MATKO PETRIĆ Majstor dokumentaraca i lakih nota Dalmacije

MATKO PETRIĆ Majstor dokumentaraca i lakih nota Dalmacije

1761
Podijeli objavu
Photo: Matko Petrić

Iza njega su „kapi mora, kapi sunca“, puno lakih nota i dokumentarni filmova,  a sve o Dalmaciji. On je prof. likovne umjetnosti rođen u Splitu, ali odrastao u Komiži. Uglavnom – Matko Petrić ili „stari morski vuk“ kojeg Dalmatincima posebno onima od pisme nije potrebno puno predstavljati.  Sa dvi-tri riči sve čovik od riči – kaže, pa tako smo i mi malo poćakulali za ovih zimskih dana kada niti furešta niti domaćih nigdje na obzorju i nikoga ni vanka, sa ovim „pošćerom iz malega mista“ koji bilježi pažljivo kako teku dani malega čovika u Dalmaciji i sve ostalo što uz to ide. A to je, naravski – pisma.

Gordana Igrec

S kim ste sve do sada surađivali na svojim projektima? Makar bi bilo bolje pitanje,  a s kime niste?!

– Surađivao sam sa Nenom Belanom, Zlatanom Sipišićem Gibonnijem, Doris Dragović, Oliverom Dragojevićem. Danas uglavnom sviram u festivalskim orkestrima i po pozivu kao slobodni umjetnik. Sa videom i filmovima sam započeo 2002 g. iz čiste radoznalosti. Zaljubio se i nastavio  se uz glazbu paralelno baviti.

Na kojim ste sve projektima od glazbenih do dokumentarnih filmova i sl. do sada radili?

– Prvo sam započeo sa glazbenim spotovima koje i danas radim. 2007.g se rodila ideja za film o Komiži koji je trebao biti reklamni, turistički ali se negdje na pola puto to pretvorilo u jednu intimnu priču o rodnom mjestu, okruženju, moru pod nazivom“ Kapi mora , kapi sunca „ .Radio sam film o blues grupi Otprilke Ovako i njihovom rano preminulom pjevaču Jadranu Zlodri „Earl Jones je bija u pravu“.Taj film  je prikazan na festivalu Zagrebdox prije 3 godine.

Film „Od srca“ o djeci sa teškoćama u razvoju i  invaliditetom . Film „ Ludi za Makedonijom“ koji će tek biti prikazan na HRT o ženskom vokalnom zboru Ezerki. To je zbor sastavljen od žena iz Zagreba koje su na različte načine vezane uz Makedoniju i pjevaju makedonske narodne pjesme. Nedavno završio film „Uskrsnuće“ rađen za GZ Brodosplit na temu istoimenog oratorija koji je za njih skladao Ljubo Stipišić Delmata. Film očekuje premijeru oko Uskrsa ove godine.

Photo: Matko Petrić

Živjeli ste u Komiži… Što Vama znači – Komiža?

– Mada veći dio života živim u Splitu ja Komižu osjećam kao svoj dom i gdje se najviše osjećam doma.  U filmu“ Kapi mora, kapi sunca“ sve je rečeno. To čak i nije striktno vezano uz samu Komižu. Skoro mi je jednako drago kad odem do Hvara, Brača. Mala mjesta i  gradići uz more. Nisam ljubitelj gradova.

Surađivali ste sa Jakšom Fiamengom. Kakve Vas uspomene vežu uz njega?

– Jakšu sam poznavo površno do suradnje na filmu „ Kapi mora…“ tada sam ga zamolio da mi dozvoli da izaberem neke njegove stihove i da ih koristim unutar filma. Mislim da je bio ugodno iznenađen rezultatom spoja njegovih stihova i cijele priče. Najviše mu se svidio fini i nepretenciozni izraz filma. Tom dojmu je puno pridonio Ivica Vidović koji  je jednim blagim tonom i emocijom iznio tekst . Jakša je i dao naslov filmu. Jedno jutro sreli smo se na malenom trgiću u Komiži gdje pijemo kavu. Raspitivao se o filmu.“ Kad ga planiram promovirat?“ ja sam rekao da još nema naslov. Taj isti dan kad smo se ponovno sreli rekao mi je „Kapi mora, kapi sunca „ i naravno to je bilo to. Od tada smo započeli jedno fino prijateljstvo. Često bi se sretali i izvan Komiže i on bi me uvijek sa „ domoljubnim“ponosom predstavljao poznanicima, prijateljima. Kako je već skoro 20 g sviram na Festivalu šansone u Šibeniku gdje bi se i Jakša obavezno pojavio uvijek bi mi prišao sa leđa za vrijeme proba i uz osmijeh bi me lupnuo „ Di si Mlatko! „ Promijenivši moje izvorno ime   aludirajući na moj instrument udaraljke koje se mlate, udaraju. Najradije pamtim njegove pozive iz Komiže kada bi sreo moju majku obavezno bi me nazvao i rekao bi „ Evo ide jedna draga gospođa Petrić. Dobro je. Kuleco ( komiški izraz za hodati). Ništa ne brini:“ Jakša je bio profinjena i nježna duša kao i njegove pjesme.

Photo: Matko Petrić

Film o Ljubi Stipišiću Delmati

Na kojem projektu trenutno radite?

– Trenutno završavam film o Ljubi Stipišiću. Taj projekat se previše razdužio jer sam imao peh sa računalom. Diskovi na kojemu su bili pohranjene snimke su „pukli“ i jedva smo spasili materijal. Sad je montaža ispočetka. Vjerujem da bi za koji mjesec trebalo to biti gotovo. Filmić o Geoparku Viškog arhipelaga je u fazi snimanja. Naputovali smo se snimatelj i ja  ovo ljeto i napravili zanimljive snimke Palagruže, Jabuke, Brusnika,Sv. Andrije, Biševa, Visa.

Kako financirate svoje projekte?

– To  je ružniji dio priče. Jako teško to rješavam. Nisam dobar ekonomista. To bi  trebao prepustiti nekom drugom. Filmski projekti obično se rade tako da se prije osigura novac pa kreneš u realizaciju. Zato postoje natječaji grada, HAVC,… Neko vrijeme sam slao projekte ali nisu prolazili. Puno njih konkurira, od toga prođe jako mali dio  i onda bi se osjećao kao da igram igre na sreću a njima baš nisam sklon. To me je uglavnom frustriralo i rastuživalo.Da sam to čekao nikad ništa nebi napravio. Borim se sa financijama ali eto nekako uspjevamo na knap normalno živjeti. Nekad pokrijemo mjesec a nekad i ne.

S kim najviše volite surađivati?

– Od snimatelja rado surađujem sa Borisom Poljakom odličnim snimateljem i još boljim suradnikom. Ništa mu nije teško. Tu su još najčešće Jovica Kozlica i Jere Gruić , izvrsni mladi snimatelji. Od „naručitelja“ bi teško magao koga izdvojiti jer sa vremenom ta suradnja pređe u prijateljstvo i druženje. Puno sam radio sa grupom Dalmatino. Klapi Šufit sam napravio sve spotove.Klapa Cambi, Marinko Biškić. Gibonnijevi spotovi su mi posebno dragi. 

Photo: Matko Petrić

Dalmacija mi znači toliko da ne stane u jednu riječ nego u cijelu knjigu!

Odakle crpite inspiraciju?

– Na to pitanje ne bih znao točno odgovoriti, ali imam jedan svoj sistem rada koji je prilično otvoren na promjene i mijenjanje smjerova u tijeku samog projekta.Tako održavam stvaralačku tenziju jer ne volim rutinu i šablone.Ja napravim generalni plan, kostur projekta ali i rado osluškujem i preispitujem novonastale situacije i često mi se dogodi da neke stvari budu zanimljivije i rječitije od planiranih. Onda rado mijenjam smjer. Nisam tip režisera koji puno sugerira na snimanju. To je naravno zbog toga što najčešće snimam glazbene spotove sa ljudima koji nisu glumci i onda izbjegavam nekakva glumatanja. Kad osmišljavam spot razmišljam o tome da to što želim reći zahtjeva minimum glumačkog iskustva a onda  od snimljenog uzimam što mi odgovara i od čega mogu napravit priču a. Slično mi je i sa fotografijom kojom se u posljednje vrijeme više bavim. Volim biti nezamijećen. Ne zbog toga da bi nekoga razotkrio i ogolio već jednostavno su ljudi spotaniji dok nisu svjesni da ih netko fotografira. Uvijek se trudim da to nisu nekakve potencijalno neugodne i kompromitirajuće situacije i da nebi nekoga doveo u nezgodan položaj. U biti me najviše zanimaju portreti. Ljudska lica su mi trajna inspiracija.

Sigurno pamtite neke angedote sa snimanja spotova, dokumentaraca i sl.?

– Pamtim jednu lijepu zanimljivost sa snimanja „Kapi mora…“ Ja sam inzistirao da tekst čita Ivica Vidović. Teško smo se usklađivali sa terminima jer je on u to vrijeme nešto radio u Istri i došao bi u Zagreb na dan, dva biti sa familijom i natrag. Jedva smo pronašli večernji termin u studiju i on je sutradan trebao otputovati za Istru. Došao je na snimanje i počeo prečitavati stihove Jakše Fiamenga i prozne djelove koje je napisao Renato Baretić. Malo je čitao pa bi malo stao i onda je rekao snimatelju. „Ove je stvarno tako dobro i ne želim ovo napraviti nabrzaka. Jest, da je frka sa vremenom ali ja idem doma ovo pripremiti i vidimo se ujutro na snimanju. „ To je pravi umjetnik i saradnik kakav je Ivica uistinu i bio.

Što Vama pak znači more, a i Dalmacija?

– Svaki odgovor koji mi dolazi na ovo pitanje mi se čini pomalo šturim i kurtoaznim. Na to puno bolji odgovor imaju moji glazbeni spotovi, filmovi koji su puni mora i Dalmacije. Pada mi na pamet uvodni citat  jedne knjige. Ne sjećam se doslovno, ali ide otprilike … „Nikako nisam mogao pronaći jednu, jedinu prikladnu riječ za nešto meni jako važno. Zbog toga sam napisao cijelu knjigu“.

Gordana Igrec

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: