U čarapi od našeg turizma upola manje novca nego kod Austrijanaca, a...

U čarapi od našeg turizma upola manje novca nego kod Austrijanaca, a zašto?!

978
Podijeli objavu
Photo: Boris Kačan

Austrija koja ima samo dvostruko više stanovnika od „lijepe naše“, a koja nema more nego samo puno, jako puno gorja i visoravni godišnje od turizma prihoduje 22,7 miljardi eura! Od čega 12,7 miljardi eura u zimskom periodu. A Hrvatska koja ima more i Dubrovnik i Split i otoke netaknute kao od majke rođene k tome još i „pametne“, a ima i Pulu i Istru na sva zvona se hvali kako u državnu „čarapu“ stavlja od sunca, sladoleda, komfora i mora sve ukupno 9, 5 miljardi eura! I to nam je naš limit!

Gordana Igrec

„Hajmo curice, hajmo dječaci, studenti, đaci, policajci! U planine, jer tamo nema zime“ tako glasi refren još i danas rado pjevane pjesme Bijelog dugmeta.  Uskoro će početi i svi od reda u Lijepoj našoj pjevušiti ovaj refren prelazeći poslije Božićnih i novogodišnjih praznika preko granice na skijanje u susjednu Sloveniju, Austriju, Italiju ili do Češke ili Švicarske i Francuske, pa i do obližnje Bosne i Hercegovine. Na gorje na naše prirodne ljepote koje okružuju more, na turizam tijekom cijele godine mi smo, bjelodano je kao svjetlo – zaboravili.

I zašto Austrijanci već u rujnu ili listopadu otvaraju sezonu lova na sezonske radnike u hotelima? Mahom tražeći masere, kozmetičare, fizioterapeute koji će za osiguran smještaj i hranu raditi tijekom skijanja za plaću do 1 900 eura. U primjerice jednoj Švicarskoj gdje sve od 7 do 77 skija udio turizma u BDP-u je 4 posto, a prihod im je uz bok Austrije što znači da nadmašuje Hrvatsku. Dok je kod nas udio turizma u BDP-u 20 posto, a prihod nam „šepa“ za alpskom državom, s kojom smo bili u političkom braku stoljećima – Austrijom. Očito je da našim političarima matematika nikako ne ide u glavu, a sa brojkama ili postocima se slabo ili nikako ne snalaze kada im ne“ pada mrak na oči“ na ove statistike što kazuju više od sviju riječi kojima se ionako svi od reda kod nas olako razmeću.

Photo: Boris Kačan

Zemlja koja ima obalu i more kao Bogom danu i koja bi te ljepote mogla podijeliti s drugima na način da sebi osigura mjesto pod suncem tako da postane prepoznatljiva i od sviju tražena turistička destinacija tijekom 365 dana u godini doživi ekstazu tek ponekim priznanjem koje stigne iz bijelog svijeta za njezinu ljepotu ili uslugu ili ponekom reportažom. Ne, nismo mi tako skromni kako reagiramo.

Mi jednostavno ne umijemo kao naši susjedi s kojom smo dijelili krunu i koricu kruha! Pa i danas nakon što je prošlo ravnih 100 godina od kako smo se razdružili, nama je ostao kruh sa sedam kora, a nasljednicima Habsburške monarhije – Austrijancima „kajzerice, žemljice, putar i marmelada“. Izgleda da je nama „grah pao“ na našu štetu i da smo mi izvukli deblji kraj. Mogli bismo govoriti i o našem mentalitetu, pa reći i to: „Kako smo bolji sluge nego gospodari!“ Jer, kako drugačije komentirati da ne znamo ili ne želimo koristiti „rajsku ljepotu“ za boljitak svih stanovnika Dalmacije, Istre pa i cijele Hrvatske? Pri tome usta su nam puna turističkih podviga. Dok cijelo vrijeme bacamo stanovnicima ove napaćene države pijesak u oči ili poput političara guramo kao nojevi glavu u pijesak. Izbjegavajući problem.

Photo: Jurica Gašpar

Kad će ova zemlja dobiti vladajuću garnituru koja će znati što i kako s našim mare nostrum, našom obalom, apartamanima, hotelima, netaknutom prirodom, našim delicijama, glazbom i kulturom. Dok se u Austriji „dindrlica“ promovira,  tko nosi splitski građansku nošnju ili sopilama u Istri mami turiste i to zna unovčiti? Ne radi se ovdje o grabežljivosti već o tome umijemo li cijeniti ovaj komadičak zemlje na kojoj smo se svi u istom vremenu zatekli? Kako se odnosimo prema našoj prirodnoj i kulturnoj baštini? I ne larmamo li na sav glas, ne deklamiramo li i ne busamo li se u prsa samo da prekrijemo kako zapravo malo marimo (hajemo) za naše nasljeđe, tradiciju, našu prirodu i sve ono što smo baštinili od naše povijesti pritrujene? A što valja njegovati, prezentirati i na kraju financijski oploditi. Bez takvog svjetonazora neće nam pomoći niti podatak da je 20 posto BDP-a upravo od turizma.

Mladi bi rekli: ponekad je „manje – više“. Ali, mladi su otišli i odlaze. I njih nitko ne sluša. A stari su, razočarani zbiljom, na sve se oglušili. Sad više ne znam čuje li tko od onih koji su zaduženi „da čuju“ ove brojke koje odzvanjaju i koje nas posramljuju. Dok cijela kolona automobila poslije „najluđe noći u godini“ mili prema planinama sa eurima u džepu ostavljajući iza sebe puste otoke, tužno napušteno more i raspjevanu Istru i Dalmaciju. Neki i zauvijek. Za sve je kriv taj – BDP! Zar, ne?!

Gordana Igrec

Vaš komentar

Pratite nas na facebooku: