim zidovima samog svjetionika. Tu iz svijeta legendi, mitova ulazimo koliko u faktografiju, toliko i u priču prvog svjetioničara, kojeg je na otok donijelo more, a otočani izolirali. Zove se Moizez, usamljeni je svjetionik među ljudima. I onaj koji nam u priči priča priču o namjeri francuske vlade da zaustavi brodolome, otočane koji na to gledaju smrknuta lica jer su im brodovi na hridima izvor preživljavanja, pa onda, konačno, i radovi koji počinju ovako: ” Prvi radni dan: četrdeset i pet minuta, nikad nijedan čovjek nije tako dugo ostao na toj hridi.”
Dodajmo tome ratove, ljubavne agonije i osobne gubitke, političke aktualnosti, prosvjede protiv nuklearki i još nećemo sve obuhvatiti.
Photo: Screenshot/franc.izdanja
Tako da, ako vam je  do jedne prave stripovske nevere, zatvorite škure (čuvajte svjetlo!), upalite Sušac blues i zaplovite. Pravac: Ar-men, živi pakao.
Lepage “Ar-men, živi pakao”
Prijevod: Željka Somun
Fibra, 2018
Ante Alerić
Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: