Jadranski književni susreti – “Crikveničko sunce” osvojio Miro Gavran

Jadranski književni susreti – “Crikveničko sunce” osvojio Miro Gavran

44
Podijeli objavu
Photo: Boris Kačan / Miro Gavran / Facebook

CRIKVENICA – Književno-pjesnička manifestacija Jadranski književni susreti, pod pokroviteljstvom Grada Crikvenice i Društva hrvatskih književnika održani su ove godine po 18. put. Započeli su 6. lipnja, a završavaju u nedjelju 9. lipnja.

– Književno- kulturno djelovanje Jadranskih književnih susreta započelo je 2002. godine. O tome svjedoči i „Antologija JKS-a“ objavljena 2012. u Crikvenici. „Antologija“ je značajan pokazatelj dosegnutih dometa suvremene hrvatske poezije i proze ( od 2002.-2012.). U prilog promicanju književne manifestacije JKS-a je i uvođenje književne nagrade „Crikveničko sunce“ koju su dosad dobili : hrvatski pjesnik iz Bosne i Hercegovine, Šimo Ešić, prozaik Nedjeljko Fabrio, pjesnik Miroslav Slavko Mađer, prozaik Dubravko Jelačić Bužimski, pjesnikinja i počasna predsjednica JKS-a, Ljerka Car Matutinović, prozaik Ludwig Bauer i istarski pjesnik Daniel Načinović. – kazala nam je predsjednica JSK-a pjesnikinja i književnica Ljerka Car Matutinović.

Ovogodišnji laureat nagrade „Crikveničko sunce“ je Miro Gavran, prozaik, najviše izvođeni suvremeni hrvatski dramatičar, (u zemlji i inozemstvu), i autor kazališnog festivala Gavranfest. Nagrada mu je uručena u subotu 6. lipnja.

U obrazloženju nagrade stoji kako: “Miro Gavran, najizvođeniji suvremeni hrvatski dramatičar napisao je četrdeset kazališnih tekstova koji su se izvodili i izvode se kao kazališne premijere u zemlji i inozemstvu.Kreator je i jedinstvenog kazališnog festivala u Slovačkoj i Poljskoj koji je  u Češkoj poznat pod nazivom Gavranfest. Prozaik po vokaciji objavio je 1989. zapaženu zbirku priča „Mali neobični ljudi“, a ove godine 2019. izašla mu je zbirka sugestivnih priča „Priče o samoći“.Njegovi junaci naši su suvremenici koji tonu u pesimizam, tjeskobu, u poražavajuće nezadovoljstvo sa životom.“

Gepostet von Miro Gavran am Samstag, 8. Juni 2019

– Posvemašnja konstanta današnjeg globalističkog svijeta je – samoća. Tu temu autor propituje u osebujnim, psihički neuravnoteženim ljudima koji se povlače pred životom u osamljenost. Oni su zapravo „luzeri“ koji se prepuštaju depresiji,a muke se njihove talože u osami koja odnosi njihov identitet. Priče su to koje polemiziraju s nehumanim svijetom, s neidentificiranim odnosima prema vjeri; sukobljavaju se s paradoksima življenja. Na kraju se postavlja pitanje: ima li takav život smisla? Na to će pitanje autor odgovoriti u svojoj jedinoj, začudno osmišljenoj knjizi pjesama pod naslovom „Pjesme“(2013.). Motivi su kao i u prozi nemiri, tjeskobe života i pritajena žudnja za ljubavlju, ali se promiče i sugestivna težnja da ne treba odustajati od stvarnog bivstvovanja, usprkos svemu. Da život može biti privlačan.U zbirci „Pjesme“ sročene su plemenite misli i htijenja koja zvuče aforistički, kao drevne poruke mudraca:

„Kad sretneš čovjeka koji pjeva-pridruži mu se.

 Kad sretneš čovjeka koji plače – pridruži mu se.

 Ne biraj trenutak u kojem ćeš se približiti čovjeku,

Jer svi su jednako pogodni.“(„Približavanja“) – zaključila je prdsjednica JSK-a prilikom dodjele nagrade Miri Gavranu, književnica Ljerka Car Matutinović.

Gordana Igrec

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: