Foto: Ivan Toman

Ovog smo ljeta svjedoci čestih intenzivnih nevremena na Jadranu ali i u široj regiji. Orkanski vjetrovi, učestale tuče, pijavice i druge nepogode nižu se jedna za drugom. Koji su razlozi za takve vremenske prilike? 

Diplomirani inžinjer pomorske nautike Ivan Toman donosi odgovore na najčešće postavljena pitanja u posljednje vrijeme. Neki od njih bi mogli spasiti i živote. Jednog pravila se svakako treba držati; shvatiti ozbiljno vremensku prognozu koja najavljuje opasno vrijeme i pridržavati se pravila sigurnog ponašanja na moru.

Ivan Toman

Da, ove godine je zamjetno povećanje broja i intenziteta ljetnih nevera u regiji. Nastanak ovakvih nevremena treba promatrati kroz postojanje uvjeta za njihov razvoj. Tri su ključna sastojka koji trebaju biti ispunjeni da bi se stvorila snažna ljetna oluja. U prvom redu potrebna je nestabilnost atmosfere koja je to veća što je pad temperature i/ili vlažnosti s porastom visine brži, drugim riječima jako zagrijan i vlažan donji sloj zraka u pravilu znači i veliku nestabilnost zračnog stupca. U takvim uvjetima, sljedeći potreban uvjet za nastanak oluje je dinamički mehanizam koji će inicirati njezin nastanak podizanjem tog toplog i vlažnog sloja iz prizemlja na dovoljnu visinu gdje će podignut zrak biti topliji od okolice i zatim zbog uzgona nastaviti samostalno podizanje uvis (topliji zrak je lakši od hladnog ako su na istoj visini). Time nastaje tzv. konvektivni olujni oblak, kumulonimbus. Treći sastojak govori o strukturi takve oluje, njezinoj snazi te dinamici razvoja i kretanja, a to je smicanje vjetra po visini. Riječ je o razlici smjera i brzine vjetra kako se penjemo iz prizemlja uvis. Što je ova razlika veća, uvjeti za razvoj snažnog nevremena su povoljniji. Prema tome, poznajući ova tri osnovna uvjeta (nestabilnost, dinamički mehanizam iniciranja uzlazne struje, te smicanje vjetra), možemo generalno opisati situacije u kojima nastaju atmosferske oluje u našim područjima.

Što je u tom pogledu ove godine drugačije – u prvom redu mehanizam iniciranja oluja i nestabilnost. Atmosferske fronte i s njima povezana dinamika visinskih vjetrova, tzv. mlaznih struja je jedan od osnovnih mehanizama za iniciranje nastanka olujnih sustava, barem kad govorimo o Jadranu. Naime, nad kopnom postoje i drugi povoljni mehanizmi zbog jačeg grijanja podloge (termički) i postojanja reljefa (kinematički), no nad morem se olujni sustavi stvaraju najčešće u blizini atmosferskih fronti, konvergencije prizemnog, divergencije visinskog vjetra i u sličnim sinoptičkim tvorevinama. Nestabilnost je također ove godine veća, posebice nad kopnom.

Gepostet von Ivan Toman am Freitag, 2. August 2019

 

Kako objasniti pojavu kad odjednom iz bonace zapuše orkanski vjetar?

Opisani olujni sustavi su prilično izolirani od okolice. Meteorološki uvjeti u okolici su određeni općenitom sinoptičkom situacijom u području; dakle ako je gradijent tlaka slab, bit će i slab vjetar (bonaca). Međutim unutar olujnog sustava imamo tzv. vertikalne ćelije zračnih struja; na prednjoj strani sustava uzlazne struje, a na stražnjoj silazne. Riječ je o vrlo velikim vertikalnim brzinama, no u prizemlju i na visini se ta ćelija kompletira horizontalnim strujanjem također orkanskih brzina. Prelazak takvog sustava preko položaja promatrača rezultirat će tad naglim porastom brzine vjetra.

Zašto su skoro sva mjesta na Jadranu u petak dobila oluju?

Oluja je krenula iz šireg područja Venecije uzduž Jadrana u pravcu jugoistoka i na taj način zahvatila cijelu našu obalu. Tipičan smjer kretanja oluja na Jadranu je zapad-istok ili jugozapad-sjeveroistok, no ova se kretala uzdužno i zato je zahvatila cijeli Jadran. Smjer kretanja sustava najčešće se dobro poklapa sa srednjim smjerom općeg atmosferskog strujanja u sloju od tla do 10-tak kilometara visine pa tu treba tražiti razloge zašto je velik dio naše obale zahvaćen istim sustavom.

Gepostet von Ivan Toman Photos am Dienstag, 4. September 2018

 

S olujom su i mnoge obale naglo poplavile, zašto?

Visina razine mora lokalno se može značajno promijeniti kao posljedica dinamike zračnih strujanja unutar olujnog sustava. Možemo pojednostavljeno reći da olujni sustav svojim kretanjem „gura” površinu mora i tako nagomilava more u uvale okrenute prema smjeru odakle je došao, odnosno u ovom slučaju prema sjeverozapadu kamo je okrenuta većina naših uvala. Osim fizičkog „guranja” površine mora vjetrom, i razlika u tlaku zraka zbog spomenutih vertikalnih struja unutar olujnog sutava utječe na ponašanje površine mora.

A s time je povezan i meteotsunami?

Ako se približno poklopi brzina kretanja sustava s periodom prirodne rezonancije vode u zaljevu, nastat će mnogo veća amplituda plime/oseke u zaljevu nego bi to u suprotnom bilo; takvu pojavu nazivamo meteotsunami. 

Čujemo često upravo o velikim olujama i tornadima baš oko Venecije. Što je tamo posebno?

Zaleđe Venecije u smjeru zapada je ogromni ravničarski kraj, dolina rijeke Po. Zbog izostanka reljefa, pregrijani zrak se tuda vrlo lako kreće i dolazi u kontakt s vlažnim zrakom nad Jadranom, a također tuda i lako dolazi do prelaska oceanske zračne mase sa frontalnim sustavima, mnogo lakše nego preko Alpa ili Apenina prema Jadranu. Zbog tih razloga u tom području se često događaju dinamički atmosferski procesi i lako iniciraju jadranske oluje koje zatim putuju prema Istri a ponekad, kao u petak, i u smjeru srednjeg Jadrana. 

PROČITAJTE JOŠ: Dosta je praćenja norveških prognoza – Stiže dostojna hrvatska aplikacija!

Gepostet von Ivan Toman Photos am Montag, 3. September 2018

 

Izgleda da su ovakve situacije zadnjih godina značajno učestalije u odnosu na ono što pamtimo?

Kad govorimo o promjenama i trendovima moramo biti oprezni. S jedne strane imamo klimatske promjene i neki od pokazatelja ukazuju na poboljšanje uvjeta za nastanak oluja u našoj regiji. U prvom redu je to nestabilnost atmosfere koja je to veća što je površina Jadranskog mora toplija, jer je time donji sloj zraka i topliji ali i vlažniji (toplo more jače isparava). Konkretnih sustavnih mjerenja u tom smislu nema, ali naše računalne numeričke simulacije kojima reanaliziramo klimatske uvjete u prošlosti pokazuju da je nestabilnost jedan od fizikalnih parametara atmosfere koji se primjetno mijenja tijekom posljednjih 20-30 godina. Povećana nestabilnost znači da je vjeroatnost nastanka oluje veća, a također pogoduje i njezinom intenzitetu i posebice pojavi tuče. Posebice se po tome ističu zadnje dvije godine.

Neobično velika odstupanja nestabilnosti ove godine bilježimo iznad kontinentalnog dijela regije. Na priloženom grafu vidljivo je da je ovo ljeto nestabilnost nad zagrebačkim područjem daleko veća nego bilo koje godine unatrag do 1993. To objašnjava zašto je nad kopnenim dijelom regije ovo ljeto tako učestala pojava tuče.

Izvor: MeteoAdriatic Climate Research Database, http://crd.meteoadriatic.net

Međutim, te promjene i njihove posljedice nisu toliko velike kao što se čini na prvi pogled. Naime, treba razumjeti da prije 30 godina nismo imali ni Internet, ni foto/video uređaje u džepu. Da bi saznali za oluju prije 30 godina, ona je morala proći preko nas ili preko novinara medija koje smo čitali ujutro uz kavu ili navečer gledali na Dnevniku. Međutim danas svi imamo telefone koji snimaju, Internet, meterološke portale i forume, te elektroničke medije, i svaka pojava oluje, pijavice ili bilo kakve druge zanimljive meterološke pojave ostaje zabilježena i dolazi do nas. Upravo je to razlog da smo danas sa svih strana „bombardirani” informacijama o vremenskim nepogodama, što u prošlosti nije bilo moguće i stoga danas imamo dojam da je toga neusporedivo više. U stvarnosti možda je nešto više, ali ni približno toliko koliko nam se čini.

Gepostet von Ivan Toman Photos am Dienstag, 4. September 2018

Znači možemo očekivati i više oluja, tuče, grmljavine, pijavica u budućnosti?

Ako gledamo na nastanak oluje preko tri opisana uvjeta (nestabilnost, mehanizam iniciranja i smicanje vjetra), odnosno preko očekivanih promjena tih parametara u budućnosti, možemo za sad biti prilično sigurni samo u porast nestabilnosti. Međutim za preostala dva baš i ne možemo reći nešto konkretno. Situacija je po tom pitanju mnogo kompleksnija i neki zaključci o tome bi bili na razini špekulacije. Zato ne možemo s velikom pouzdanošću reći hoće li biti više oluja. Naznaka je možda, ali samo naznaka. Posebice ne možemo to tvrditi za pijavice i tornada, jer je za njihov nastanak nužno poklapanje još više uvjeta a nikako ne možemo reći da sa klimatskim promjena baš svi ti uvjeti postaju povoljniji za nastanak istih. Također, ni konkretne analize frekvencije pojave istih tijekom dosadašnjeg razdoblja nemamo, pa ni o tekućim trendovima ne možemo mnogo reći sa sigurnošću.

Ovo ljeto smo imali i vrlo duboku ciklonu, netipičnu za ljetne mjesece?

Da, naša analiza pokazuje da se tako nizak tlak na Jadranu u srpnju pojavi prosječno jednom do dva puta u desetljeću. Nizak tlak znači da ima mnogo uzlaznog strujanja u atmosferi a onda se događaju i pojave o kojima smo prije pričali – ako je atmosfera nestabilna iniciraju se olujni kumulonimbusi i imamo pripadajuće razne meteorološke nepogode.

PROČITAJTE JOŠ: ZADAR Posljedice nevremena: 50 ljudi spašeno, preko 20 brodova nasukano! Donosimo: Što se zapravo dogodilo?

Ivan Toman, dipl.ing.

Vaš komentar