Istarski ribari, za razliku od dalmatinskih, nemaju problema s radnom snagom

Photo: Facebok/Udruga Mare Croaticum

PULA – Kad sam 1998. kupio plivaricu Zubac od Mirne, pitao sam starije kako trebam raspodijeliti zaradu. Rekli su mi “pedeset posto ide firmi, 50 posto posadi”. Tog se pravila i danas pridržavam, nisam nikad odstupio, i zato nemam nikakvih problema s posadom, kaže mladi ribar Ante Juran iz Vrsara

Alarmantni podaci stižu iz susjedne Dalmacije: žale se tamošnji vlasnici ribarskih brodova da ribara ne možeš naći ni za lijek. U Tribunju u Šibensko-kninskoj županiji nedostaje “čak 50 ribara”. Posade se teško sklapaju, najčešće na brod dolazi nekvalificirana radna snaga, ljudi iz svih krajeva Hrvatske koji tragaju za zaposlenjem, a tu je i radna snaga iz BiH i Srbije. Pišu tamošnji mediji da je jedan poduzetnik s otoka Ugljana investirao u novi brod 2,9 milijuna eura, a sada “očajnički traži dvadesetak ribara”. Tvrdi se da nitko neće u ribare ni za tisuću eura mjesečno, piše Glas Istre. Je li to moguće?

U Istri svi nevoljko govore o tome, ali svi potvrđuju da ribara više nema, odnosno nema ni kvalificirane, ni nekvalificirane radne snage koja je voljna isploviti u lov na ribu, pogotovo plavu. Plivarice (brodovi s kojih se lovi plava riba; koće su za bijelu) gutaju najviše radnika-ribara. Na rovinjskoj rivi može se vidjeti samo jedna plivarica, ostala mjesta zauzimaju brodovi koji ljeti voze turiste. Robert Momić, predsjednik ceha ribara pri Hrvatskoj obrtničkoj komori, kaže da pravila EU potiču vlasnike ribarskih brodova da se usmjere u turizam.

PROČITAJTE JOŠ: NEDOSTAJE RIBARA Ribarski brodovi privezani, nema tko raditi

Photo: Youtube/Screenshot

– Sustav ograničava ribarski zanat pa sve više ribara profit nalazi u vožnji turista, iznajmljivanju sandolina, trgovini ribljim prerađevinama. Lakše je zaraditi vozeći turiste da snimaju kako delfini skaču na pučini nego ribariti poštujući kvote i razna druga ograničenja. Operativni programi EU-a trebali bi pomoći ribarima da ostanu na moru, a to ne ide bez poticanja ulaganja u nove brodove. S obzirom na restriktivne mjere, sve je manje ribolovnih dana i posljedično sve je teže platiti radnika i izaći na kraj s poreznim obavezama. Jedno je sigurno: ribarstvo pamti bolje dane, u današnjem zakonskom okruženju jedino veliki plivaričari (brodovi od oko trideset metara) mogu zaraditi i ponuditi pristojnu plaću svakom članu posade, a velika plivarica traži u prosjeku devet članova posade. Problem kod nas u Istri je da se sezona plivarica poklapa s punom sezonom turizma, kada je teško naći člana posade, kaže Momić.

Elio Velan, Glas Istre

Vaš komentar