MILAN BLAŽEVIĆ Zapovjednik Obalne straže i prvi admiral iz Doline Neretve

MILAN BLAŽEVIĆ Zapovjednik Obalne straže i prvi admiral iz Doline Neretve

864
Podijeli objavu
Photo: Rogotin.hr

ROGOTIN – Komodor Milan Blažević iz Rogotina kraj Ploča prvi je admiral u dolini Neretve u novijoj hrvatskoj povijesti. Nagrada je to za preko tri desetljeća života posvećenog mornarici, nebrojena iskustva, od kojih je veliki broj stjecan tijekom Domovinskoga rata, kada je Blažević aktivno sudjelovao u stvaranju HRM-a.

O impozantnoj vojnoj karijeri aktualni zapovjednik Obalne straže RH razgovarao je s novinarima portala Rogotin.hr.

Kako ste se osjećali kad vas je predsjednica RH promaknula u čin komodora?

– San svakog profesionalnog vojnika – mornara je dosegnuti vrhunac u vojnoj karijeri i postati general odnosno admiral. Transformacija sna u javu ne događa se trenutno već postoji vrijeme u kojem s velikom izvjesnošću očekujete da će se to dogoditi i na neki način se za to pripremite. Bez obzira na sve to u trenutku promaknuća bio sam ispunjen osjećajem ponosa i sreće. Kad sam vidio osmjeh na licima svoje obitelji koja je bila u tom momentu sa mnom, preplavile su me emocije i kroz glavu su mi prolazile slike iz samih početaka vojničke karijere. Ni tada nisam bio u potpunosti svjestan što to sve za sobom povlači.

Mornarica vas oduvijek zanima. Što vas je najviše privuklo u toj grani OS RH?

– Rođen sam na moru i cijeli život mi se odvijao uz more i na moru, pa je bio i logičan izbor budućeg zanimanja s tim da je mogao biti u trgovačkoj ili ratnoj mornarici. Odluku o budućoj profesiji donio sam sa nepunih 18 godina i više čimbenika je utjecalo na to, a jedan od njih je vizija da bih jednog dana mogao postati zapovjednik moćnog ratnog stroja – ratnog broda.

Kako je tekao put od upisa na Mornaričkoj vojnoj akademiji do promaknuća u čin admirala?

– Osim što je trajao pune 33 godine, nije bio nimalo lagan. Po završetku akademije na kojoj sam doživio određene pritiske po nacionalnoj osnovi i sustavno potiskivanje, radio sam dvije godine na brodovima bivše JRM. U srpnju 1991. godine, zbog agresije na RH, donosim odluku da napustim taj sustav te kao novopečeni otac, sin se rodio početkom srpnja, i sa nezaposlenom suprugom nalazim utočište kod roditelja u obiteljskoj kući u Rogotinu. Tijekom akcije Zelena tabla – Male bare 14/15. 09. 1991. u Pločama svo svoje znanje i sposobnosti stavljam u obranu Domovine. U određenom trenutku iako mi je bilo samo 24 godine preuzimam određenu inicijativu u vođenju i zapovijedanju.

Tijekom uspostave vojne luke Ploče, u isto vrijeme se formirala i HRM, te se stavljam na raspolaganje HRM-u. Već 28.09.1991. godine sam bio pripadnik HRM-a i određen za oružnog časnika na brodu u izgradnju u Kraljevici – današnja raketna topovnjača Kralj Petar Krešimir IV. Bio sam i na čelu prve skupine od pet djelatnika gdje smo dolaskom u brodogradilište stavili brod pod naš nadzor.  Daljnje aktivnosti su se odvijale na obuci za ovladavanje s najnovijim oružnim sustavima kojima je brod raspolagao. Rezultat toga je i bila činjenica da smo u prvoj probnoj plovidbi imali i uspješno testiranje topničkih sustava, a da bi brod niti deset dana nakon toga bio u punoj operativnoj spremnosti. Bio sam ponosan što sam zapovjednik najmoćnijih oružnih sustava kojima je RH tada raspolagala.

Photo: Rogotin.hr

Godine 2011. završili ste ratnu obuku u Newportu (SAD). Kakva iskustva nosite iz SAD-a i koliko je to školovanje bilo važno za razvijanje karijere?

– Ratna škola predstavlja najvišu razinu vojne izobrazbe i uvjet je za promicanje u čin admirala. Mornarička ratna škola SAD-a u Newportu smatra se jednom od prestižnih u svijetu i bio sam počašćen što sam izabran predstavljati RH. Pored mene predstavnike je poslalo još 46 zemalja. U svakom slučaju sa školovanja koje je trajalo 11 mjeseci nosim izuzetno pozitivna iskustva. Osim sadržaja koji nam je pružila škola i gdje smo promišljali na strateškoj odnosno globalnoj razini u rješavanju određenih zadataka, pružena mi je mogućnost i upoznati druge kulture u svijetu te kroz niz studijskih putovanja upoznati način života i institucionalni rad u SAD-u.

Jeste li bili impresionirani načinom rada u toj svjetskoj pomorskoj sili?

– S obzirom na razinu školovanja i međunarodni karakter, domaćini su u svakom momentu pružili maksimum koji se u tom momentu mogao osigurati. Škola ima tradiciju djelovanja od 1884. godine i to se ogleda na svakom koraku. Ono što me posebno impresioniralo je način na koji su iskoristili ogroman intelektualni potencijal međunarodnih polaznika. Različiti pogledi i promišljanja na bitna globalna sigurnosna pitanja sigurno su iskorištena za određene procjene i planove. Bitna stavka koja me se posebno dojmila je borba za nacionalne interese.

Dragovoljac ste Domovinskog rata i svjedok stvaranja i ustrojavanja HRM. Sigurno nije bilo lako u počecima, osobito kada se usporedi odnos snaga na moru između naše zemlje i agresora?

– Ako bi gledali na materijalno – tehnički odnos snaga, tu smo bili potpuno inferiorni. Međutim, ako govorimo o ljudskom potencijalu, mi smo bili superiorni. Ovdje ne mislim na brojčanu veličinu već na motiviranost, borbeni moral, inovativnost, srčanost, ujedinjenost i domoljublje koje je davalo neizmjerivu snagu da se prevladaju svi ostali nedostaci. Neprijatelj kako na kopnu tako i na moru nije mogao znati što sve može očekivati u prostoru. Tako je npr. kod otoka Šolte potopljen patrolni brod nakon što je pogođen daljinski navođenim mini torpedom proizvedenim u rekordnom roku u Trogiru. Odnos snaga na terenu, pri tom mislim na pomorsku komponentu, se znatno promijenio u našu korist stavljanjem raketne topovnjače Kralj P.Krešimir IV u punu operativnost. Neprijatelj je znao da mu moćni raketni sustav i sustavi PZO kojima je brod raspolagao mogu nanijeti ogromne gubitke. Vjerojatno je to bio jedan od presudnih elemenata za protjerivanje neprijatelja s otoka Vis i Lastovo.

Cijeli intervju pročitajte OVDJE.

Rogotin.hr

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: