Adio šjor Jakša, Vaš galeb Vas čeka na drugoj strani obale!

Adio šjor Jakša, Vaš galeb Vas čeka na drugoj strani obale!

1198
Podijeli objavu
Photo: Youtube/Screenshot

Baš mi je pred Božićne blagdane prijateljica Linda pričala kako su ona i suprug u podrumu zgrade u središtu Zagreba gdje stanuju pronašli dva napuštena mala mačića. Bili su pripijeni jedan uz drugoga poput sijamskih blizanaca. Oni su mislili da je tome tako radi hladnoće. Počeli su ih hraniti, odnijeli u svoj stan, ali mačići su i dalje hodali jedan uz drugoga – pripijeni. No, jedan je mačić umro. Nije mogao izdržati. Drugi se potpuno povukao u svoj svijet i već, eto je treći tjedan što ne izlazi iz spavaće sobe družiti se sa drugim mačkama koje ovaj srednjovječan par ima u svojem stanu. Kada sam čula da je ovaj prolazan svijet, pun varki kao i malo lijepoga i iskrenoga napustio pjesnik Dalmacije Jakša Fiamengo, prvo na što sam pomislila bili su mačići i galebovi.

Gordana Igrec

Najprije mi je kroz glavu prošla misao kako niti pet mjeseci od odlaska Olivera Dragojevića Jakša Fiamengo nije mogao bez svojega – galeba. Držali su se zajedno kao mačići iz ove životne epizode koju mi je ispričala Linda. A kako i ne bi kada je šjor Jakša bio „prvi galeb Dalmacije“, a za njim ga je u letu vjerno pratio Oliver, pa Zdenko Runjić i Boris Dvornik.

Imala sam priliku upoznati Jakšu Fiamenga kada sam radila kao novinarka u Slobodnoj Dalmaciji u zagrebačkom dopisništvu. Ostali smo si u lijepom sjećanju iako smo se samo „namirisali“ što znači rukovali i razmijenili par riječi. Jakša Fiamengo u međuvremenu je postao urednik rubrike Kultura u Slobodnoj Dalmaciji za koju sam i ja bila surađivala neko vrijeme, potom je postao član HAZU-a i dalje je nastavio pisati novinarske članke i pjesme. Ja sam otišla svojim putem na kojem su me pjesme isto tako iznenadile i uzele pod svoje. Tako da smo ostali unatoč razlici u godinama, porijeklu, podneblju iz kojega dolazimo i mentalitetu ipak – kolege.

Ostao mi je šjor Jakša u sjećanju kao „naš čovik“ koji nije bio „suh kao bakalar“ i uštogljen poput mnogih akademika, već pun životne radosti i životnih sokova. Nije uzalud pisao i pjesme za pop glazbu. Ali, bilo je to vrijeme kada je takva glazba imala „dušu i dirala ravno u srce“. Kada je iznikla iz podneblja iz šušura i gušta, mirisa, vonja i kolura. Bila je to prava dalmatinska pisma, živjela ona kroz izričaj dalmatinskih klapa za koje je šjor Jakša pisao ili kroz Olivera. Nije za ludu urednik Jakša volio konobu, marendu i sve što je živo, miomirisno i što čini Dalmaciju onakvom kakvom je poznajemo. Sve su već rekli novinari prije mene o šjor Jakši, pa i to da je vjerovao da „sve dobro dolazi iz srca“. Pa tako i dobra pjesma. A u pjesmi ga je rijetko tko mogao nadmašiti iako on nije imao takmičarskog duha. On je sve pisa za svoju dušu i dušu malega čovika. Njegova poezija koja nije uglazbljena jednako je vrijedna pažnje i kao takva dobila je priznanje „Tina Ujevića“ i „Miroslava Krleže“.

Photo: Facebook

Prvi galeb Dalmacije

Ali on nije nijanci odstupao od svojih komiških korijena i svoje Dalmacije. Pri tome nikada nije bio grub, isključiv ili netrpeljiv. Jedna, moglo bi se reć: puno lipa, meka i topla narav. I dobro je reka oni novinar Derk iz Večernjega lista: „Ono što je Smoje bio za prozu u Dalmaciji to je Fiamengo bio za – poeziju“.

Fiamengo je bio „prvi galeb Dalmacije“. Držao se čvrsto za sokove svojega podneblja odakle je crpio snagu poput kakve masline. Kad su sokovi počeli presušivati, kad mu je njegov najmiliji galeb odletio (Oliver Dragojević) ugaslo je i srce šjor Jakše. Na sahrani Vesni Parun držao je šjor Jakša poslidnu rič, pa je tako reka: „Vesna, tvoje tijelo ide u mrak, ali dušu ćemo sačuvat za nove generacije koje dolaze!“. Tako će biti i posli Vas, šjor Jakša. Dalmacija se mijenja baš kao i sve oko nas. Ali, ostao je Gibonni, ostala je gruba TBF, Vojko Vrućina, ostali su mnogi, a na škrtoj dalmatinskoj zemlji ostat će mladost koju će „hranit kora kruha, šaka soli i kojem će kušin biti – stina“ i pivat će tvoje i vaše pisme još puno desetljeća. Puno i puno desetljeća. Dok svi sokovi ne presuše, sve dok masline u Dalmacije ima. I vina i šušura i gušta… Ma, bit će još fešte od mendula i krokanta kad Nadalina zamuti jaja, zamutiti će pamet svima. Snivajte lipe snove, šjor Jakša.

Vaš galeb čeka Vas na drugoj strani pučine. Finila je i ova. I fala in, što drugo, za neki novi početak reć?

Gordana Igrec

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: