FOTO Zaronila s morskim psima: “Ulaskom u životni prostor divlje životinje prihvaćamo njihove zakonitosti”

San gotovo svakog zagriženog ronioca, zasigurno je ronjenje s velikim morskim vrstama: dupinima, barakudama , mantama… a posebice morskim psima. Jedna od onih kojoj je uspjelo ostvariti tu vrstu snova je foto reporterka, ljubiteljica ronjenja i podvodne fotografije i članica zagrebačkog ronilačkog kluba “Roniti se mora”, Ivana Nobilo.

Tim gracioznim, velikim i pomalo zastrašujućim bićima, nepravedno označenim kao jedna od najopasnijih životinjskih vrsta, a zapravo izuzetno ugroženim od strane čovjeka. Postoje ronilačke lokacije na kojima su susreti s njima česti, iako nema garancije da ćete ih zaista i sresti, to su uglavnom nama daleke destinacije, ponekad i poprilično skupe, ali definitivno nezaboravne. Jedna od njih je Elphinstone Reef, koraljni greben u Crvenom moru u Egiptu, koji je izuzetno popularan među ronilačkom populacijom.

Elphinstone Reef je jedna je od najuzbudljivijih svjetskih ronilačkih lokacija ne samo zbog šarenih koralja i raznobojnih riba, već i zbog mogućeg susreta morskim psima. Nekoliko je vrsta morskih pasa koji se često susreću na ovoj lokaciji, ali gotovo sigurno naiđu Trupan oblokrilac (Oceanic whitetip shark poznatiji kao Longimanus) i morski pas Čekićar ili Mlat (Hammerhead) koji je nešto sramežljiviji i drži se većih dubina. I sasvim je realno ovdje očekivati susret s barem jednom od njih. A njihova brojnost ovisi I o dobu godine. U vrijeme njihovih migracija, naročito u jesen mogu se vidjeti I čitava jata čekićara ili po desetak longimanusa, koji su ipak nešto rjeđa vrsta.

Silk sharkovi, nešto manje opasni ali svejedno zanimljivi znaju se skupiti i pod brodom.

– U tri moja ronilačka posjeta Crvenom moru, dva su obilježili psi. Prošle godine na brodu Marine Fleet-a Al Farouk II održalo se prestižno natjecanje u podvodnoj fotografiji Mares Underwater Photo Marathon Masters,u kojem je sudjelovalo 11 pobjednika prethodno održanog online natjecanja 6. Underwater Photo Marathona. Ova natjecanja svake godine organizira zagrebački ronilački klub Roniti se mora – priča nam Ivana Nobilo.

Bez obzira na iskustvo i prethodne susrete svih ronioca koji su također također i vrsni podvodni fotografi, s ovim lijepim životinjama, uzbuđenje pri susretima je za sve bilo jednako.

Sat vremena nezaboravnog iskustva

– Ovi su zaroni  za nas bili čisti adrenalin. Ne toliko zbog činjenice da ronimo s morskim psima, jer napadi ovih vrsta izuzetno su rijetki, a na ronioce gotovo nikakvi, već zbog jakih struja koje na ovom mjestu često mijenjaju smjer i potrebno je imati dobre mišiće i kondiciju za ostati na željenom mjestu. U protivnom nađeš se na otvorenom moru nošen strujom i valovima, sa ograničenom količinom zraka u boci, a to nikako ne želiš. Ima i tome lijeka budne oči voditelja ronjenja i okretni Egipćani koji vješto upravljaju gumenjacima i skupljaju ronioce koji su završili s ronjenjem i ispalili svoje bove.

Longimanusi su vrlo znatiželjni psi ali ne uvijek i bezazleni. Zabilježeni su napadi na kupače I plivače, ali na ronioce vrlo rijetko. Zbog toga smo se i mi držali pravila koja postoje u ronjenju s njima. Poželjno je ronjenje u okomitom položaju, a dokazano je da ova vrsta nikada ne napada izokrenuta. Također ronjenje u grupi I foto oprema koju smo imali pred sobom davala je dodatnu sigurnost. Fleševi im se definitivno ne sviđaju.  A držeći se podalje od površine koliko je to bilo moguće, osiguravali smo se od moguće zabune psa za svoj prirodni plijen. Što čovjek ipak nije.

Radoznali su bili i ovi naši. Tri poveća primjerka, od nekih 3-4 metra kružila su oko nas I znatiželjno nas promatrala. Nakon toga, okrenuli su se i započeli novi krug. Uz jaku struju koja je specifična za ova otvorena mora, nije bilo ni lako perajati. Sat vremena trajalo je to nezaboravno iskustvo.

Čekićari ili mlatovi koje sam srela  par godina prije, također u Egiptu, ali na drugom koraljnom grebenu Daedalus Reef, nešto su drugačija vrsta, specifičnog oblika glave koja izgleda poput čekića, sramežljive su životinje i ne prilaze rado ljudima. Iako spadaju među za ljude opasnije vrste, rijetko smo ih sretali na dubinama iznad 40-ak metara i uglavnom su bili “samo u prolazu” – ispričala je svoju nezaboravnu morsku priču Ivana Nobilo.

Kako bilo, ronjenje s morskim psima je donekle opasan sport, ali samo ako se ne pridražavate pravila sigurnosti. Sigurnosti i pravila samog ronjenja, ali i svjesnosti da ulaskom u životni prostor divlje životinje prihvaćamo njihove zakonitosti i dok god tu životinju poštujemo, ne hranimo, diramo Ili napadamo, zaista će rijetko ona napasti nas.

Ivana Nobilo, J.G.