BETINA Upoznajte prvi Muzej drvenih brodova na otvorenom i povijest nastanka lučice

BETINA Upoznajte prvi Muzej drvenih brodova na otvorenom i povijest nastanka lučice

156
Podijeli objavu
Photo: MBDB

BETINA – Muzej na otvorenom Muzeja betinske drvene brodogradnje jedinstven je projekt u Republici Hrvatskoj. Na najbolji mogući način in situ su sačuvani i prezentirani najljepši brodovi betinske drvene brodogradnje. Osim što će dobiti na važnosti na kulturološkoj razini, brodovi predstavljaju identitet lokalne zajednice i prostor u kojem su nastali. Svaki brod svojom formom prezentira područje u kojem je nastao, more kojim plovi, za koju svrhu je građen i tko ga koristi.

Muzej sačinjava 45 tradicijskih drvenih brodica vezanih u lučici nadomak zgrade Muzeja posvećenog tri stoljeća staroj tradiciji kalafatavanja – betinskoga umijeća drvene brodogradnje. Prvi kalafati u Betinu su stigli daleke 1740. godine s Korčule. Ti kaići, leuti, gajete i lađe, svi u privatnom vlasništvu, i dalje vjerno služe svoje gospodare. Iako su neki među njima gotovo napunili stotu, na moru im se godine ne poznaju.

Prva među jednakima na muzejskome vezu u betinskome portu, drvena je ljepotica “Cicibela”. Obnovljena je u zadnji čas – prije nego što ju je uništio zub vremena i prva je zaštićena kao kulturno dobro. Hrvatska je već zaštitila umijeće gradnje betinske gajete. Hrvatska drvena brodogradnja dio je i europske baštine. More i pomorstvo, naime, snažno su utjecali na oblikovanje kulturnog prostora cijele Europe, prenosi HRT.

Photo: MBDB

Povijest lučice

Naselje Betina utemeljeno je krajem 15. stoljeća. Prve kuće nalazile su se na području današnjeg užeg centra mjesta, uz mjesnu lučicu. Naselje je oduvijek bilo orijentirano moru, a potrebe stanovnika oblikovale su izgled obale. Mjesnu lučicu su brzo po utemeljenju naselja zaštitili slaganjem kamena usuho u rivu koja je ujedno služila i kao lukobran.

Betina je tokom narednih stoljeća zadobila prepoznatljivu formu koja se nije značajnije mijenjala.

U drugoj polovici 19. stoljeća Austro-Ugarska Monarhija izgradila je novi mul, čvrstu rivu od zidanog klesanog kamena, pritom pomaknuvši morsku granicu tadašnjeg naselja prema jugoistoku. U istom periodu naselje se proširilo prema sjeverozapadu, u predio Zdrače.

Do sredine 20. stoljeća malo je promjena doživio centar mjesta. U lučici su se nalazile tri rive: novi mul, stari mul i široki mul. More je dosizalo znatno dublje u kopno koje danas poznajemo, a obala je završavala oštrim stijenama i navlačilištima za brodove.  Velik broj brodova nalazio je svoj zaklon u maloj lučici. Vezivali su se za drvene kolce koji su bili ugrađeni u rive.

Veći zahvati u prostoru počeli su se izvoditi od sredine 20. stoljeća, a mještani su samoinicijativno pokretali radne akcije. Po završetku Drugog svjetskog rata ugrubo naslagani kamen starog mula učvršćen je betonskom konstrukcijom u koju su ugrađene željezne vitice koje su služile za privez brodova. Pedesetih i šezdesetih godina održavale su se brojne radne akcije. Srušene su tri manje kuće koje su se nalazile na središnjem trgu i na njihovom mjestu izgradio se veći zadružni dom.  Produžio se stari mul, a područje glavnog mjesnog navlačilišta za brodove nasuto je i pretvoreno u trg. U nasipavanju su sudjelovali svi mještani, a poznato je da je svaka obitelj u Betini koja je imala brod morala dovesti deset brodova punih kamena. Kamen se dovozio iz iskopa koji su nastali prilogom izgradnje Jadranske magistrale i iz kave (vadilište kamena) u blizini uvale Kokoč. Istovremeno se uvelike nasipala i jugoistočna obala mjesta, čime se povećala površina obalnog pojasa i područja na kojima su se gradile kuće. Stijene i blatne škrape nasute su i pretvorene u betonsku obalu i rive. Sedamdesetih godina 20. stoljeća stari mul je dodatno produžen i time je definiran oblik betinske lučice koji je poznat i danas.

Trg na moru, Betina – Photo: MBDB

U najistaknutijem dijelu lučice, u sjeverozapadnom i sjeveroistočnom dijelu nalaze se tradicijski ojedrene i opremljene gajete. Na jugoistočnoj strani nalaze se kaići i lađe. Leuti se nalaze u južnom dijelu lučice. Brodovi imaju svoju poziciju u lučici analogno reprezentativnosti, izvornosti gradnje, održavanosti, ojedrenju i poštivanju tradicijskih materijala i elemenata u opremanju, ističu iz Muzeja betinske drvene brodogradnje.

Prostor današnjeg mjesnog trga i lučice oduvijek je bio centrom Betine. Mještani nisu imali službeni naziv trga već su jednostavno govorili da idu na more. Naziv je ostao i danas, te se glavni mjesni trg zove Trg na moru.

D.G.

Vaš komentar
Pratite nas na facebooku: