Bivši šef Udruge pomorskih kapetana o havariji: “Puno je pitanja, potrebna je neovisna istraga”

Foto: Facebook

Potrebno je sve temeljito ispitati, posebno preživjele članove posade i utvrditi točno što se događalo i kakvi su bili postupci posade. Bojim se, nažalost, da će i tu biti problema s obzirom da je riječ o francuskoj kompaniji, a istragu vode francuske vlasti, s tim da niti jedan od poginulih ili nestalih nije francuski državljanin, ispričao je za Novi list Edo Dešković, pomoski kapetan, s 40-godišnjim iskustvom zapovjednika, nekadašnji predsjednik Udruge pomorskih kapetana Hrvatske, autor nekoliko knjiga na temu pomorstva i cijenjeni pomorskim stručnjak, koji je i sam preživio opasan brodolom.

Potonuće broda Bourbon Rhode izazvalo je i niz polemika u stručnoj pomorskoj javnosti u Hrvatskoj, koja ima veliki broj vrhunskih stručnjaka u pomorstvu, a koji svi odreda postavljaju pitanja koja su za sad bez odgovora – zašto je brod bio na svega nekoliko desetaka milja od središta uragana, u kakvom je tehničkom stanju bio, kao i u kakvom su stanju bila sredstva za spašavanje, uključujući splavi, ali i radiokomunikacijsku opremu, satelitsku komunikacijsku opremu, te uređaje za pozicioniranje brodolomaca poput EPIRB-a (uređaja za radijsko pozicioniranje) i SART-a (radarskog transpondera za pozicioniranje), od kojih niti jedan, osim splavi s trojicom preživjelih članova posade, nije pronađen tijekom potrage.

Kao i svi njegovi kolege zapovjednici brodova, Dešković postavlja pitanje zbog čega se brod u prvom redu našao na putanji razornog uragana, gdje nije smio biti.

– Ne želim prejudicirati i dok god postoji i najmanja nada da će nestali biti pronađeni i spašeni, nadam se da će se to i dogoditi. No u ovom slučaju puno je diskutabilnih okolnosti, za koje vjerujem i nadam se da će biti rasvijetljene tijekom istrage, kaže Dešković.

Prvo je pitanje zbog čega je brod isplovio prema uraganu na Atlantiku, gdje se, koliko god to mučno i nepopularno bilo, prema Deškoviću, postavlja pitanje odgovornosti ne samo kompanije, nego i zapovjednika.

– Po ISM codeu (međunarodni pomorski propisi o sigurnosti na moru), zapovjednik ima takozvani Overriding Rule, pravo da odluči suprotno uputama kompanije te promijeni kurs broda ili odbije isplovljavanje u uvjetima koji mogu ugroziti posadu i brod. Sve radnje za spas broda i posade su opravdane i nitko mu ne može narediti da isplovi u oluju ili u neko opasno područje, ako on odluči drugačije, kaže Dešković.

Zanimalo nas je postoji li mogućnost da je kompanija, francuski Bourbon, pritiskala zapovjednika i posadu da, unatoč uraganu, isplove i čim prije stignu na odredište.

– To je apsolutno moguće, ali u ovakvim situacijama, ako zapovjednik procijeni da su uvjeti previše opasni ili da brod nije u potpunosti spreman za plovidbu, on donosi odluku o tome hoće li isploviti ili ne, kaže iskusni kapetan.

Štednja na održavanju

Fotografije broda, kao i iskazi pomoraca koji su na njemu plovili, ukazuju da se uvelike štedjelo na održavanju, iako je brod neposredno prije isplovljavanja bio u doku u Las Palmasu.

Dešković kaže kako se u dvadesetak dana doka moglo puno toga popraviti, no treba točno utvrdii što je na brodu tijekom remonta popavljano i u kakvom je zaista stanju bio kada je napustio dok.

– U kakvom je stanju krenuo iz doka, trebali su utvrditi inspektori, ali i posada, na čelu sa zapovjednikom. Ja ne vjerujem da bi BV pustio brod da isplovi s neispravnim radiouređajima i radioopremom za nuždu (GMDSS, SART, EPIRB). Tijekom karijere imao sam slične situacije, primjerice na brodu Roseanne, kada smo u Gotteborgu krcali velike strojeve, a jedna od vodonepropusnih vrata s palube u »štive« nisu bila ispravna.

Pozvao sam Bureau Veritas koji je ustanovio da se vrata moraju popraviti, na što su u kompaniji »poludjeli« zbog troškova i kašnjenja, ali na putu za Bilbao uhvatilo nas je veliko nevrijeme, toliko da su isčupali opremu kojom je teret pričvršćen za palubu gdje su bili strojevi vezani s lancima i svi su otišli na jednu stranu, tako da smo u Bilbao uplovili nagnuti 15 stupnjeva na bok.

Kakvo je to strašno nevrijeme bilo u Sjevernom moru i valovi po palubi, da su vrata ostala nepopravljena, sada ne bih razgovarao s vama. Pitanje je u kakvom je stanju bio Bourbon Rhode, kakve su mu bile vodonepropusne pregrade, je li posada toga bila svjesna i što su oni učinili. Jesu li vrata bila propisno zatvorena. Ne želim ništa implicirati, samo ukazati da sve okolnosti havarije moraju biti temeljito istražene, kaže Dešković.

Komunikacijski kaos

Smatra i da treba temeljito ispitati u kakvom je stanju bila komunikacijska oprema, kao i oprema za spašavanje.

– To je posebno važno pitanje. Tijekom potrage nije detektiran signal EPIRB-a, niti SART-a koji se uzima sa sobom na splav za spašavanje. Nisu pronađene ni ostale tri splavi za spašavanje, osim one u kojoj su bila trojica preživjelih, a nađena je, primjerice, brza spasilačka brodica. Posebno brine komunikacija tijekom havarije.

Nije upućen automatski poziv upomoć putem INMARSAT C sustava, što je moralo biti učinjeno, ako je uređaj bio ispravan. Nije bilo ni poziva upomoć putem radija niti satelitskih komunikacijskih sustava, što je također propisana i standardna praksa, već je jedini poziv bio upućen kompaniji preko SSAS sustava koji uopće ne služi u tu svrhu, nego je riječ o alarmu u slučaju napada pirata ili terorista na brod.

Kompanija je odgovorila tek nakon više od sat vremena. Komunikacija je nastavljena još neko vrijeme, a onda je prekinuta, vjerojatno u trenutku kada se brod prevrnuo i potonuo. Od početka zastupam teoriju: posada je bila spremna napustiti brod, uzeli su svu radio opremu i čekali spremni da se ukrcaju u splav.

To se vidi iz komunikacije s kompanijom. Tri člana posade su u međuvremenu bacila splav u more, uspjeli su se ukrcati, a brod se prevrnuo. To je razlog što uopće nema ni EPIRB-a ni SART-a da šalje signal, a niti ostalih splavi koje su bile vezane, kaže Dešković.

Smatra i da treba temeljito ispitati u kakvom je stanju bila komunikacijska oprema, kao i oprema za spašavanje.

– To je posebno važno pitanje. Tijekom potrage nije detektiran signal EPIRB-a, niti SART-a koji se uzima sa sobom na splav za spašavanje. Nisu pronađene ni ostale tri splavi za spašavanje, osim one u kojoj su bila trojica preživjelih, a nađena je, primjerice, brza spasilačka brodica. Posebno brine komunikacija tijekom havarije, ispričao je Dešković za Novi list.

Više pročitajte OVDJE.

I.B.

Vaš komentar